Na sedmo Europsko rukometno prvenstvo u Švicarsku 2006. Hrvatska je došla kao svjetski doprvak iz Tunisa i domaća javnost vjerovala je kako Balićeva generacija nakon olimpijskog i svjetskog zlata napokon može i do europskog, jedinog koji je nedostajao hrvatskom rukometu.

Hrvatska je bila smještena u grupi zajedno s nezgodnom Rusijom, opasnom Danskom i slabašnim Portugalom. Aktualni doprvak svijeta bio je apsolutni favorit grupe na papiru, no Červarova momčad već je u grupi naletjela na prvu minu.

 

Nakon laganih pobjeda protiv Norveške i Portugala, Hrvatska je za prvo mjesto u grupi igrala protiv Rusije. Rusija je u to vrijeme bila solidna momčad, no kvalitetom je bila daleko iza Hrvatske te se sve osim pobjede Červarovih igrača smatralo velikim iznenađenjem. Međutim, ta je utakmica bila jedna od najslabijih partija te generacije. Od početka puno toga nije štimalo u igri Hrvatske, a posebno je neprepoznatljiv bio kapetan Petar Metličić. Rusi nisu igrali ništa specijalno, no samo su uzimali ono što su im Hrvati velikodušno poklanjali.

 

 

Rusi na odmor odlaze s pet razlike. Podatak da su Šola i Losert u prvom poluvremenu zajedno imali tri obrane govorio je sve. Balić je sa sedam golova u prvom dijelu jedini nešto pokušavao, ali Rastvortsev je neumoljivo tresao hrvatsku mrežu. U 43. minuti Rusi odlaze na nevjerojatnih 24:16 i, kad se očekivala prava katastrofa, Hrvatska je krenula igrati. Iz minute u minutu ruska se prednost topila, a minutu prije kraja Horvat zabija za 29:30. Rusi griješe u napadu, međutim, Metličić promašuje bod. Rusi su u nastavak natjecanja otišli s četiri boda, a Hrvatska samo s dva i više nije imala pravo na kiks.

 

 

Danska, Island i Srbija i Crna Gora bili su sljedeći protivnici. Prvi meč bio je ključan. Protiv Danske Hrvatska nije smjela izgubiti ako je htjela u polufinale. Bila je to klasična partija vječnih rivala, dramatična, teška i s infarktnom završnicom u kojoj je Hrvatska pobijedila s 31:30. Junak je bio tragičar iz susreta s Rusijom, Petar Metličić, s deset golova.

 

Island se pokazao također kao tvrd orah. Nakon 13:13 iz prvog poluvremena u nastavku se do kraja igralo gol za gol, a sjajni Balić i Lacković s po devet golova donijeli su Hrvatskoj užasno vrijednu pobjedu 29:28. U posljednjem dvoboju po skupinama pala je i Vujovićeva SiCG s 34:30, no do same završnice bilo je neizvjesno.

 

Hrvatska je tako izborila svoje peto polufinale zaredom na velikim svjetskim natjecanjima, a protivnik joj je bila Francuska, momčad koja će obilježiti posljednjih deset godina svjetskog rukometa i ekipa s kojom će Hrvatska u budućnosti odigrati mnoštvo klasika rukometne igre.

Hrvatska je dobro počela utakmicu. Igralo se u serijama po dva gola sa svake strane, a naša pokretljiva 3-2-1 obrana, koju je izbornik Červar miksao s 5+1 obranom, razbijala je ritam francuskih napada i radila ono što je potpuno nestalo u drugom dijelu utakmice - izlazili su na vanjske pucače Francuske.

 

Dok je obrana funkcionirala, i napad je izgledao dobro, a Balić je u prvih 15 minuta igrao pravu simultanku. U tom trenutku Hrvatska je imala prednost 9:6, no ključni trenutak susreta dogodio se kad je isključen Igor Vori. Napad Hrvatske je stao, probudio se veliki Omeyer i na odmor je Francuska otišla s 12:10.

 

 

Drugi dio otvara neprelazni Omeyer s obranom Džombinog šuta s krila, a obrana je puštala Fernandeza i Karabatića neometano šutirati s osam, devet metara. Hrvatska je krvarila za svaki gol, dok je napad Francuske zabijao sa svih pozicija – s krila, s crte i s vanjskih pozicija. Kad je Guigou trinaest minuta prije kraja zabio za 22:15, bio je to znak da francusko slavlje može početi. Francuska je izborila finale protiv Španjolske, a tamo je generacija Nikole Karabatića i Titija Omeyera digla svoje prvo veliko zlato.

 

Hrvatska je za broncu, baš kao i dvije godine ranije, igrala protiv Danske, no od prve je minute bilo jasno da bronca odlazi u Skandinaviju. Emocionalno i fizički ispražnjeni hrvatski igrači nisu mogli parirati raspoloženim Dancima, a ozljeda Ivana Balića u prvom poluvremenu jasno je dala do znanja da je ova bitka izgubljena.

 

 

Kad je Hrvatska u Atlanti 1996. osvojila olimpijsko zlato, u polufinalu je slavila protiv Francuske (24:20), a generacija Balića, Metličića i Lackovića na putu do svjetskog zlata u Portugalu 2003. (23:22) također je pobijedila Francusku. 

 

Međutim, nakon Švicarske 2006. puno se toga se promijenilo i od tog turnira krenula je Francuska dominacija, kako nad Hrvatskom, tako i nad cjelokupnim svjetskim rukometom.

Hrvatska je igrala perfektan rukomet na SP-u u Njemačkoj 2007., no u četvrtfinalu na put joj je stala Francuska.

 

U Pekingu 2008. pobijedili su nas oba puta, u grupi i polufinalu, da bi poslije protiv Islanda osvojili svoje prvo olimpijsko zlato.

 

Svjetsko prvenstvo u Zagrebu 2009. bilo je posebno bolno. Cijela se Hrvatska ozbiljno zadužila da bi se to svjetsko zlato vratilo u Hrvatsku, no u finalu opet oni. U finalu Eura u Austriji 2010. još jedan rukometni klasik i još jedan koji odlazi na stranu Francuske.

 

Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Hrvatska je igrala daleko najljepši rukomet koji je ikad itko igrao. Brz, atraktivan i učinkovit rukomet lomio je sve protivnike do polufinala. Pogađate tko je Hrvatsku čekao tamo, tko je slavio i tko je uzeo novo olimpijsko zlato.

 

Na Euru u Danskoj još jedna pobjeda Francuske nad Hrvatskom i još jedno veliko zlato za ''Galske pijetlove'', a na posljednjem Euru u Poljskoj, Francuzi su nas razbili s osam golova prednosti (32:24).

 

 

Istina, Hrvatska je također tu i tamo znala slaviti protiv arhetipskog neprijatelja, ali nikad (od 2003.) taj rezultat nije znala kapitalizirati do kraja. Polufinale SP-a u Tunisu Hrvatska je relativno lako dobila (35:32), ali se raspala u finalu protiv Španjolske.

 

Polufinale Eura u Norveškoj bilo je još jedan klasik. Bila je to jedna od onih tvrdih i za oko ružnih, tisuću puta odigranih utakmica između te dvije momčadi, a tada je golom Lackovića nekoliko sekundi prije kraja slavila Hrvatska. Fizički i psihički ''mrtva'', Hrvatska je u finalu protiv Danske pala bez ispaljenog metka.

 

Na Euru u Srbiji 2012. i na SP-u u Španjolskoj 2013. Hrvatska je razbijala Francuze, no što vrijedi kad bi u polufinalima zapinjala na Srbiji, odnosno Danskoj.

 

 

S druge strane, od Švicarske 2006. pa do danas, samo dva puta kad bi svladala Hrvatsku, Francuska nije uspjela doći do zlata. Bilo je to na SP-u u Njemačkoj 2007., kad su domaćini uz veliku pomoć sudaca preko Francuza ušli u finale i prije dvije godine u Poljskoj, kad su najprije Norvežani, a onda i Hrvati, preko Poljaka izbacili Francuze iz borbe za medalje.

 

Hrvatska rukometna reprezentacija u periodu od 2003. do 2015. bez sumnje bila je jedna velika momčad, jedna od najvećih ikad, no baš u ovoj statistici najbolje se ogleda razlika između sjajnih i šampionskih momčadi.

 

I dok bi Hrvatska nakon rijetkih pobjeda nad Francuzima u polufinalima ili finalima jedva stajala na parketu i glatko bi gubila te mečeve, Francuska bi redovito preko Hrvatske letjela do zlata.