POSLJEDNJIH dana odnos između Garetha Balea i trenera Real Madrida, njihove legende Zinedinea Zidanea, pretvara se u pravu malu sapunicu koja bi bila primjerenija za popodnevne sate dokonih kućanica nego za vijesti iz profesionalnog nogometnog svijeta. Tko je kome što rekao, je li kriv igrač ili trener, tko je više ili manje uvrijeđen; trenutačno su najfrekventniji naslovi koje generiraju odnosi unutar Kraljevskog kluba.

Ali sve to zapravo i nije posebno važno. Već smo se dovoljno puta uvjerili, pogotovo na velikoj nogometnoj sceni, da se stvari lako pometu pod tepih ako je u pitanju igrač koji odskače kvalitetom. I upravo je u tome čini se i stvar, s obzirom na to da postoji očito veliki nesrazmjer u percepciji vrijednosti između samog igrača i Zidanea. Dodatno, svakim danom postaje jasno da situacija neće postati nimalo lakša, pogotovo nakon posljednjih izjava Baleovog agenta...

Naime, kako bi dodatno smanjio manevarski prostor Real Madrida, Baleov je menadžer vrlo rezolutno u izjavi za Sky odagnao mnoge nedoumice: "Neće postojati polovična rješenja kojima bi Gareth otišao iz kluba. Gareth je i dalje jedan od najboljih igrača na svijetu. Mogu vam garantirati da sigurno iz kluba neće otići tako što će biti posuđen", rekao je Jonathan Barnett te dodao:

"Ako dođe odgovarajuća ponuda, stvari se mogu vrlo brzo promijeniti i moj klijent može u samo nekoliko dana promijeniti poslodavca. Ali jednako tako je moguće da ostane u Real Madridu još tri godine, koliko je na snazi njegov ugovor."

Stvar se na prvi pogled čini potpuno paradoksalna: jedan od najboljih igrača na svijetu ne osjeća se dobro u klubu. I sam klub i igrač žele rastanak. U takvim okolnostima, dogovor s nekim drugim klubom ne bi smio biti problem, ali ipak, nakon nekoliko transfer trakavica jedini koji još žele dovesti Garetha Balea čini se da su kineski klubovi. I zato, dodatno ćemo istražiti taj paradoks te dati odgovor na pitanje - zašto Bale (gotovo sigurno) može iz Real Madrida otići samo u Kinu?

Razlog prvi (i najvažniji): Plaća

Svugdje u svijetu, pa tako i u profesionalnom nogometu, važnost i mjesto u hijerarhiji neke firme ili kluba određuje visina tjednih ili mjesečnih primanja. Kolokvijalno rečeno, kolika vam je plaća, toliko ste važni. U firmama najveću plaću imaju direktori, a u nogometnim klubovima najveće zvijezde. Gledajući današnje tržište, tri su očita izvanzemaljca i nije teško pogoditi o kome je riječ - Lionel Messi, Cristiano Ronaldo i Neymar. Na posljednjoj Forbesovoj ljestvici za 2019. oni su i tri najplaćenija sportaša kada se uzme u obzir novac od plaće i novac od sponzora (koji je, zanimljivo, kod nogometaša relativno značajno manji nego kod, primjerice, golfera ili tenisača).

Bale očito ne spada među izvanzemaljce, ali s plaćom od 500 tisuća eura tjedno spada odmah u drugi razred europskog nogometa, tamo gdje su igrači poput Mbappea, Özila, Alexisa Sancheza, Pogbe i Griezmanna. Dakle, među one čija su godišnja primanja oko 25 do 30 milijuna eura. Kako su više puta ponovili i on i njegov agent, ne pristaju na smanjenje plaće ni bilo koju drugu vrstu financijskog kompromisa. I tu zapravo počinju i završavaju svi problemi.

Od klubova koji su se spominjali kao njegove moguće buduće destinacije u optjecaju su najglasnije bili Tottenham, Manchester United i Bayern. Kako se vidi s gornje liste, Manchester United je jedini klub koji je i dosad davao slične iznose za plaću igrača, ali on je trenutačno usred limba sličnih problema s Alexisom Sanchezom. S obzirom na to da ne igraju Ligu prvaka, teško da si mogu priuštiti sličnog teškaša. Što se Tottenhama i Bayerna tiče, oni su samo približno toliko dosad znali platiti igrača (Kane i Lewandowski) te bi i jedan i drugi klub morali od njega napraviti najplaćenijeg igrača kluba. A pitanje je - ima li to ikakvog smisla ili je jednostavno rizik prevelik?

Razlog drugi: Ozljede

Kako je nedavno dobro primijetio i kolega Omar u svom tekstu, Bale je igrač koji već dugi niz godina ima problema s ozljedama, a posebno su problematična oba koljena. Problem njegovih ozljeda je sličan onom kao kod Robbena - one se nikada u potpunosti neće moći izliječiti. Jedino što je sada moguće je dozirati njegove nastupe i treninge, kako su uostalom i činili posljednjih godinu u Real Madridu. Vjerojatno bi pomoglo kada bi odustao od nastupa za Wales, ali to zasad, čini se, nije dio njegovih planova.

Svaki klub koji bi ga doveo u svoje redove morao bi računati kako kupuje 30-godišnjeg igrača koji neće odigrati 40 do 50 utakmica godišnje, a kamoli na vrhunskoj razini. Ne, najbolje što bi klub mogao očekivati bilo bi 30 do 35 utakmica godišnje. Za klub poput Tottenhama ili idealno Bayerna (koji za lakše utakmice Bundeslige možda može i odmarati Balea) ni ne zvuči toliko loše. Međutim, konačno je pitanje - može li Bale i dalje igrati vrhunski? Je li on, kako njegov agent kaže, i dalje jedan od najboljih igrača na svijetu?

Razlog treći: Trend forme

Kako kod dionica, tako i kod nogometaša, najvažniji je trend. Igrača koji je u porastu forme i čije brojke kontinuirano rastu može se platiti i "suhim zlatom", kao što je ovoga ljeta i slučaj s De Ligtom, De Jongom ili Hazardom. Međutim, kod Balea je situacija upravo suprotna. Kada se pogleda njegova statistika iz najboljih godina (sezona 2014./2015. i 2015./2016.) te se usporedi s posljednjom sezonom, ali i onom prije toga, razlike su frapantne:

 izvor: WhoScored

Očit je Baleov pad u svim relevantnim statističkim kategorijama, od onih osnovnih (golovi i asistencije) pa do onih dodatnih (driblinzi, ključna dodavanja, izboreni prekršaji). Taj pad i nije toliko povezan s minutama na terenu, jer ostaje gotovo istovjetan kada se brojke prilagode na one ‘po minuti’ a ne "po susretu". U svojim najboljim sezonama Bale bi uglavnom upisao "double-double" golova i asistencija te u zbroju pet driblinga, ključnih dodavanja i pretrpljenih prekršaja po utakmici. U posljednjoj sezoni taj je zbroj jedva bio nešto veći od dva, uz tek osam golova i tri asistencije. 

Teško se Velšanin može izvlačiti na manjak motivacije zbog statusa i stanja u klubu, jer negativan trend njegovih brojki počeo je već sezonu ranije, a sve bez da pričamo o njegovoj igri u obrani, koja je također postala nepostojeća. Bale jednostavno više nema prodornost kakvu je imao, ne ulijeva više strah u kosti braniča. Nije to više onaj igrač koji je svojevremeno znao pretrčati Maicona usred Milana ili izvesti onu legendarnu akciju protiv Barcelone.

Uz gubitak fizičkih kapaciteta, nije napravio ono što su napravili Ronaldo ili Messi. U jeku starenja, obojica su nanovo izmislila vlastitu ulogu na terenu te se promijenila u najboljem mogućem smislu. Za razliku od njih, Bale sada djeluje kao "želja samoga sebe", igrač koji više ne može igrati na krilu, ali nije srastao ni s ulogom središnjeg napadača.

I zato, njegova odšteta zapravo nije problem. 60 milijuna (koliko se spominje kao iznos odštete) na današnjem tržištu Tottenham će dati za Ndombelea, a Bayern (pa i 20 milijuna više) za Lucasa Hernandeza. Iako su obojica dobri igrači, jasno je da ne spadaju u istu rečenicu s Garethom Baleom, kako po pitanju brenda, tako ni po pitanju nogometnih kvaliteta. Međutim, učiniti nekog plaćenijim igračem ispred bilo Kanea ili Lewandowskog, u svlačionicu može donijeti samo tektonske probleme. A ti svi problemi, gledajući ozljede i trend forme, jednostavno nisu vrijedni rizika. Barem zasad…

Jer doista, mnogo je toga još moguće. Moguće je da će Manchester United prodati Pogbu pa uvidjeti da mu treba (barem iz marketinških razloga) nogometni teškaš te se tako kockati s dovođenjem Balea. Moguće je da će kod Tottenhama prevladati nostalgija za starim, dobrim vremenima pa da će i Levy u nekom trenu reći: "Kocka je bačena." Moguće je također da Bayern neće uspjeti dovesti Sanea ni bilo koga približnih kvaliteta, pa se i oni naposljetku odluče kockati s dovođenjem Balea.

Sve je to moguće, ali kako sada stvari stoje, nije vjerojatno…

Jer svi ti klubovi također mogu izvesti jednostavnu aritmetiku koja kaže - igrač s 30 godina te s kroničnim problemima s ozljedama u opasno silaznoj formi je već dvije sezone u nizu. A takvog igrača nema smisla tijekom dovođenja pretvoriti u onoga koji je plaćom na vrhu hijerarhije. Bolje rečeno, čini se da to zasad nema smisla nijednom europskom klupskom velikanu.

Ali zato ima kineskim klubovima, gdje bi Balea tretirali poput boga. Ne samo da bi u Kini mogao postizati i po dva pogotka po susretu, nego bi bio prva baš velika nogometna superzvijezda koja je došla igrati u tu zemlju. I zato, oni bi mu vjerojatno mogli i udvostručiti plaću i tako ga približiti trojici izvanzemaljaca - Messiju, Neymaru i Ronaldu. Pitanje je samo kako Bale samog sebe doživljava i koliko je voljan čekati.