DINAMO će u subotu (20:00) na Maksimiru slavljenički završiti daleko najtežu sezonu 2017. godine kad je titulu odnijela Rijeka. Ante Čačić treći je trener koji je vodio Dinamo ove sezone u kojoj je novi/stari prvak prošao ogroman broj uspona i padova, krize s ozljedama i igrom, ali je na kraju ipak uspio osvojiti naslov prvaka.

Čačić je u vrlo kratkom roku uspio potpuno probuditi momčad. Vjerovao je mladim igračima, a u najvažnijoj utakmici protiv Šibenika od prve minute je gurnuo Marka Tolića koji je morao zamijeniti Josipa Mišića.

Tolić mu je za povjerenje uzvratio na najbolji način. Složio je dvije šanse suigračima i onda zabio gol pred kraj poluvremena koji je prelomio utakmicu. Odlični 25-godišnji veznjak bio je enigma čitavu sezonu, odnosno Dinamovi navijači nisu mogli dokučiti zašto mu ni Krznar ni Kopić nisu davali preveliku minutažu.

Kad god bi ulazio, u Dinamovoj igri nešto bi se dogodilo, ali je uglavnom počinjao utakmice s klupe. Protiv Šibenika je u najvažnijoj utakmici bio sjajan i, ako Čačić ostane na klupi, može se očekivati da će Tolić sljedeće sezone puno više igrati.

Bio si jedan od predvodnika velikog Dinamova slavlja u Šibeniku i na putu prema Zagrebu. Kakve uspomene imaš iz toga, prevrti nam malo dojmove nakon svega?

Bilo je stvarno veličanstveno. Bio sam s Dinamom prvak prošle sezone, ali bila je korona, nije bilo gledatelja i bilo je drukčije. Ne može se to usporediti s ovim. Prvenstvo je bilo napeto, napuhavala se napetost kroz medije, a bilo je ljudi koji su sumnjali u nas.

Mijenjali su se treneri, bilo je perioda kad nismo igrali dobro, ali kad je trebalo smo bili najbolji i zato je sve bilo slađe. Dogodila se kemija s navijačima, profeštali smo svi skupa jako dobro, a mi mlađi još srčanije. Iako, vidio sam Mišića, Ademija, Ristovskog i Petkovića kako su slavili, vidjelo se da i njima ovaj naslov jako puno znači.

Što je bilo s tobom? Zašto ni ove sezone nisi igrao koliko si trebao i koliko su navijači očekivali?

To je pitanje koje me prati već godinu i pol dana. Teško mi je na to odgovoriti, a i iskreno ne volim razmišljati o tome što netko misli o meni. Ja samo mogu raditi iz dana u dan i pokušati biti na razini koju Dinamo zaslužuje, a to je ipak jedna potpuno druga sredina.

S druge strane, strpljiv sam, čekam priliku i mislim da sam je dobro koristio kad bih je dobio. Sad se toga više nitko ne sjeća, ali dao sam prošle sezone gol u Koprivnici kad je bilo jako bitno, igrao sam dobro i protiv Seville i pokazao sam prvenstveno sebi, a i drugima da imam kapacitet igrati u Dinamu.

Vjerujem da će se stvari za mene promijeniti na bolje i nadam se da ću sljedeće sezone još više igrati. Ovisit će to o puno stvari, možda i o nekim transferima, ali vjerujem u sebe i nadam se minutaži.

U Šibeniku si baš ti zabio gol koji je, pokazalo se, prelomio utakmicu. Je li ti taj gol skinuo dio tereta očekivanja s leđa i malo te oslobodio?

Lagao bih kad bih rekao suprotno. Možemo mi pričati što hoćemo koliko je netko dobar ili nije, ali kad igrač zabije gol, to je ono što se gleda. Statistika, tko je koliko zabio, tako je s napadačima, ali čak i s nama veznim igračima. Zaželio sam se utakmica i golova i sigurno da mi je pao dio tereta s leđa.

Posebno zato jer je gol bio tako važan. Znate, dok sam bio u Sesvetama i Lokomotivi naviknuo sam igrati i zabijati, uzimao sam to zdravo za gotovo. Naučio sam cijeniti više ovakve trenutke kao u Šibeniku kojih u zadnje vrijeme nije bilo toliko puno.

Što je napravio Ante Čačić da vas je probudio i da je u ovih par utakmica Dinamo izgledao puno bolje?

Prvo što nam je rekao kad je došao u svlačionicu bilo je: "Ne mogu vas ja ništa novo naučiti u pet utakmica." Odlučio nas je vratiti na tvorničke postavke i moram reći da je jako inteligentno pristupio momčadi. Bio je svjestan naše kvalitete u situaciji kad mi možda toga nismo bili svjesni. 

Naravno da nam je u to vrijeme palo samopouzdanje i da nismo izgledali dobro. Ključna je bila njegova smirenost. Širio je pozitivnu energiju i nije dopustio da padnemo čak ni nakon utakmice s Lokomotivom. Ostao je smiren i hladan i rekao nam je da se uopće ne obaziremo na kritike, da smo i dalje prvi na tablici i da o svemu odlučujemo mi. Rekao nam je ako nas Osijek i Hajduk do kraja prvenstva pobijede u Maksimiru da nismo ni zaslužili osvojiti naslov prvaka.

Tijekom sezone bilo je puno kritika na račun momčadi i pojedinaca. Jesu li vas te kritike sputavale i kako se momčad s njima nosila?

Poraz za svakog pojedinca je da ga kritika spriječi da bude najbolji što može biti i mislim da smo mi to i pokazali. Od kad sam došao u Dinamo, iznenadio sam se na koji način se tipovi poput Petkovića, Ademija i Livakovića nose s kritikama. Svi mi smo svjesni onoga što se priča i piše, ali jednostavno ne dopuštamo da to na nas utječe.

Bilo je razgovora u svlačionici i ekipno i pojedinačno o tome i to nam je pomoglo. Kritike su nam uvijek dodatna motivacija. Drago ti je kad netko sumnja u tebe, a ti mu pokažeš suprotno. Svjestan sam da navijači i novinari imaju svoje mišljenje i da ga imaju potrebu izreći ili napisati.

Uostalom, od Dinama se uvijek očekuje najviša razina i kritike su normalne. Pa mi smo znali kritizirati Luku Modrića. Onda je sasvim normalno da se Petar Bočkaj, Bruno Petković ili Marko Tolić nađu na udaru kritika u medijima.

Krznar i Kopić forsirali su sustav s tri igrača u zadnjoj liniji, a Čačić vas je vratio u formaciju 4-2-3-1. Koji sustav po tebi najbolje odgovara profilu igrača koje ima Dinamo?

Baš smo o tome pričali u svlačionici i svi smo zaključili da nam 4-2-3-1 najbolje odgovara. Naravno da različiti treneri imaju različite zamisli i u to ne ulazim. Ali činjenica je da se čitava momčad bolje osjeća u ovom sustavu. Ne želim puno pametovati, ali imali smo problema kad smo igrali s tri iza pa još dva beka pa dva defenzivna veza i još napadači nisu bili u formi. 

Dogodila se i neka nova sinergija s navijačima. Na zadnjih par gostovanja pratio vas je rekordan broj ljudi, kako tumačiš tu promjenu? 

Ovo danas je totalno drukčija priča nego prijašnjih sezona. Sigurno je tome kumovala i situacija na tablici jer je prvenstvo bilo napeto. Ljudi su željni dobrog, napetog nogometa, a on je takav kad je svaki bod bitan. 

Potpuno je drukčije i u kontaktu s njima, na ulici, oko karata ili dresova. Dogodila se neka nova kemija i stvarno je bio gušt igrati u Koprivnici ili Šibeniku i osjećati se kao da igraš doma. Nadam se da će i u budućnosti biti tako iako sam svjestan problema stadiona, ali nećemo sad tu bolnu temu potezati.

Jesu li Hajduk, Osijek i Rijeka ove sezone bili kompetitivniji jer ste vi imali tešku sezonu ili su oni bili jači nego lani?

Rekao bih - kombinacija obje stvari. Mi ove sezone imamo pet bodova manje nego prošle, a Osijek i osobito Hajduk puno više. Iskoristili su našu slabiju formu, osvajali su puno više bodova nego prije na manjim utakmicama, ali svi smo kiksali.

Olakotna okolnost nekim momčadima bila je što je Dragovoljac dosta rano ispao pa su mogli igrati rasterećeno. Posebno me veseli da su protiv svih grizli jednakom energijom i svakome od velikih su željeli oteti koji bod iako im nije trebao. Često su i uspijevali. Ma, išli su na glavu, htjeli su te zakinuti, a nekad su i uspjeli.

Drukčiji je HNL danas nego kad sam ja debitirao. Bolji su tereni, svima je lakše igrati i to se vidi na rezultatima. Tad sam bio klinac, sve mi je nekako bilo brzo. Danas sam iskusniji pa mi je lakše igrati te neke teške utakmice.

Hajduk niste nijednom pobijedili ove sezone, točnije, niste im dali ni gol. Je li to motiv za subotnji derbi budući da rezultatskog više nema?

Cijeli tjedan pričamo da uz svo ovo slavlje moramo zadržati ozbiljnost do kraja prvenstva i budemo odgovorni prema sebi i navijačima. Hajduk je uvijek poseban motiv, osobito kad će biti pun stadion. Na nama je da navijačima priredimo pravu feštu i da pobjedom protiv Hajduka završimo sezonu.

Kad su nas dobili u Maksimiru, mi smo stvarno bili u rasulu. Promijenili smo trenera, nismo igrali dobro i oni su nas zasluženo pobijedili. Realno, u zadnja dva derbija ni mi ni oni nismo odigrali nešto spektakularno, ali oni su tu jednu utakmicu dobili pa to sad sve skupa izgleda ružno.

U Dinamu si već dvije godine, ali se nisi naigrao. Koliko još namjeravaš ostati?

Ja sam rođeni Zagrepčanin, od kad znam za sebe sam s bratom išao na istok na utakmice i dok mene Dinamo bude htio i dok ja to osjećam ću biti ovdje. S druge strane, moram biti svjestan da mi dolaze najbolje godine karijere i da ne mogu još dvije ili tri sezone sjediti na klupi i ulaziti po malo. Moje ambicije su visoke, ali mi se nigdje još ne žuri i napravit ću ono za što osjetim da je najbolje za mene kad za to dođe vrijeme.