Tekst: J. Šimac
Foto: Robert Pesserl

AKO JE policija pogriješila, pogriješila je jer nije poduzimala još žešće korake, komentar je policije nakon pravog rata koji se u subotu vodio na maksimirskom stadionu i izvan njega iako i dalje nije jasno zašto se jednostavno nije provodilo ono što je zakonom već propisano. Nejasno je i to kako su alkoholizirani i bengalkama "naoružani" huligani uopće pristupili stadionu te se s pravom možemo pitati koje su to sigurnosne mjere navijači prošli i jesu li adekvatno pretresani. Ranjenom navijaču Mirku Galiću policija je po dolasku u postaju izmjerila 2,3 promila alkohola u krvi.

Je li se poduzelo sve što se moglo?

Postavlja se pitanje je li Galić bio alkoholiziran prije ulaska na teren? Zašto tada nije spriječen njegov ulazak? Ukoliko Galić tada još nije bio mrtav-pijan, morao je nastaviti piti na stadionu. Kako se na stadionu ne prodaje alkohol, mora da je Galić unio vlastiti. Iako se policija brani time da su navijači domišljati te da mogu svašta prošvercati, bocu alkoholnog pića teško se može strpati primjerice u čarapu, kao što se pijanom čovjeku na nogometnoj utakmici teško praviti da je trijezan. Je li policija doista napravila sve ono što je mogla? Od koga očekujemo prevenciju i provođenje zakona, od koga očekujemo da smiruje, a ne potpiruje nasilje?

Zakonom o navijačima, koji je stupio na snagu 2003. godine, zabranjeno je piti i posjedovati alkoholna pića ili droge, pirotehniku, oružje i druga sredstva sličnog tipa u razdoblju od dva sata prije početka do dva sata nakon završetka športskog natjecanja, kao i u sredstvima javnog prijevoza tijekom čitavog razdoblja od početka odlaska na utakmicu do odlaska. Je li policija češljala prije početka utakmice područje oko stadiona? Je li privela pijane navijače? Je li i kojem je broju navijača koji su prekršili taj zakon spriječila ulazak na stadion?

Svi koji ulaze na stadion dužni su proći sigurnosnu provjeru

Naime, policija je prema Zakonu dužna utvrditi osobne podatke osoba koje ulaze ili izlaze iz sportskog objekta, pregledati ima li osoba koja ulazi ili se nalazi na stadionu unosi ili ima alkoholna pića, drogu, pirotehnička sredstva, oružje ili druge predmete pogodne za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja i oduzeti takve stvari. Zabranjeno je i unošenje i isticanje transparenata koji potiču mržnju te su redarstvene snage dužne pregledati osobu koja ulazi na stadion i utvrditi posjeduje li takvo što te joj zabraniti ulazak na stadion. No policija je ipak kod uhićenih pronašla takve transparente, i to nakon utakmice. Zato vjerujemo da je i transparent moguće sakriti u čarapu.

Loša sigurnosna procjena i preuranjena intervencija na tribinama

Sljedeće, organizator športskog natjecanja dužan je procijeniti mogućnosti izbijanja nereda i nasilja na sportskom natjecanju i poduzeti razložne i opravdane mjere radi njihovog sprječavanja i suzbijanja. Utakmica Dinamo-Hajduk utakmica je visokog rizika i na preventivnim se mjerama i organizaciji trebalo raditi danima unaprijed. O lošoj sigurnosnoj procjeni policije svjedoci govore već tri dana.

Zakon kaže, redari u obavljanju svojih poslova smiju uporabiti tjelesnu snagu ako na drugi način ne mogu odbiti napad prema sebi ili prema drugima. Je li policija u subotu preuranjeno pristupila uporabi sile? Jesu li početni incidenti bili dovoljan razlog za ulazak na tribine i intervenciju koja je samo raspirila nasilje koje je za dvoje ljudi završilo tragično?

Represija kao odgovor na nasilje

Nadalje Zakonom je propisano da će organizator športskog natjecanja pozvati klubove navijača domaćega športskog kluba, a gostujući športski klub klubove svojih navijača, da zajedno razmotre mjere koje mogu poduzeti klubovi navijača radi sprječavanja nereda i nasilja prilikom športskog natjecanja. Je li ova mjera uopće provedena? Radi li se na komunikaciji s navijačkim klubovima? Je li represija jedini odgovor na nasilje kojemu svjedočimo?

Nasilje pogoduje jedino novom nasilju. Umjesto razvijanja dijaloga između policije i navijačkih klubova, provođenja kampanja protiv navijačkog nasilja i edukacije poseže se za daljnjim objavama rata koji samo može dovesti do novih žrtava i materijalne štete. A krpanje oronulog stadiona nakon svakih nereda košta više od osmišljavanja i provođenja kampanje protiv navijačkog nasilja i edukacije u suradnji s navijačkim klubovima koja dugoročno nosi pozitivne promjene. No, za takve poteze trebalo bi biti spreman na dijalog, a pendreke ostaviti po strani te ih grabiti tek u iznimnim slučajevima.