RAZORAN potres koji je u utorak zatresao Petrinju, Sisak i okolna sela u Baniji ujedinio je Hrvatsku. Mnogobrojni navijači i aktivisti noć su proveli među ruševinama i pomagali građanima koji su ostali bez svojih domova.

Jedan od njih je i Tonći Kukoč. Bivši igrač Hajduka koji trenutno nosi dres mađarske Kisvarde s nekoliko prijatelja i poznanika krenuo je prema Petrinji. 

Nije odmah želio javno govoriti, ali nakon noći provedene uz žrtve potresa, nije mogao suspregnuti emocije. 

''Kad je udario potres, bio sam u kući kod punice u Zagrebu, u Dubravi. Sve se srušilo sa zidova. Nakon pola sata vidio sam što se dogodilo u Petrinji. Odmah sam počeo zvati sve poznate da krenemo pomoći nesretnim ljudima. U Zagrebu je tada bio prometni kolaps i neki od njih su mi rekli da je nemoguće da me skupe. Odmah sam nazvao par prijatelja nogometaša da vidim jesu li u Zagrebu i dijele li moje mišljenje kako treba otići na lice mjesta i pomoći tim ljudima. Nažalost, nitko od njih nije bio u Zagrebu. Zatim sam rekao šogorici da nazove svoje prijatelje da ih pita mogu li ja s njima ako planiraju otići. Svi su pristali. Skupili su me za pola sata i krenuli smo prema Petrinji. Bilo nas je osam, sedam momaka i jedna cura, u dva auta. Ponijeli smo lopate i ostalu tehničku opremu'', kazao nam je Kukoč.

Policija im nije dopustila ulazak u Petrinju, zavladao je kaos, a vojska ih je preusmjerila u selo Župić, pored Gline.

''Tamo nas je dočekao jedan gospodin koji se zahvalio što smo došli. Rekao nam je kako nitko osim nas nije prošao tim putem niti je itko došao pomoći. Odmah smo krenuli u akciju. Obilazili smo kuću po kuću, stavili smo se ljudima raspolaganje. Nikad neću zaboraviti jednu gospođu koja je sjedila na livadi uz upaljenu vatru da se zagrije. Rekla nam je da joj je kuća uništena i da se ne može vratiti. Cura koja je bila s nama upitala je gospođu želi li s nama u Zagreb, no ona je to odlučno odbila. Kazala je da ima 70 godina i da je nitko neće maknuti s njene ledine. Zatim nas je jedan čovjek pustio u svoju kuću da uzmemo neki madrac. Odnijeli smo ga na tu ledinu da gospođa može prileći'', kaže Kukoč. 

"Srce mi je puklo. Sad znam da u životu imam sve"

Bivši igrač Hajduka priča nam da su najstrašnije scene bile kad su ulazili u razrušene kuće. Scene su bile jezive.

''Kad smo ulazili u kuće, e, to je bio horor. Jadni ljudi. Srce mi je pucalo. Koliko god mi je bilo teško i iako sam plakao, srce mi je bilo da sam mogao biti tu i pomoći tim ljudima koji su u samo nekoliko sekundi ostali bez ičega.''

Kukoč i prijatelji su se vratili u Zagreb, ali prizori koje su vidjeli u selu Župić pratit će ih do kraja života.

''Kad smo se vraćali, rekao sam prijateljima u autu da se moramo vratiti i u tom selu podignuti onoliko šatora koliko je bilo kuća. Tim se ljudima mora pomoći, moramo se vratiti i izgraditi sve što je srušeno'', priča nam Kukoč.

Pitali smo našeg sugovornika tko su ljudi koji su krenuli s njim u Baniju i cijele noći pomagali unesrećenima.

''Radije ne, oni ne žele da se njihova imena spominju. Namjerno nismo okinuli niti jednu fotografiju jer smo smatrali da smo obični ljudi i da u ovom trenutku nema mjesta za samohvalu. To što smo mi napravili, dužnost je svakog čovjeka koji ima srce. Bit ću vam iskren, bilo je teško, ali svake sekunde koju sam proveo tamo sam uživao s tim ljudima. Željeli smo im pomoći da ostanu svoji na svome, jer ja prvi, da sam od tamo, nikad ne bih želio napustiti rodni kraj. Pričali su nam kako ih ni bombardiranje nije otjeralo, a sad su proživjeli nešto možda još gore.''

Za kraj razgovora, Kukoč je poslao poruku stanovnicima Župića.

''Obećavam, napravit ćemo sve za to selo. Shvatio sam da u životu imam sve, ali i dalje tražim još i nikad nisam zadovoljan. Što bi ovi ljudi onda trebali kazati. Vidio sam jučer ljude koji su ostali bez svega, a opet su pomagali drugima. Ponavljam, napravit ćemo sve što smo obećali", zaključio je Kukoč.