Foto: Getty Images/Guliver Image

JAKOV FAK osvojio je drugu olimpijsku medalju u karijeri. Nakon što je Hrvatskoj 2010. godine u Vancouveru donio povijesnu broncu, osam godina kasnije u Pjongčangu je Sloveniji donio srebro.

> SLOVENCI SLAVE Jakov Fak osvojio olimpijsko srebro

Hrvatski biatlonac iz Mrkoplja je prije osam godina nakon niza osvojenih odličja pod hrvatskom zastavom prešao pod slovensku koja mu je pružila sigurnost i perspektivu koju u Hrvatskoj nije imao.

Fak je poput Kostelića, Ivaniševića ili Blanke Vlašić prošao tipičnu hrvatsku sportsku priču, "od ničega" do svjetskog vrha. Sam si je stvarao uvjete za treninge, gađao limenke po šumama Like i Gorskog kotara, živio od 7000 kuna stipendije (bruto) i obećanja HOO-a da će mu pomoći osigurati uvjete samo da ne ode Slovencima. Kolege biatlonci, ali i sportski rivali iz Slovenije, Faku su pružili podršku, trenirao je s njihovom reprezentacijom, a i prvu olimpijsku medalju za Hrvatsku posvetio je slovenskom taboru i svom treneru Urošu Velepecu.

"Bez njih ne bi bilo ove medalje. Ako olimpijska medalja ne popravi stanje u biatlonu, to će značiti da Hrvatsku ne zanima ovaj sport", rekao je tada Fak držeći broncu.

Malo tko je znao ime Jakova Faka prije nego što je za Hrvatsku osvojio medalju na SP-u 2009. godine, zanimljivo, baš u Pjongčangu. Nedugo nakon toga u medijima se prvi put pojavila informacija kako mu Slovenija nudi državljanstvo, javnost se uzbunila zbog odlaska velikog talenta, a biatlon se probio i na sportske naslovnice. 

"Otkad sam s njima (Slovencima), napravio sam velik iskorak i bez toga sigurno ne bih osvojio brončanu medalju. Postao sam pravi biatlonac, prije toga sam bio amater", govorio je tada Fak.

"Imat će puno veću podršku HOO-a i dobit će sve što mu treba", odgovorio mu je Zlatko Mateša, još uvijek predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a Faka su pokušali zadržati nudeći mu posao u Hrvatskoj vojsci.

Fak je ostao, a godinu dana kasnije nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju ZOI-a u Vancouveru, na kojima je osvojio povijesnu broncu za hrvatski biatlon. Znakovito, prvi je osvajač zimske olimpijske medalje izvan obitelji Kostelić.

Već dan kasnije slovenski mediji objavili su da je to bila posljednja Fakova medalja za Hrvatsku, a Jakov je još tvrdio da ne želi slovensko državljanstvo, nego samo bolje uvjete u Hrvatskoj.

Medijska sapunica trajala je mjesecima, Slovenci su prijetili uskraćivanjem gostoprimstva Faku, a HOO je nudio nova obećanja i javno zbrajao koliko je novca Fak dobio od države.

Kad je bilo jasno da su ga izgubili, HOO je krenuo u pravnu bitku. Olimpijac koji je zadužio Hrvatsku javno je molio javnost za razumijevanje, a HOO da mu ne uništava karijeru tražeći da mu odobre registraciju za slovenski savez. Hrvatska strana je pak inzistirala na financijskoj odšteti zbog gubitka sponzora, kojih vjerojatno ne bi ni imali bez upornosti i žrtve mladog sportaša i njegove obitelji. 

"Morao sam se odlučiti na takav potez jer bez trenera ne bih imao nikakvu perspektivu ni nadu da ću ostvariti svoje sportske ciljeve. Dugo sam čekao s odlukom jer sam se cijelo vrijeme nadao da će se dogoditi preokret i da ću ostati u Hrvatskoj. Nažalost, to se nije dogodilo", objasnio je Fak rekavši da novac nije bio presudan u cijeloj priči:

"Da sam izabrao Hrvatsku sigurno bih više zarađivao, ali moj motiv je isključivo sportski. Financijski bih u Hrvatskoj prošao bolje. S te bi mi se strane ostanak isplatio. No Hrvatski biatlonski savez nije ispunio moje uvjete oko trenera i ostatka ekipe."

"Slovenci su Faka trenirali dok Hrvati još nisu ni čuli za skijaško pucanje", poentirao je tada Fakov trener Velepec.

"Vjerujte da mu Slovenija ne može pružiti ništa bolje uvjete od nas", govorio je Zlatko Mateša, misleći, naravno, samo na financijski dio priče dok je Fak uporno ponavljao da mu novac ne može kupiti sportski napredak.

Osam godina kasnije Fak je opet na olimpijskom tronu, stepenicu više, ali pod drugom zastavom. Hrvatskoj su za utjehu ostali Fakova bronca, staza u Mrkoplju i isti ljudi na čelu HOO-a.