U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Danas smo u New Yorku 1984. godine, na dan kada je Michael Jordan postao dio NBA svijeta. Ali njegova generacija iznjedrila je još mnogo velikana i ludih priča.

DOK GOD traje karijera LeBrona Jamesa neće biti moguće dobiti konačne argumente u raspravama o tome je li uspio nadmašiti Michaela Jordana kao najveći košarkaš svih vremena. Isto vrijedi i za raspravu čija je generacija najbolja u povijesti. Te 2003. iza Jamesa (i Darka Miličića) izabrana su još tri aktualna ili buduća člana Kuće slavnih - Carmelo Anthony, Chris Bosh i Dwyane Wade.

Ali za sada je konsenzus da je draft 1984., na kojem je Jordan izabran kao treći, najjači ikad. Tog 19. lipnja u New Yorku su dio NBA obitelji postala čak petorica budućih članova Kuće slavnih, iako jedan od njih nikada nije zaigrao u NBA-u. U NBA ligu stigli su i nekolicina igrača koji će ostvariti rijetke, čudesne pothvate, jedan budući legendarni trener i tri tragične figure na različitim razinama.

Jedna od njih je drugoizabrani Sam Bowie. Odluku Houston Rocketsa da prvim pickom odabere Hakeema Olajuwona nitko nije osporavao, ali njegov kolega po centarskoj poziciji zauvijek je obilježen i ismijavan kao "onaj koji je izabran prije Jordana".

A da je jedan novčić pao na drugu stranu, povijest bi sigurno bila znatno drukčija.

Te su godine na draftu birala 23 kluba, a Cleveland je dobio jedan dodatni pick prve runde kao kompenzaciju novom vlasniku Cavaliersa za prava na izbore koje je njegov prethodnik Ted Stepien trejdao, što je i danas poznato kao Stepienovo pravilo. Umjesto današnje dvije, biralo se u čak 10 rundi. Umjesto današnjih 60, draftano je 228 igrača. 

Bullsi su osim Jordana draftali i Carla Lewisa

U takvoj poplavi novaka, kakva je u to doba bila normalna, velika većina nikada ne bi zaigrala u NBA ligi, pa su klubovi znali iz štosa birati i ljude iz drugih sportova. Tako su Bullsi u posljednjem krugu kao 208. izabrali sprintera Carla Lewisa, koji će mjesec dana kasnije dominirati na Olimpijskim igrama u Los Angelesu i završiti karijeru s devet olimpijskih i osam svjetskih zlata.

Tada nije bilo lutrije, nego se prvi pick određivao bacanjem novčića između dviju najlošijih ekipa iz prethodne sezone. A to su bili Houston Rocketsi i Indiana Pacersi, ali Indiana je tri godine ranije trejdala svoj pick u Portland, koji je nenadano dobio veliku priliku. Godinu dana ranije Blazersi su odabrali Clydea Drexlera, ludo talentiranog i atletičnog beka sa sveučilišta Houston, i željeli su ga spojiti s centrom, po mogućnosti bivšim suigračem iz Cougarsa.

Drexler i Olajuwon su 1983. zajedno došli do finala NCAA turnira, ali su u tijesnoj i kontroverznoj završnici izgubili od North Carolina Statea 54:52. Ipak, nigerijski centar proglašen je najboljim igračem turnira i bio je očiti favorit za prvi izbor na draftu. Michael Jordan nije bio ništa manja zvijezda, ali u tadašnjoj košarci centri su bili sve. Za Olajuwona je bilo jasno da će dominirati, ali nitko nije mogao predvidjeti do kakvih će visina Jordana odvesti njegov bolesno kompetitivni pristup životu.

Da je novčić pao drukčije, Olajuwon bi završio u Portlandu, a Jordan u Houstonu

No novčić je presudio da prvi izbor dobivaju Rocketsi i oni su zadržali Olajuwona u gradu u kojem je tri godine igrao na sveučilištu. Lako je danas biti pametan, ali tada im se ništa nije moglo prigovoriti. Olajuwon je postao jedan od najboljih centara i košarkaša uopće u povijesti, a na kraju krajeva, upravo on i Rocketsi isplivali su u one dvije sezone dok se Jordan igrao bejzbola i osvojili su titule 1994. i 1995.

Da su Blazersi dobili igru novčića, Olajuwon bi završio u Portlandu, Jordan bi umjesto Bullsa do planetarne slave vodio Rocketse, a tko zna tko bi završio u Bullsima kao treći izbor... No Blazersima ni to nije promijenilo viziju s Drexlerom kao zvijezdom na vanjskim pozicijama, kojem za suigrača trebaju dovesti pravog centra. 

"Kao drugi pick NBA drafta 1984. Portland Trail Blazersi biraju... Sama Bowieja sa sveučilišta Kentucky", izgovorio je čelnik lige David Stern za pozornicom sale Felt Forum unutar Madison Square Gardena i izazvao vrlo podijeljene reakcije.

Bowie je imao 221 cm i realno je bio drugi najtalentiraniji centar generacije, ali uza sebe je već imao zastrašujuću ozljedu. U završnici druge sezone na Kentuckyju gadno je pao i slomio lijevu nogu. Nakon sezone otkrivena mu je stres-fraktura zbog koje je propustio pune dvije godine. Vratio se za sezonu 1983./84., svoju petu na sveučilištu, prije nego što će izaći na draft. Činilo se da je ozljeda iza njega, ali nije bila.

Lagao liječnicima da ga ne boli

"Još se sjećam kako su me liječnici Blazersa na pregledu medicinskim čekićem udarali po toj nozi, a ja sam im govorio da ne osjećam ništa iako me duboko iznutra boljelo. Ako sam lagao i ako sam napravio nešto loše, samo sam učinio ono što bi učinio i svatko drugi tko ima voljene o kojima se treba brinuti", priznao je Bowie puno poslije završetka karijere.

Bez obzira na to kako mu se karijera razvijala, bio je osuđen na to da će zauvijek ostati zapamćen kao "bust", promašaj, čovjek koji je izabran prije Michaela Jordana. Čak i da je imao normalnu karijeru. A nije.

Nakon solidne prve sezone, u kojoj je postizao 10 poena i impresivnih 2.7 blokada, sredinom druge je ponovo pao i opet slomio lijevu nogu. Vratio se na početku treće sezone, ali je u petoj utakmici pao i ovaj put slomio desnu nogu. Prva operacija nije uspjela, a zbog druge je propustio cijeli ostatak sezone. 

Novi povratak bio je predviđen za početak sezone 1987./88., ali na zagrijavanju prije prve predsezonske utakmice osjetio je bol, a pregled je pokazao da i dalje postoji fraktura na desnoj tibiji. Još godina i pol mirovanja. Vratio se za posljednjih 20 utakmica sezone 88./89. prije nego što će ga Blazersi, nakon toliko razočaranja i samo 63 odigrane utakmice od mogućih 328 kroz posljednje četiri sezone, trejdati u New Jersey Netse.

U Portlandu se promašio s Draženom Petrovićem, koji se baš tog ljeta priključio Blazersima, ali nepune dvije godine kasnije zaigrat će s njim u Netsima, u kojima je Bowie četiri godine bio vrlo solidan startni centar. Karijera mu je potrajala ukupno 11 sezona, a završio ju je u LA Lakersima.

U bilo kojim drugim okolnostima pamtilo bi ga se kao solidnog centra čiju su karijeru obilježile ozljede. No budući da je izabran prije Jordana, čak ga je i ESPN proglasio najvećim "bustom" svih vremena te se na njegovu košarkašku ostavštinu u pravilu gleda s podsmijehom. Iako je to zapravo krivnja čelnika Blazersa, njemu svakako zasluge idu zato što je njihovim liječnicima prešutio bolove.

Jordan? Sve znate

Jordan je, dakle, pao na treće mjesto, a sve ostalo je dobro dokumentirana povijest na koju ne treba posebno podsjećati. Sa šest naslova prvaka, dva "three-peata" i brojnim titulama najboljeg strijelca i MVP-ja malo će ljudi osporiti da je i danas najveći svih vremena.

Ali s njim ne staje priča o legendarnom draftu 1984. Dallas Mavericksi kao četvrtog su odabrali Sama Perkinsa, Jordanovog suigrača s North Caroline, jednog od prvih centara poznatih po vanjskom šutu. Karijera mu se protegnula na 17 sezona, igrao je finala s LA Lakersima, Seattleom i Indianom, ali u prva dva navrata do titule mu se ispriječio baš Jordan, a u trećem Kobe Bryant i Shaquille O'Neal.

A onda je uslijedila još jedna legenda. Philadelphia 76ersi kao petog su izabrali Charlesa Barkleyja, jednog od najomiljenijih košarkaša svih vremena, Jordanovog prijatelja, rivala i žrtvu u finalu 1993. s Phoenixom. Karizmatični lajavac, a danas obožavani suvoditelj kultne emisije Inside the NBA, samo je najslavnija od brojnih zvijezda koje nisu uspjele do prstena preko Jordana.

Barkley je na sebe natovario 10 kila u dva dana da ga Sixersi ne izaberu

Prvu urnebesnu stvar u karijeri Barkley je napravio oči drafta jer je pod svaku cijenu želio izbjeći da završi u Sixersima. Tada nije postojala rookie ljestvica ugovora, nego bi novaci potpisivali za onoliko koliko bi im klub mogao ili želio ponuditi. A Sixersi su samo godinu ranije bili prvaci i već su u sastavu imali zvijezde Juliusa Ervinga, Mosesa Malonea i Mauricea Cheeksa. Zato Barkleyju nisu mogli ponuditi više od 75.000 dolara po sezoni.

Barkley je već na koledžu imao višak kilograma i jedan od uvjeta koje su mu Sixersi postavili da ga izaberu bilo je da se sa 137 kg spusti ispod 130. Dva dana prije odlaska na draft došao je na samo 128 kg, ali tada ga je agent nazvao i rekao mu za situaciju s ugovorom.

"Pa nisam otišao s koledža za 75.000 dolara. Morao sam se pobrinuti da me Sixersi ne draftaju", prisjetio se svojedobno Barkley. U sljedeća dva dana toliko se prežderavao da je vratio 10 kila i u Philadelphiju stigao sa 138.

"Zahvaljivao sam bogu što me Sixersi neće izabrati pa ste mi na snimci mogli vidjeti lice kad je David Stern pročitao moje ime. Svi koji su izabrani prema pozornici su hodali sretni, a ja uopće nisam bio", pričao je Barkley, ali na kraju je bio zadovoljan kako je ispalo jer je pod Maloneovim mentorstvom naučio da mora kontrolirati težinu ako želi postati velikan.

To nikada nije uspio Melvin Turpin, čovjek koji je izabran iza njega, kao šesti. Još jedan centar s Kentuckyja cijelu se karijeru mučio s prekomjernom težinom i u NBA ligi potrajao je samo pet sezona. Posprdno su ga zvali Dinner Bell Mel i Mealman i generalno ga se također smatra jednim od najvećih "bustova" u povijesti, iako ne u tolikoj mjeri kao Bowieja.

No za razliku od Bowiejevih užasa s ozljedama, Turpinova je tragedija uslijedila tek nakon karijere. Posljednje godine života radio je kao zaštitar, a 2010. si je iz nepoznatih razloga oduzeo život.  

Jedan od samo četvorice "četverostruko-dvoznamenkastih"

San Antonio Spursi kao sedmog su izabrali Alvina Robertsona, koji će četiri puta zaigrati na All-Star utakmici, a 1986. biti proglašen najboljim obrambenim igračem lige. Ipak, Robertson je najpoznatiji ostao kao jedan od samo četiri igrača u NBA povijesti - među njima je i Olajuwon - koji su ostvarili quadruple-double, kada je iste te '86. protiv Phoenixa ubilježio 20 poena, 11 skokova, 11 asistencija i 10 ukradenih lopti.

LA Clippersi su na osmom mjestu promašili s Lancasterom Gordonom, a Kingsi su kao devetog izabrali Otisa Thorpea, koji će četiri godine kasnije prijeći u Houston, postati All-Star igrač i uz Olajuwona osvojiti naslov 1994. NBA karijera potrajala mu je 17 godina.

Top 10 zaokružili su Sixersi svojim drugim izborom, ali Leon Wood puno je značajniju karijeru napravio u Europi nego u NBA ligi. A čovjek koji je uslijedio u NBA-u je proveo više nego itko drugi. Kevin Willis, kojeg su kao 11. izabrali Atlanta Hawksi, bio je All-Star 1992., prvak sa San Antonio Spursima 2003. i igrao je sve do 2005., a onda se dvije godine kasnije vratio i s pet utakmica za Dallas kao 44-godišnjak postao najstariji igrač u NBA povijesti.

Ultimativni razigravač i brazilska legenda kojoj je bilo dobro i bez NBA-a

Bez brige, nećemo nabrojiti svih 228 izabranih igrača, ali nismo još došli do jednog od najvažnijih. Šesnaestim pickom Utah Jazz izabrala je jednog od najvećih razigravača u povijesti, rekordera po broju asistencija i ukradenih lopti, ali i još jednog u nizu velikana kojima se na putu do titule ispriječio onaj tip koji je te godine izabran kao treći.

John Stockton bio je 185 cm visoki krhki razigravač sa sveučilišta Gonzaga, koji je jedva nalikovao na košarkaša pa su navijači njegov izbor glasno izviždali. A on je uz Karla Malonea postao mozak najubojitijeg tandema u povijesti košarke i punih 20 godina jurio san svakog NBA igrača. Utah je s njima dvaput izazvala Jordanove Bullse, oba puta s istim ishodom.

Stockton je četvrti član Kuće slavnih iz ove generacije drafta. Peti u NBA ligi nikada nije ni zaigrao. U šestoj rundi, 131. izborom, Netsi su se odlučili za 26-godišnjeg Brazilca Oscara Schmidta, zvijezdu talijanske Caserte i jednog od najvećih strijelaca u povijesti košarke. On se nikada nije odlučio na odlazak u NBA ligu, ali nije mu bilo loše ni izvan nje.

Profesionalno je igrao čak 29 godina i s 49.737 poena za klubove i brazilsku reprezentaciju smatra ga se rekorderom. Ako to i nije službeni rekord, oni s najviše poena na Olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima svakako jesu.

Od ostalih izabranih na draftu 1984. vrijedi izdvojiti i Ricka Carlislea (70.), koji nije imao veliku igračku karijeru, ali je postao legendarni trener i prvak s Dirkom Nowitzkim i Dallas Mavericksima 2011. godine.

Bilo je tu i igrača koji iz današnje perspektive izgledaju zabavno, poput Devina Durranta, kojeg je kao 25. izabrala Indiana 23 godine prije nego što će zvjezdanu NBA karijeru započeti čovjek vrlo sličnog imena i prezimena.

Nakon što se izredalo 227 imena, kao posljednjeg Boston Celticsi izabrali su Dana Trenta, koji je s njima proveo dio sezone, ali nikada nije zaigrao. Posvetio se karijeri u financijama, a preminuo je u dobi od 40 godina u svom uredu u World Trade Centru 11. rujna 2001.