IAKO mu je ime možda nepoznato, Sun Myung Moon vodio je prilično izvanredan život. Rođen je u današnjoj Sjevernoj Koreji 1920. godine, dok je Koreja još bila japanska kolonija. Od 1947. proveo je pet godina u sjevernokorejskom zarobljeničkom logoru nakon optužbe za špijuniranje u korist Južne Koreje, a kasnije je postao uspješan poslovni čovjek i zapažen borac za ponovno ujedinjenje Koreje. Osuđen je zbog utaje poreza u SAD-u, gdje je proveo 13 mjeseci u zatvoru, ali je nekako uspio uspostaviti osobne odnose s Richardom Nixonom, obojicom Georgea Busheva, Kim Il-sungom i vjerskim vođom Louisom Farrakhanom, piše Planet Football.

Ipak, Moon je najpoznatiji kao utemeljitelj kontroverzne religije, neki će reći kulta, Crkve ujedinjenja, koja se proslavila masovnim ceremonijama vjenčanja. Moon nije bio samo vođa crkve, nego i mesija. Evo izvatka iz Božanskog načela, knjige koju je Moon napisao kako bi zacrtao poslanje Crkve ujedinjenja: "Puninom vremena Bog je poslao jednu osobu na ovu zemlju da riješi temeljne probleme ljudskog života i svemira. Ta osoba zove se Sun Myung Moon."

Ako to nije odmah očito, a doista bi trebalo biti, Moon je u rješavanje "temeljnih problema ljudskog života i svemira" uključio slanje brazilskog niželigaša u Sjevernu Koreju gdje je glumio brazilsku reprezentaciju.

U pitanju je brazilska niželigaška momčad Atletico Sorocaba iz grada Sorocabe u saveznoj državi Sao Paulo, a izlet u socijalno i politički najizoliraniju svjetsku naciju dogodio se u studenom 2009. godine. No, priča započinje nekoliko godina ranije, kada je Reverendo Moon, kako ga zovu u Brazilu, preuzeo kontrolu nad Atleticom.

Potkraj 20. stoljeća Moon je želio povećati prisutnost svoje crkve ujedinjenja u Brazilu i poslao je tisuće svojih sljedbenika u tu zemlju kako bi širili nauk. Već je osnovao nogometni klub u Južnoj Koreji i morao je pomisliti da bi taj sport mogao koristiti kao alat za privlačenje pažnje u najvećoj državi Južne Amerike. Njegova je crkva puno ulagala u dva kluba, od kojih je jedan bio Atletico.

Ubrzo su se počeli penjati kroz brazilski nogometni sustav, probivši se u najviši rang državne lige Sao Paula. Atletico se 2005. godine stabilizirao u drugom nogometnom rangu u Sao Paulu, što je nešto poput engleske četvrte lige (League Two). Iako je bio uvjereni antikomunist, Moon je održavao otvorenu liniju komunikacije sa sjevernokorejskom diktaturom u sklopu svojih napora da ponovno ujedini korejski poluotok. Moon je razgovarao s Kim Il-sungom, bio je čak i na njegovom sprovodu 1994. godine, a kanal je ostao otvoren i za njegova nasljednika Kim Jong-ila.

Prilika se ukazala 2009. godine. Sjeverna Koreja kvalificirala se za Svjetsko prvenstvo sljedeće godine i željela je igrati protiv momčadi s drugih kontinenata kako bi se navikla na nepoznate stilove igre. Budući da prijateljske utakmice protiv prestižnijih svjetskih reprezentacija iz političkih razloga nisu dolazile u obzir, Moon je vidio priliku i iskoristio svoje kontakte kako bi organizirao da Atletico Sorocaba zaigra protiv sjevernokorejske reprezentacije u Pjongjangu.

Za Moona je to bila rijetka prilika vidjeti naciju svog rođenja otvorenu prema strancima. Za njega je slanje brazilske momčadi preko pola svijeta bilo dio njegove misije ponovnog ujedinjenja dviju Koreja i širenja mira u svijetu. Ipak, može se zamisliti da je za trenerski stožer i momčad Atletico Sorocabe posjet represivnom režimu bio zastrašujuća perspektiva. Putovali su preko Kine i ukrcali se u sjevernokorejski zrakoplov koji se, kako tvrde nogometaši, držao u jednom komadu zahvaljujući ljepilu. "Jeste li ikada vidjeli avion zakrpan epoksidnom smolom? Ja jesam", rekao je maser Atletica Sidnei Gramatico za Globoesporte 2017. godine.

Stigli su sigurni i relativno zdravi, a po slijetanju u zračnu luku dočekale su ih jake vojne snage. "Imao si osjećaj da si u koncentracijskom logoru", rekao je tadašnji trener Atletica Edu Marangon za Record TV ubrzo nakon njihovog povratka u Brazil.

Vojnici korejskog režima oduzeli su im putovnice i mnoga materijalna dobra. "Uzeli su sve, mobitel, prijenosno računalo, sve što bi moglo omogućiti pristup internetu. Uzeli su i naše kamere", rekao je branič Leandro da Silva kasnije za UOL Esporte.

Ubrzo su momčad odvezli do hotela u Pjongjangu, gdje će odsjesti tijekom posjeta i koji će državna sigurnost nadzirati 24 sata dnevno. Svjetla su se u cijelom gradu gasila svake večeri u 21 sat, prepričavali su brazilski igrači. Osvijetljeni su bili samo hotel i veliki spomenici vrhovnih vođa zemlje. “Ono što me najviše šokiralo nije bila atmosfera oko nas, već lica ljudi. Bilo je prilično zastrašujuće, prilično tužno. Ljudima je bila potrebna pomoć", rekao je Marangon.

Sljedećih dana Brazilci su bili provedeni gradom pod strogim nadzorom, dozvoljeno im je posjetiti razne spomenike Kim Il-sungu i Kim Jong-ilu. Dan prije utakmice trenirali su na nacionalnom stadionu dok ih je gledala sjevernokorejska momčad.

Sljedećeg popodneva vraćeni su na stadion, gdje su se već okupili deseci tisuća ljudi. Budući da su dotad igrali pred samo nekoliko tisuća gledatelja ili manje, bio je to šok za Brazilce. No kad su izašli na teren pred 80.000 ljudi, a još 30.000 je ostalo izvan stadiona, shvatili su zašto je došlo toliko gledatelja. Na elektroničkom semaforu stajala je skraćenica "PRK" za sjevernokorejsku reprezentaciju, a odmah pored "BRA".

"Budući da nikad nisu imali priliku ugostiti brazilsku momčad, za njih je to bila brazilska reprezentacija. Vlasti su poslale ljude da gledaju utakmicu, a mi smo na kraju predstavljali Brazil", rekao je Leandro da Silva, a trener Marangon je dodao:

"Kad je korejska momčad imala loptu, navijači su radili veliku buku. Kad smo mi dobili loptu, šutjeli su, izgledalo je kao da je stadion potpuno prazan."

U žutim dresovima Atletico se izborio za neodlučeno 0:0, što je respektabilan rezultat za klub takvog ranga protiv reprezentacije koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Diplomatski gledano, to je također bio dobar ishod. U takvoj utakmici bilo koja gostujuća momčad ne želi pobijediti s velikom razlikom.

"Reverendo Moon želio je da pobijedimo. Tek se kasnije zadovoljio rezultatom, ponudio nam je izvrstan ručak u svojoj palači u Južnoj Koreji i rekao kako je bolje da smo remizirali, jer na taj način nismo imali problema s izlaskom. Nikad ne znate što bi se moglo dogoditi. Na tribinama je bilo puno vojnika", rekao je Atleticov potpredsjednik Waldir Cipriani za Globoesporte.

Atletico se sigurno vratio kući i nastavio igrati utakmice u ugodnoj osrednjosti druge lige Sao Paulo. Sjeverna Koreja se nešto više od šest mjeseci kasnije Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi suočila s pravom reprezentacijom Brazila. U toj su utakmici Brazilci pobijedili 2:1, zahvaljujući fantastičnom pogotku Maicona.

Ipak, nije to bio posljednji put da je Atletico putovao u Sjevernu Koreju. Svoju prvu momčad ponovno su poslali 2011. godine, ovaj put kao Atletico Sorocaba, a ne Brazil, a Atleticova U15 momčad gostovala je 2015. godine.

"Atletico Sorocaba prijatelj je Sjeverne Koreje. Naš šef je tamo rođen i želio je nogomet za mir, nogomet bez oružja. Rekao nam je da pokrenemo projekt za korištenje brazilskog nogometa kao simbola mira u njegovoj domovini", rekao je Cipriani za Globoesporte.

Moon je preminuo 2012. godine, ne dočekavši mir i ujedinjenje koje je želio. I premda je Atletico Sorocaba uspio opstati još nekoliko godina bez njega, njegova odsutnost i, što je još važnije, odsutnost njegovih ulaganja, na kraju su sustigle klub. Atletico se povukao iz svih profesionalnih nogometnih natjecanja 2016. godine, zaključuje Planet Football.