Mrzim se jer su djeca zbog nas ovisna o svakakvim ekranima

KADA mama poput mene, skrušeno to priznajem znajte, pita svoje dijete u čudu – „Zar se ti ne znaš igrati? Zar ti nemaš ideje? Ti bi samo visio nad tim igricama i crtićima? Odi – igraj se!“, kao munja me presiječe moja vlastita savjest