Tekst: Petar Vidov
Foto: Jakov Prkić / Cropix

U NOGOMETU je, kao što je najavljivao i nadao se Bernd Stange, sve moguće, ali u Minsku je ipak slavila bolja ekipa. Golovi Olića i Eduarda osigurali su pobjedu, a hrvatska je reprezentacija igrom zaslužila i više od 3:1. Večerašnja utakmica podsjetila je na najbolje dane Bilićeve Hrvatske i pokazala koliko Eduardo i Niko Kranjčar znače ovoj ekipi.

> Tijek susreta

Zahvaljujući ponajviše njima dvojici Hrvatska je u napadu izgledala konkretnije nego posljednjih mjeseci, iako je u realizaciji bilo grešaka pri čemu posebno treba izdvojiti nekoliko zicer šansi koje je trebao zabiti Ivica Olić. Punim pogotkom pokazao se i Vukojević koji je na sredini terena "pojeo" Hleba. Lider Bjelorusije nije bio ni blizu svog najboljeg izdanja, što treba pripisati nedovoljnoj fizičkoj spremi, ali i vrsnom Ogijevom markiranju. Najnesigurnija je Hrvatska bila u obrani, gdje su znali kiksati Križanac, Šimunić i Pranjić, ali Bjelorusija nije imala kvalitetu kojom bi to naplatila.

Osovina Kranjčar - Olić načela Bjeloruse

U samom je uvodu Bjelorusija izgledala nešto čvršće, ali Hrvatska je vrlo brzo preuzela kontrolu nad igrom. U 10. minuti Modrić je mogao pucati sa 16 metara nakon što je ukrao loptu, ali odlučio se za proigravanje i šansa je propala. Bjelorusija je polušala uzvratiti preko Komilenka, koji je Križancu zadavao dosta problema, a zatim i centaršutom s desne strane za Kaševskog kojeg je Ćorluka omeo u ključnom trenutku i tako spriječio siguran gol. U 15. minuti Kutuzov nije iskoristio grešku Šimunića, te je sa dvadesetak metara pucao preko gola!

U 20. minuti Eduardo je sjajno proigrao Olića, ali napadač Bayerna mrežu je zatresao dvije minute kasnije, nakon kornera kojeg je izveo Kranjčar. Niko je poslao loptu na prvu stativu, a Olić odlično skočio za 1:0. Hrvatska se ovoga puta, srećom, nakon vodstva nije povukla pa su se prilike nastavile nizati. Do kraja poluvremena Olić je uspio zatresti stativu i pucati pokraj gola u situaciji jedan na jedan s vratarom Ževnovom, Eduardu je blokiran odličan šut iz okreta, a u još nekoliko su navrata hrvatski nogometaši složili dobre akcije koje nisu završile udarcem. Kod Bjelorusije je najbolji bio Hleb, čiji je udarac sa 20 metara blokirao Križanac, a drugi ga je put Pranjić ostao omesti nakon što je kapetan Bjelorusije loše primio loptu.

Najofenzivnija Hrvatska ikad

U drugom poluvremenu Bilić se nije zatvorio, već je krenuo u još agresivniju igru. Na samom početku je umjesto Križanca ušao Rakitić, a 25 minuta prije kraja je Mandžukić zamijenio Kranjčara, te je na terenu vjerojatno bila najofenzivnija postava Hrvatske koju smo ikad gledali. Takav sastav s lakoćom je kontrolirao loptu i pasevima od noge do noge razbijao obranu domaće ekipe.

U 68. minuti Hrvatska je povećala svoju prednost, Eduardo je zabio dugo očekivani gol za Hrvatsku. Mandžukić je sjajno pronašao Srnu koji je s desne strane poslao povratnu loptu na peterac, gdje ju je sačekao Dudu i zabio za 2:0. Ukrajinci su prednost Hrvatske uspjeli smanjiti deset minuta prije kraja susreta, za 2:1 zabio je Verhovcov nakon što mu je loptu glavom spustio Kovel i tako izazvao euforiju na stadionu. No, veselje nije dugo trajalo. Samo par minuta kasnije Eduardo je petom pronašao Rakitića na desnoj strani, Raketa je odlično ubacio na sredinu za Olića koji zabija i svoj drugi gol za konačnih 3:1.

Minsk ipak nije bio "minsko polje"

Minsk ipak nije bio "minsko polje" za hrvatski nogomet. Željena tri boda su ostvarena, ali večerašnja pobjeda znači i više od toga. Bjelorusija više nije u igri za drugo mjesto, za koje će se sada boriti samo Hrvati i Ukrajinci, što znači da od njih u Zagrebu ne treba očekivati veći otpor. No, još važnije je što je Hrvatska večeras pokazala da opet može igrati vrhunski nogomet pa se Južna Afrika više ne čini tako daleko.