HRVATSKI nogometaš Filip Ozobić (31) postigao je krasan pogodak za azerbajdžanski Qarabag na gostovanju kod Viktorije Plzen u uzvratu play-off runde kvalifikacija za Ligu prvaka. Time je donio vodstvo od 1:0 svojoj momčadi, ali Česi su nakon preokreta ipak pobijedili 2:1 i prošli dalje.

Kontaktirali smo Ozobića dan nakon utakmice i cjelonoćnog povratka iz Plzena u Baku kako bismo porazgovarali o njegovoj karijeri i klubu. U Azerbajdžanu je već šest godina, prve dvije proveo je igrajući za Gabalu, a ovo mu je četvrta u Qarabagu. Prošle je godine postao i reprezentativac Azerbajdžana i dosad skupio devet nastupa za nacionalnu vrstu.

Rođeni Bjelovarac osvrnuo se i na šanse hrvatskih klubova u Europi te progovorio o periodu koji je proveo u Hajduku, od 2012. do 2013. godine. Pohvalio je i sjajan ulazak u sezonu Slaven Belupa, iz kojeg je i otišao u Azerbajdžan, a i naglasio da mu je izuzetno drago zbog napretka kluba u kojem je ponikao, trećeligaša Mladosti iz Ždralova.

Prije svega čestitke na lijepom pogotku, koji Vam ipak nije bio dovoljan za prolaz. Statistika kaže da ste u dvije utakmice imali više od igre, je li i na terenu bilo tako?

Hvala na čestitkama. Da, moje mišljenje je da je bolja ekipa ispala, ali moram čestitati Viktoriji. Ne može se reći da su nezasluženo prošli, ali smatram da smo ipak bili bolji u dvije utakmice i žao mi je što to nismo iskoristili da prođemo u Ligu prvaka.

Slijedi vam nastup u Europa ligi. Kakve su ambicije kluba za to natjecanje?

Mislim da nije slučajnost što je Qarabag i u ovim kvalifikacijama izbacio prvake, kao što su Lech, Zurich i Ferencvaroš. Qarabag je već dugo stalni sudionik europskih natjecanja. Prošle godine smo prošli grupu Konferencijske lige te se nadamo i vjerujemo da to možemo ponoviti i u Europa ligi.

Igrači Qarabaga poprilično su nepoznati na ovom području, ali očito se radi o kvalitetnim nogometašima. Kako biste ocijenili snagu momčadi i azerbajdžanske lige?

Jasno je da ljudi slabo znaju igrače koji su ovdje. Ima dosta domaćih igrača, a i domaći i stranci su jako dobri. Ovakvi rezultati sigurno nisu slučajnost jer Qarabag već godinama konstantno igra u grupnoj fazi europskih natjecanja. Kada govorimo o ligi, mislim da, recimo, nije na razini HNL-a, ali tu su Qarabag, Neftči, Sabah... Ima dosta klubova koji zbilja nisu loši.

Prošle godine ste postali i reprezentativac Azerbajdžana. Kako ste se odlučili na taj potez i kakvi su dojmovi iz nacionalne selekcije?

Vidio sam da nema šanse da zaigram za hrvatsku reprezentaciju pa sam se odlučio da ću igrati za Azerbajdžan nakon što sam ovdje proveo pet godina. Nisam jedini stranac u reprezentaciji, tu je i Brazilac Richard Almeida.

Može li se reći da je naturaliziranje igrača strategija Saveza?

Ako Savez vidi igrača za kojeg misli da može pomoći, a da igra ovdje pet godina, želi mu dati državljanstvo da pomogne napraviti nekakav rezultat. Mislim da je i navijačima bilo drago kad sam izabrao igrati za Azerbajdžan, kad sam već imao tu šansu.

Kakav je život u Azerbajdžanu, poznajete li jezik?

Ja pričam ruski, kao i dosta ljudi ovdje, tako da nemam problema u sporazumijevanju. Što se tiče Bakua, to je zaista suvremen grad, sve je novoizgrađeno, baš je ugodan grad za život. Svakome bih preporučio, ako ima šansu, da posjeti Baku. 

Vjerujete li u čudo svog bivšeg kluba, Hajduka?

Hajduk je u prvoj utakmici čak i izvukao dobar rezultat s obzirom na to protiv koga je igrao. Ja sam prije dvije godine igrao u Europa ligi protiv Villarreala, tako da dobro znam koju kvalitetu ima ta ekipa.

Je li u međuvremenu možda i bilo poziva navijača Hajduka da se vratite?

Nije bilo, ali kad sam bio tamo, imao sam dosta pehova s ozljedama i baš mi je žao što nisam mogao dati maksimum. Nisam mogao biti ni blizu maksimumu, stvarno je bilo puno pehova.

Biste li voljeli to ispraviti?

Ma mislim da je svakom igraču san osjetiti takvu atmosferu kakva bude na Poljudu i uživati u tome. To se ne može opisati dok nisi igrač Hajduka i dok ne istrčiš na teren pred punim stadionom.

Pratite li i svoje druge bivše klubove u Hrvatskoj?

Naravno, i baš mi je drago zbog Belupa i njegovog sjajnog ulaska u sezonu, kao i zbog Ždralova te Bjelovara. Kao mali sam igrao u Ždralovima i drago mi je što su oba kluba napravila stadione i poboljšala uvjete za prvu ekipu, ali i za djecu, da imaju gdje trenirati nogomet.