UGLAĐEN, odmjeren i izuzetno elokventan... da mu poznati irokez na glavi ne odaje vruću krv koja kola njegovim venama, malo tko bi vjerovao da je ovaj čovjek prije nekoliko godina boksao s najvećim "zvijerima" svijeta.

Vjerojatno se svaki Hrvat sjeća one legendarne sedme runde protiv Lenoxa Lewisa u kojoj je mogao uzeti naslov prvaka svijeta, no i bez njega  je "Šaka sa Srednjaka" bila i ostala sinonim hrvatskog boksa. Željko Mavrović danas živi jednu sasvim drugu priču. Iz ringa je otišao u poslovne vode, u proizvodnju zdrave hrane.

U video intervjuu za Index Šaka sa Srednjaka otkriva je li teže se tući s Lenoxom Lewisom ili hrvatskom birokracijom, komentira trenutačno stanje u svjetskom profesionalnom boksu i savjetuje vas kako se zdravo hraniti.

Gdje je teže: u ringu s prvakom svijeta Lenoxom Lewisom ili kao poduzetnik s hrvatskom birokracijom?

"Fizički je teža boksačka priča, a psihološki i emotivno ova druga, poslovna. Ljudi danas često pričaju o teškoćama, naporu, o tome kako je nešto teško. No, postoje ljudi koji u teškoćama traže izazove. Ne mogu reći da u ringu nije bilo boli i napora koji se mogu nazvati odricanje, no ja sam sve to volio i u tome nalazio svoj neki unutarnji mir. A danas se često iznenadim s količinom nemoći kada nešto probaš, a naiđeš na zid nerazumijevanja. Ili pojedinca, ili institucije. No, već u sljedećem trenutku nađeš neku novu motivaciju, jer je život jedna velika igra."

"U nekim boljim okolnostima, mogao sam pobijediti Lewisa"

Je li vam žao što niste produljili karijeru koja je objektivno mogla biti puno dugotrajnija i još plodnija?

"Ja sam završio sa 29 godina, a teškaši tek sazriju sa 32 ili 33 godine. No, meni su tijelo, psiha i emocije rekli da je to kraj, da je to završena priča. Karijeru sam dosta intenzivno odradio i ponosan sam sa svime što sam postigao . Nisam mogao puno dalje jer sam boksao s čovjekom koji je obilježio stoljeće boksa, a u boljim sam okolnostima mogao i pobijediti u tom meču. Nemam si što predbaciti. Da sam ostao dulje, vjerojatno bi uzeo neku svjetsku titulu i tukao neke dobre boksače, no onako kako sam ja to gradio to više nije imalo nekog smisla."

I dalje pratite boks. Kako komentirate svjetsku boksačku profesionalnu scenu kojom već nekoliko godina vladaju istočni Europljani?

"To je logičan slijed. U amaterskom je boksu istok dugo vremena vladao. Amerikanci su s te scene izašli još sredinom 80-ih kada su kada su kao olimpijci isplivali Hollyfield, Tayson, Spinks. Nakon toga oni nemaju niti olimpijaca niti profesionalaca. Na zapadu se lakše živi, a boks je jedna zahtjevna i naporna priča. Malo je onih koji su spremni na to samo zbog sebe, žele novac, standard i ostale stvari, a na zapadu je to lakše ostvariti kroz neke druge putove. Na istoku je druga priča, oni su uvijek imali sjajne načine treninga. Tu su bili i Rusija i Istočna Njemačka i Kuba, a danas sve to izlazi van. To je realnost i njihove su iduće godine."

Što je s hrvatskim boksom?

"U Hrvatskoj, općenito u sportu nema pravog sistema. Mi nemamo pojedince koji su od stotinu u sistemu isplivali kao najbolji. Imamo individualce koji na račun svoje motivacije, okoline ili roditelja, stvaraju sebe i isplivaju kao prvaci svijeta. Želio bih da se vidi više sistematičkog rada. Mi smo mlada država u kojoj se sport tek stvara."

Koliko je zdrava prehrana bitna u životu čovjeka?

"Čovjek na sebe i na osobni rast može djelovati na razne načine, a hrana je jako bitna. Jedeš tri, četiri ili pet puta dnevno, a svaki je obrok zapravo jedan tretman. Ako znaš upotrijebiti pravi tretman, iduće ćeš sate provesti ugodno ili manje ugodno. Taj dan ćeš provest bolje ili lošije, a i tvoj ukupni život će biti duži ili kraći. Koliko ćeš se posvetiti tome, toliko ćeš i dobiti. Uostalom, kao i u svemu ostalom u životu."

Novinar: Marko Petrak
Video: Tomislav Brdjanović