HRVATSKA nogometna reprezentacija plasirala se na Svjetsko prvenstvo u Kataru. Na Poljudu je pobijedila Rusiju u velikoj drami (1:0), a ključni trenutak dogodio se u 81. minuti, kada je Kudrjašov zabio autogol. Momčad Zlatka Dalića bila je mnogo bolja i zasluženo je uzela pobjedu, a raniju potvrdu trijumfa spriječili su neviđena kiša i rubno regularni uvjeti na travnjaku Hajdukovog stadiona.

Gol je ušao na silu, ali tako je jednostavno moralo biti. Hrvatska je puno bolja od svih reprezentacija protiv kojih je igrala u skupini. Osim kada si vlastitim odlukama i pristupom ne umanji šanse za pobjedu, njeni bogati talent i lepeza opcija na većini pozicija moraju doći do izražaja. 

Hrvatska je jednostavnim receptom sabila Rusiju 

Nakon odlične partije Lovre Majera na Malti postavljalo se pitanje hoće li i protiv Rusije dobiti šansu od prve minute. Ipak, Dalić je odlučio u igru staviti Vlašića, koji je s pozicije desnog krila postajao dodatna spojka i prateći napadač. S obzirom na to da je u vrhu napada bio Andrej Kramarić, koji voli igrati u toj zoni i s Pašalićem na "desetki", bilo je pitanje kakva će biti kemija u vrhu napada.

Pokazala se odličnom. Vlašić se s krila uvlačio u sredinu iza leđa ruske vezne linije. Slično je radio i Perišić na suprotnoj strani, a Kramarić se spuštao u zonu desetke. Time je Hrvatska s četiri igrača opteretila prostor između ruskih linija, pa su se gosti morali povući i zbiti. Njihova zbijena formacija otvarala je jako puno prostora u sredini terena Modriću i Brozoviću, koji su mogli bez problema kontrolirati tempo utakmice. Mnogi navijači izdvojili su Vlašića kao jednu od slabijih karika u ekipi, ali on je radio ogroman posao bez lopte. S desetke je tražio dubinu i otvarao prostor Kramariću i Pašaliću, a u nekoliko navrata se na vrijeme izvukao na krilo i raširio rusku obranu.

Uz to, bekovi su dobivali jako puno prostora jer su ruski bočni igrači stalno morali pomagati stoperima, koji su se nalazili okruženi s više hrvatskih igrača. Osim apsolutne kontrole ritma u napadu, to je Hrvatskoj jako pomoglo i u obrani. Modrić i Brozović s lakoćom su kupili duge lopte u sredini terena, a Rusi s tako duboko postavljenim linijama nisu mogli istrčati kontranapad i ozbiljnije zaprijetiti.

Rusija je čitavu utakmicu izgledala onako kako izgledaju San Marino ili Malta kada gostuju kod Hrvatske. Sabijeni u svojih 30 metara, bez ikakve želje da napadnu i s nijednom opcijom u izgradnji napada, činilo se da je samo pitanje trenutka kada će njihov blok popustiti. Čekalo se sve do 81. minute, kada je Hrvatska povela i pobijedila slučajnim golom. I jedina zamjerka u ovoj utakmici može biti ta što Hrvatska nije koristila stanje travnjaka u svoju korist.

Brozović je pokazao put koji je Hrvatska trebala puno ranije slijediti

Po mokrom terenu puno lakše dolazi do pogreške u dodavanju ili primanju lopte. Štoviše, u drugom poluvremenu teren je bio toliko sklizak da je bilo gotovo nemoguće primiti loptu malo izvan balansa i ne pasti na pod. Igrati napad do najboljeg rješenja i pasa viška je hvalevrijedna strategija, ali ako je nekad ona trebala i mogla biti napuštena, to je bila ova utakmica.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Hrvatska je bez problema ulazila u zadnju trećinu terena i tamo se zadržavala po nekoliko minuta. Iako je više od 2/3 susreta provela u suparničkih 30 metara, Hrvatska se samo osam puta, manje nego jednom u deset minuta, odlučila na udarac izvana. Mokar teren daje ubrzanje i nepredvidljivost lopti, koja pucaču donosi veću prednost nad golmanom nego na suhom terenu. 

Brozović je pucao dvaput izvana, ali, osim donekle Kramarića, ostali se nisu odlučivali za to rješenje. Nekoliko puta su hrvatski napadači primili loptu u zoni 20-25 metara od suparničkog gola, ali su se, umjesto udarca, odlučili na odgađanje napada i loptu na bok, odakle bi se uputio centaršut. I tako svake dvije minute Rusija se na skoku uvijek stigla postaviti, a čak i točni centaršutevi rezultirali su slabijim šutevima jer je bilo jako teško kvalitetno se odraziti i zahvatiti loptu u skoku. 

U Sosinom centaršutu sakriveni su svi razlozi zbog kojih je Hrvatska morala otići na Svjetsko prvenstvo

Kod autogola koji je odlučio susret Hrvatska je, sada već u utrci s vremenom, ponovno uputila centaršut. Sosa je prihvatio na lijevoj aut-liniji loptu koja je sve preletjela i uputio je jedan prilično mekan centaršut, koji je nekako stigao sve do druge stative ruskog gola, odakle ju je nesretni bek spakirao u vlastitu mrežu.

Gol je bio slučajan i komičan, ali na neki način oslikava koliko je Hrvatska dobra i koliko nekad samu sebe podcjenjuje. "Asistenciju" je uputio igrač koji je prije samo pola godine bio persona non grata u državi nakon što je odlučio igrati za njemačku reprezentaciju. Podsjećamo, Sosa u tom trenutku nije nikad zaigrao za reprezentaciju, iako je po svim statističkim parametrima bio jedan od najboljih bekova Europe.

Međutim, Zlatko Dalić je više vjerovao Borni Barišiću, standardnom beku Rangersa, i talentiranom Domagoju Bradariću. Činjenica da Sosa za izbornika, ali i dobar dio javnosti, nije imao mjesta u reprezentaciji svjedoči o tome koliko talenta Zlatko Dalić ima na raspolaganju. I on dođe do izražaja svaki put kada nesuvislom kadrovskom ili taktičkom odlukom momčad sama sebi ne puca u nogu.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Dojam je bio da će Rusija pasti. Junak je mogao biti bilo tko. Od Modrića, koji i u četvrtom desetljeću nosi igru Hrvatske, preko Brozovića, koji je izrastao u jednog u najkompletnijih veznjaka svijeta, pa do Perišića, koji u svakom trenutku može "izmisliti" gol, ili nekog od napadača, koji igraju sve bolje i bolje. 

Takvu koncentraciju kvalitete nema nijedan hrvatski suparnik u skupini. Ne plasirati se direktno u Katar i ovisiti o sreći ždrijeba za doigravanje bio bi nogometni zločin. Do Europskog prvenstva Hrvatska je bila u najgorem rezultatskom nizu u svojoj povijesti. Suparnici u Ligi nacija su je razbijali, a momčadi poput Tunisa, Slovačke, Slovenije ili Azerbajdžana lagodno su uzimale bodove protiv viceprvaka svijeta, a nerijetko su ga i nadigrale.

Dobar rezultat na Euru, a posebno dva zadnja ciklusa, u kojima je Hrvatska odigrala četiri vrlo dobre utakmice, pokazale su da je Hrvatska svjetlosnim godinama udaljena od svih Slovačkih i Rusija ovog svijeta. Uzlazni trend ohrabruje i momčad izgleda puno bolje nego na proljeće, ali plasman u Katar treba biti početna točka neke nove priče. Koja, pokazalo se još jednom, može biti jako velika.