Big Samu su Toffeesi 12. trenerski angažman u karijeri od 26 godina, a s najvećim klubom u karijeri spojila ga je nevolja. Everton je ljetos na pojačanja (među ostalima i Nikolu Vlašića) potrošio 150 milijuna eura, da bi do kraja studenog ispao iz Europa Lige i Liga kupa, a nakon 13 prvenstvenih kola bio samo dva boda od zone ispadanja.

 

Tražio se "engleski Stanko Mršić", vječni vatrogasac, trener malih i klubova kojima ne ide u Premier Leagueu ili Championshipu, povratnika i davljenika (Bolton, Blackburn, West Ham, Sunderland, Crystal Palace..) i koji je tek u ljeto prošle godine dobio, ali i spektakularno upropastio prvu pravu, veliku priliku u karijeri.

Allardyce je menadžer starog kova, prekaljena iskusnjara koja je karijeru gradila od najnižih temelja. Zadnji trofej osvojio je '98., kada je s Notts Countyjem uzeo titulu pobjednika Third Division, inače četvrte engleske lige.

 

Težak, tvrdoglav, brutalno iskren i bez želje za ulagavanjem javnosti, zadnju spasiteljsku misiju odradio je u Palaceu, koji je napustio na proljeće, nakon samo pet mjeseci i uspješno ispunjenog zadatka opstanka u Premiershipu.

 

 

Big Sam nikako se ne uklapa u svijet Guardiole, Mourinha, Kloppa, Bilića, trenera koji caruju engleskom prvom ligom posljednjih godina; popeglanih i upicanjenih modela ili karizmatika i pučkih tribuna koji se ulizuju navijačima. Uvijek je govorio što misli pa je Kloppu poručio da je "njemački mekušac", Benitezu da je Ligu prvaka "osvojio slučajno i sretno", a Wengera je nazvao "arogantnim".

Kada su ga u ljeto 2016. izabrali za izbornika, čelnici Engleskog nogometnog saveza poručili su kako novi izbornik mora biti netko sposoban "igrače napraviti otpornima na kritike na društvenim mrežama i pritiske engleskih medija. Novi menadžer mora znati motivirati igrače ne samo da daju sve od sebe, nego i implementirati suvremene psihološke tehnike".

 

 

Tu se nisu trebali bojati s Allardyceom, koji je grub i opor prema javnosti i suparnicima jer je prema igračima nastrojen zaštitnički i svakome pristupa individualno, nastojeći im ugoditi, kako bi od njih onda na terenu tražio i dobio maksimum.

 

Sam Allardyce kao trener Blackburna 2009. doveo je Nikolu Kalinića, a u ljeto 2015. otpušten je u West Hamu, da bi ga ubrzo naslijedio Slaven Bilić.

 

Njegova četiri godine duga gaža u Hammersima (2011-15), druga po duljini trajanja u burnoj karijeri (osam godina vodio je Bolton), sjajno sažima turbulentnih četvrt stoljeća na klupi ovog kontroverznog trenera, pa ćemo je se detaljnije podsjetiti, posebno jer ga je u tom klubu zamijenio Slaven Bilić.

 

Allardyce je 2012. vratio West Ham iz druge u Premier League, niti godinu dana nakon što ga je preuzeo i u sljedeće tri godine uz ograničeni budžet stabilizirao u jednoj od tri najjače europske lige, pa su sukladno tome bili i plasmani - 12. i 13. mjesto. 

 

Drugim riječima, napravio je sve što su gazde kluba, supredsjednici i suvlasnici David Gold i David Sullivan, od njega tražili. Ali, zakazao je u onom što je protiv njega okrenulo vodstvo kluba i što je na kraju bilo presudno, navijače: obećao je što su od njega tražili kada je preuzeo klub, da će "sukladno klupskoj tradiciji forsirati atraktivan nogomet, temeljen na pas-igri". 

 

 

Ljubitelji engleskog nogometa znaju da se Allardycea godinama tereti za igru temeljenu na postulatima stare škole - duge lopte, većina dodavanja zrakom, golovi glavom, što više ne prolazi u "europeiziranom" Premiershipu i smatra se reliktom prošlosti, kada je Engleska ponosno čuvala svoju igru izolirana od ostatka svijeta.

 

Takav glas prati ga otkako se proslavio s Boltonom, kojeg je s lošim igračima uveo u Premier League, uspio tamo održati i zatim dovođenjem velikih zvijezda dva puta izboriti Europu, što je bio veliki podvig. Ali, možete li zamisliti da je momčad u kojoj su glavni igrači bili Jay-Jay Okocha, Youri Djorkaeff i Nicolas Anelka igrala samo "ragbi"? Čini se kako ne stoje sve optužbe na Allardyceov račun.

 

On se samo snalazio s onim što ima, a to je najčešće u njegovoj karijeri bilo malo i skromno, što je sve do zadnje sezone bio slučaj i u West Hamu, gdje se Allardyce posebno tvrdoglavo držao dosadnog i staromodnog načina igre od povratka Hammersa u prvu ligu, što ga je učinilo jednim od najomraženijih trenera, jer žestokim kritikama njegovog stila uz navijače njegovog kluba, pridružili su se mediji i menadžeri ostalih klubova. Nakon što je antinogometom uzeo bod kod Chelseaja (0:0) početkom 2014., Mourinho ga je optužio da njegov West Ham igra "nogomet iz 19. stoljeća". Bilić je dakle bio doveden kako bi napravio skok od dva stoljeća i tako vratio West Ham na odavno zarasle staze uspjeha. 

 

Kako je to završilo, vidjeli smo prošle i posebno ove sezone. Bilićev West Ham igrao je ono za što je optuživan Allardyce: bezidejni, spori nogomet iz prethodne ere, u kojem se sve svodilo na visoka ubacivanja pred gol, pa je Big Samov nasljednik završio poput prethodnika. Uz jednu veliku razliku u Allardyceovu korist, njegov West Ham nije bio ni blizu obrambeno šupalj kao Bilićev.

 

 

Prije tri godine činilo se kao da je Big Sam na putu kojim će samo jednu sezonu trijumfalno marširati i njegov nasljednik Super Slav. Jer Allardyceov West Ham konačno je igrao atraktivno, uz odlične rezultate; oko Božića je bio na trećem mjestu, na polovici prvenstva peti, ispred Arsenala, Tottenhama i Liverpoola, i u klubu su počeli maštati o Ligi prvaka. U prvih 18 kola zaredao je s pobjedama, od kojih se posebno ističe ona nad aktualnim prvakom Manchester Cityjem (2:1), ali u drugom dijelu prvenstva slijedio je sunovrat (bijednih 16 bodova u 21 susretu) jer, gledajući samo rezultate iz te dionice, West Ham ispao bi iz lige.

 

Ali mora se reći kako Allardyce, osim protiv njega usmjerene atmosfere i javnog mnijenja, nije na raspolaganju imao igrače za puno bolji rezultat od konačnog 13. mjesta, nakon što su se teško ozlijedili središnji braniči i napadač Andy Carroll, pa je ovaj prekaljeni i tipični proizvod otočkog nogometa, koji je igračko i trenersko ime gradio od najnižih engleskih i irskih liga pa sve do sna o Ligi prvaka, morao otići.

 

Allardyce je sušta suprotnost Biliću; neotesan, grub, sirov, izravno govori što misli i to tvrdoglavo brani, ne vodi računa o imidžu, izgledu, a još ga je manje briga što o njemu misle novinari, navijači i javnost općenito. Zbog svega toga (i naravno zbog stila igre, posebno u ranijim sezonama), navijači West Hama s njim su prošli put od neslaganja do otvorene mržnje i to je svakako jedan od razloga velikog pada momčadi i Allardyceovog odlaska. 

 

Činjenica je da ga se klub grubo i hladnokrvno riješio jer je ispunio sve što je pred njega postavljeno, a iako je imao plaću od 3 milijuna funti godišnje, nije imao ni dio sredstava za pojačanja koja se stavljaju Biliću na raspolaganje. 

 

 

Ali godinu dana kasnije, u ljeto 2016., pod stare dane nagrađen je najvećom prilikom. Nogometni svijet protresla je sljedeća vijest:

 

Sam Allardyce novi je izbornik Engleske nakon blamaže na Euru pod Royom Hodgsonom i prva natjecateljska utakmica bit će mu 4. rujna, susret kvalifikacija za SP 2018 kod Slovačke.

 

Naravno, izbornik Engleske prije svega postaje zato što su u FA-u odlučili da im je dosta superskupih stranaca koji dobace najdalje do četvrtfinala velikih natjecanja, dok je među engleskim stručnjacima ponuda takva da reprezentaciju na novom početku vodi živahni starčić Big Sam.

 

Bilićev prethodnik i Hodgsonov nasljednik doista podsjeća na, kako smo u uvodu napisali, englesku verziju Stanka Mršića jer je veliki i tvrdoglavi radnik i netko tko dokazano zna od ničega napraviti nešto. Do danas nije dobio priliku u velikom klubu, ili onom koji je krenuo tim putem, pa tako ni prije godinu dana, kada su mu Dva Davida iz istočnog Londona dala otkaz (i to nakon što je uzeo 7 bodova više nego sezonu ranije), a njegovog nasljednika, koji se s njim ne može mjeriti po iskustvu, obasuli komplimentima, strpljenjem, realnim očekivanjima i milijunima za pojačanja. Allardyce se tako uvjerio u istinitost izreke velikog trenera Briana Clougha: "U nogometu ti se nitko ne zahvali i svi imaju kratko pamćenje."

 

FA ga se sjetio drugi put u ljeto prošle godine, kada ga je izabrao ispred Stevea Brucea, menadžera Hulla. Allardyce je već bio nominiran za prestižnu, ali i iznimno stresnu funkciju. Savez ga je intervjuirao i kada se nakon SP-a 2006 povukao Sven-Goran Eriksson, ali se srećom po Slavena Bilića odlučio za Stevea McClarena.

Ljubitelja "provizija" i neplaćanja poreza srušili novinari koji su glumili azijske biznismene: Snimili ga dok im nudi da će ih savjetovati kako da zaobiđu pravila FA

Nakon sramoćenja na dva zadnja velika natjecanja u Brazilu i Francuskoj, Engleska konačno postavlja Allardycea za izbornika. Na toj funkciji vodit će reprezentaciju samo jednu utakmicu i trajati tek 67 dana. 

 

Razlog? Big Samova sklonost uzimanju provizija ili, ako ćemo biti radikalniji, sklonost koruptivnom ponašanju. Dva puta bio je pod istragom zbog uzimanja mita, a nekoliko puta uhvaćen je pri utaji poreza. 

 

Posao života uzeli su mu novinari Daily Telegrapha koji su glumili azijske biznismene. U tom svojstvu su se našli s Allardyceom na večeri i tajno ga snimili dok im nudi da će ih savjetovati kako zaobići pravila FIFA-e i Engleskog nogometnog saveza koja brane da treće strane imaju vlasništvo nad igračima.

 

 

S obzirom da je to radio kao zaposlenik Engleskog nogometnog saveza, čim je priča objavljena, napustio je posao izbornika. 

 

Zanimljivo, policija, engleski nogometni savez, pa i novine koje su ga smijenile, istaknuli su da Allardyce nije prekršio zakon. Glavni direktor FA čak je izjavio da je "tragedija što smo se sa Samom morali rastati zbog zamke u koju je upao."

 

Big Sama sada čeka nova zamka, zvana borba za opstanak. Ali, iz nje se već toliko puta uspješno iskoprcao.