HANSU je četrdesetak godina, pastor je Evangeličke crkve, sretno oženjen. Već nekoliko godina krije veliku tajnu. Ona se zove Greta, sad je već tinejdžerica. Kad ju je rječiti Hans počeo zavoditi, ukazujući joj posebnu pažnju i dajući joj sitne poklone, njoj je bilo tek jedanaest godina. Onda je krenuo s njom razgovarati o seksu, pokazivati joj neke pornoslike i dodirivati je. Isprva joj je Hans bio drag, svi su govorili da on voli djecu i mlade, zbunilo ju je njegovo ponašanje.

Nedavno ju je pozvao i u svoj stan, dok mu je žena bila odsutna. Dao je Greti malo alkohola, nikakav Kinderpunsch, nego baš pravo piće za odrasle. Rekao joj je da ona sad i jest odrasla. Dao joj je i neku tableticu, da se bolje osjeća. Greta ne pamti sve detalje, a onoga što se potom zbilo ne želi se ni sjećati.

Svejedno, to neće zaboraviti cijeli svoj život.

Knjiga suza i zaborava

ForuM je lako pamtljiv naziv za nezavisno tijelo puno složenijeg imena, u kojemu su se našli brojni stručnjaci iz područja pedagogije, socijalnog rada, forenzične psihijatrije, kriminologije i sličnih oblasti, uz suradnju sa sveučilištem Halle-Wittenberg i raznim drugim ustanovama. Prošli su tjedan prilično uzdrmali njemačku javnost opširnim izvješćem od nekih 870 stranica o seksualnom zlostavljanju unutar Evangeličke crkve i humanitarne organizacije Diakonie. 

U krugovima te Crkve rado se ističe kako su progresivni, bez jake hijerarhije i s puno većim utjecajem običnih vjernika, u čemu su, kažu, sušta suprotnost Katoličkoj crkvi. Svima koji tako misle po kazni bih odredio da pročitaju cijeli objavljeni materijal.

Vrh vrha ledenoga brijega

Prenijeti cijelu ovu studiju u jedan članak naprosto je nemoguća misija. Umjesto toga, pričam vam o Hansu i Greti: ForuM je istraživao slučajeve 1259 Hansova i 2225 Greti. Radi se samo o već poznatim primjerima seksualnog zlostavljanja. Svojedobno je komisija koja je istraživala pedofiliju Katoličke crkve u Njemačkoj rekla da je 38.156 (slovima: trideset osam tisuća sto pedeset šest) utvrđenih slučajeva zapravo samo vrh ledenog brijega.

ForuM je sada njemačke medije zapljusnuo frazom da se u njihovom izvještaju radi samo o vrhu vrha ledenoga brijega. I da ne misle kako su u tom pogledu evangelici išta bolji od katolika. Gdje imate djecu, pojavit će se i pedofili; gdje se pedofilima gleda kroz prste, oni će se namnožiti. Nema to veze s celibatom, kako se to popularno tumači, nego s pozicijom moći i sustavnim prikrivanjem.

I tih 2225 priča govori prije svega o Crkvi u kojoj se sve to zbivalo.

Uvod sam napisao na temelju studije koja pokazuje kako je to nerijetko išlo. Najgore su prošle one Grete koje su pohađale školu internatskog tipa: tamo su bile i psihički i fizički i seksualno zlostavljane. I to je uvijek trajalo godinama. Ima nemali broj i onih Greta koje je zlostavljalo nekoliko pastora i crkvenih djelatnika. Njihove su kalvarije u prosjeku trajale sedam godina.

Greta hoće živjeti

Kad je Greta već stasala u pravu djevojku - i kad su sve njezine prijateljice imale pravog dečka, a ne nasilnog pastora - odlučila je progovoriti. Rekla je svoju tajnu cimerici u internatu. I mladiću koji je dolazio s njom na vjeronauk. To je pokrenulo glasine, ali nitko nije reagirao.

Onda su vijesti došle i do Gretine majke, razvedene i samohrane.

Nju je sve to jako uznemirilo, otišla je razgovarati s direktorom škole; voditeljem humanitarne organizacije; biskupom - gdje god već Hans pripadao. Rekli su joj da Greta laže ili barem pretjeruje. Zar ne zna koliko će to pogoditi sve one koji ga znaju, pa i njegovu obitelj? Tražili su da se ona suoči s Hansom, da njemu izravno u lice kaže sve klevete koje širi okolo. Rekli su mami da nije dobro odgojila dijete i da ga je svojim razvodom gurnula u problematično ponašanje.

Biskup je bio nešto oprezniji. Nije mu to prva glasina o Hansu i njegovim "nestašlucima" s maloljetnicama, počeo se plašiti da ima tu nečega. Možda i nije sve to točno, ali bolje je na vrijeme reagirati, pametno i potiho.

Poslao je Hansa u drugu župu. Ovaj se malo bunio, smatrao se žrtvom zloćudnog trača, a onda je ipak popustio, znajući da ne treba previše tjerati stvari na čistac. U drugoj župi utjehu je našao u dvanaestogodišnjoj Ilke.

Nije mu to bilo teško izvesti, Crkva nikada nije postavila jasna pravila postupanja prema djeci. Nisu im objasnili da se tjelesni kontakt s djecom treba što više izbjegavati. Niti ih je tko nadzirao, sve se ostavljalo savjesti samoprozvanih Božjih sluga.

Trojac na sudu

Reagiralo se tek kad bi se pojavile jače glasine i tad se išlo prema zataškavanju svega. Na Hansa i Gretu gledalo se kao na strane u sukobu, pozivalo ih se na pomirenje i na očuvanje dobrog imena Crkve. Hans je bio spreman Greti odmah oprostiti sve priče o njemu. Kad bi se uspjelo u primirivanju situacije, o svemu tome ne bi se sačuvao ni najmanji trag u bilo kakvim dokumentima. Zato možemo samo nagađati što je sve Hans radio.

Znamo da otprilike na 250 takvih dolazi i po jedna pohotna Helga, mnogima poznatija kao smjerna vjeroučiteljica. I da nisu stradale samo Greta i Ilke nego da je bilo i nešto Dietera i Petera. No, sve se to zauvijek pogubilo u tmini namjerno loše vođenih arhiva.

Ipak, znao je poneki Hans zaglaviti i na sudu, kad bi slučajevi postali tako očiti da se više nisu mogli zadržati u polutami crkvenih hodnika. I osobito ako bi Hans ponovio svoje nedjelo - u prosjeku je dobar dio njih počinio po pet zlostavljanja prije no što su došli do suda. 

Tek svaki treći takav Hans bi priznao svoju krivnju. Ostala dvojica su ili negirali da se išta dogodilo ili bi umanjivali značaj, svodeći sve na nekakvu igru u kojoj su možda malo prešli granicu, ali ništa što bi zanimalo sud.

Dug put do pravde

Dodatni problem je taj što u prosjeku od nedjela do prijave prođe šest godina. A neke Grete progovorile su tek nakon 40 godina, kad bi Hans već bio u mirovini ili pod zemljom. Nisu imale kome reći što im se dogodilo one užasne večeri u njegovom stanu; onog strahovitog jutra u njegovom uredu; onog mučnog popodneva u pomoćnoj crkvenoj prostoriji.

Još manje očekujte da će bilo koji Dieter ili Peter reći što se njima dogodilo. Neki od njih su svoju tajnu zauvijek odnijeli u grob.

I zato je taj vrh vrha ledenog brijega posebno hladan i oštar.

"Ne mogu više nakon svih tih skandala ići u crkvu", povjerio mi se nedavno jedan ostarjeli Nijemac.

Nisam ga pitao o kojoj se točno crkvi radi.

Napokon, zar je to uopće i bitno?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala