ERIC Ulis imao je samo pet godina kada se dotjerani muškarac u odijelu i sunčanim naočalama ukrcao na komercijalni let u Portlandu, u američkoj saveznoj državi Oregon, naručio burbon i sok sa svog sjedala 18E, a zatim stjuardesi predao rukom napisanu poruku da ima bombu.

Bilo je to 24. studenog 1971. godine, a nepoznati muškarac, kasnije poznat kao D. B. Cooper, imao je kartu u jednom smjeru na letu za Seattle. Cooper je otvorio svoju ručnu torbu i pokazao gomilu žica te zatražio četiri padobrana i 200.000 dolara u gotovini. Nakon što je zrakoplov sletio u Seattle, zamijenio je 30-ak putnika za novac i padobrane, a zatim naredio pilotu da poleti na novo odredište - Ciudad de Mexico.

Međutim, ubrzo nakon polijetanja, Cooper je učinio nešto nevjerojatno, privezao je novac za struk i skočio padobranom iz stražnjeg dijela aviona u noć, nestajući iznad goleme divljine pacifičkog sjeverozapada, piše CNN.

Od tada Coopera nitko nije vidio niti čuo za njega. Njegov smioni trik učinio ga je pučkim herojem, pokrenuo istragu FBI-a, doveo do pojačanih mjera sigurnosti u zračnim lukama i inspirirao desetke knjiga i televizijskih dokumentaraca. Ovo je i dalje jedina neobjašnjena otmica u povijesti američkog zrakoplovstva.

Nakon što su desetljeća prošla bez čvrstih novih tragova, FBI je službeno zatvorio slučaj 2016. godine. No Ulis još uvijek traži tragove. Danas je u 50-im godinama i kaže da je proveo nebrojene sate pretražujući desetke tisuća FBI-evih dokumenata o Cooperu u potrazi za bilo kakvim detaljima koji su saveznim agentima možda promaknuli.

Cooperova priča dojmila se mnogih ljudi jer ima jamesbondovski element, ističe Ulis: "Ovo je stvarno. Bio je stvaran. Ovo nije legenda o Bigfootu. Nitko nije ozlijeđen. Naravno, ljudi su pretrpjeli određeni stres, ali i oni priznaju da je s obzirom na situaciju bio prilično pristojan. Pokazao je gracioznost pod pritiskom."

Tužio FBI

Ulis drži bilježnicu pokraj svog kreveta u svom domu u Phoenixu, u Arizoni, za slučaj da mu usred noći padne na pamet nova misao o slučaju. U međuvremenu, bavi se jedinim tragom - Cooperovom kravatom na kopču, koja je ostavljena u avionu - za koji vjeruje da bi mogao pomoći amaterskim detektivima poput njega da shvate tko je Cooper. A da bi dobio pristup kravati, tužio je FBI.

Desetljećima su se policija i istražitelji amateri pitali tko je bio misteriozni otmičar. Je li preživio pad? Je li njegovo ime doista Dan Cooper, kao što je pokazivala njegova ukrcajna karta, ili je to bilo lažno ime inspirirano kanadskim strip-junakom, kako je FBI kasnije nagađao?

Čak je i Cooperovo ime obavijeno intrigom. Jedan novinar iz tog vremena pogrešno ga je napisao kao D. B. umjesto Dan. I ime se zadržalo. "Već 52 godine svi ga zovu D. B. Cooper. D. B. zvuči ozbiljnije od Dan. Tada niste morali prolaziti kroz detektor metala u zračnoj luci. Nije bilo provjera. Mogao je dati lažno ime", kaže Ulis, koji sebe opisuje kao povjesničara zločina i zrakoplovnog štrebera.

U posljednjem desetljeću posvetio je velik dio svog vremena traženju odgovora na mnoga pitanja koja okružuju D. B. Coopera. Sudjelovao je u Netflixovoj seriji 2022. pod nazivom "Gdje si, D. B. Cooperu?" i vodio emisiju History Channela o potrazi za dokazima o Cooperu. Također je napisao e-knjigu "Silver Bullet: The Undoing of D. B. Cooper", jednu od gotovo 40 knjiga o neuhvatljivom otmičaru.

Od 2018. Ulis održava i godišnji event CooperCon, na kojem se fanovi otmičara okupljaju kako bi do detalja raspravljali o elementima slučaja. U rujnu će voditi ekipu istraživača dobrovoljaca koji će istražiti područje u blizini Tena Bara, plaže uz rijeku Columbia u saveznoj državi Washington, gdje je 1980. pronađeno 5800 dolara Cooperove otkupnine.

Ulis kaže da je proveo dosta vremena u tom području pokušavajući shvatiti koliko je novac od otkupnine bio blizu mjesta na kojem se Cooper možda iskrcao. Pregledao je stare snimke vijesti, proučavao fotografije FBI-a i upoznao se sa znamenitostima kako bi mogao voditi istražitelje do određenih područja.

Nada se da će pronaći važne tragove, uključujući padobran koji je Cooper koristio te noći: "Čvrsto vjerujem da Cooperov padobran leži negdje u tom području. Skriven je negdje ispod grmova kupina, gustog drveća ili nečeg sličnog. Ondje stoji već 52 godine."

Uvjeren je da postoje dokazi 

Prije nego što je postao stručnjak za Coopera, Ulis je bio profesionalni igrač blackjacka, što mu pomaže da se usredotoči na činjenice i izbjegne teorije zavjere: "To je svijet iz kojeg sam došao. I zapravo je odigrao veliku ulogu u oblikovanju mog načina razmišljanja zato što je to svijet u kojem ste fokusirani samo na matematiku. Pokušavate ukloniti emocije što je više moguće."

Neki prijatelji njegovu fascinaciju smatraju ekscentričnim hobijem, ali nastoji ih ne bombardirati sitnicama o slučaju. Čuva to za vrijeme kada bude u društvu istomišljenika na CooperConu i drugim događanjima.

Ulis kaže da su Cooperovi opušci u početku pronađeni, ali su kasnije nestali. To je ključni dokaz koji je mogao biti koristan s obzirom na današnji napredak u DNK tehnologiji. No nedavno se usredotočio na još jedan dokaz: kravatu sa štipaljkom iz JCPenneyja koju je Cooper ostavio prije nego što je iskočio iz aviona s gotovo 3300 metara iznad južnog dijela savezne države Washington.

Kravata i pronađeni novac ključni su fizički dokazi u slučaju, ističe Ulis. Iako je FBI već testirao kravatu na tragove DNK, Ulis vjeruje da čvor kravate ima metalno vreteno na kojem možda još uvijek ima neotkrivenog DNK materijala.

U ožujku ove godine Ulis je podnio tužbu protiv FBI-a radi pristupa kravati, za koju kaže da je pohranjena u sjedištu FBI-a u glavnom gradu Washingtonu. U svojoj tužbi Ulis traži da se njemu i DNK stručnjaku dopusti uzimanje briseve s vretena.

Ulis kaže da bi svaki pronađeni DNK unio u genealoške baze podataka u nadi da će pronaći podudarnost koja bi pomogla razotkriti Cooperov identitet: "To je sve što pokušavam dobiti - pristup tom vretenu da ga analiziram. Neka stručnjak za DNK uzme bris i da vidimo do čega ćemo doći."

Bivši agent FBI-a: Cooper nije preživio skok

Larry Carr, bivši agent FBI-a koji je radio na Cooperovom slučaju, kaže za CNN kako ne vjeruje da je FBI rastavio vreteno kako bi ga obradio. Ali koji god DNK bude pronađen na kravati, mogao bi biti kompromitiran.

"S kravatom se nije rukovalo prema današnjim standardima, nego prema standardima iz 1971. I stoga, tko zna čiji je DNK zapravo na kravati", kaže Carr, govornik na ovogodišnjem CooperConu u Seattleu u studenom. Ipak, dodaje Carr, "sve je moguće".

Cooperova priča iznjedrila je cijelu zajednicu kriminologa amatera koji su proveli pet desetljeća razmjenjujući teorije i nagađajući o njegovom identitetu. Zbunjenost FBI-a oko ovog slučaja samo je potaknula interes javnosti.

FBI je razmatrao stotine potencijalnih osumnjičenika. Je li to bio Richard McCoy, čovjek koji je godinu dana kasnije oteo avion i skočio padobranom iznad Prova u Uti s 500.000 dolara otkupnine? Ne, bio je kod kuće sa svojom obitelji otprilike u vrijeme Cooperove otmice, otkrio je kasnije FBI. Je li to bio Duane Weber, koji je na samrti tvrdio da je Cooper? Federalne vlasti koristile su DNK dokaze kako bi ga isključile iz kruga osumnjičenika.

Bivši agent FBI-a Carr navodi nekoliko razloga zbog kojih vjeruje da Cooper nije preživio skok. Činilo se da nije iskusan padobranac i nije znao gdje se nalazi kada je skočio jer nije pitao pilote za lokaciju ili im dao putanju leta. Također je bila mračna, olujna i hladna noć - loši uvjeti za padobranstvo.

Carr je rekao da je Cooperov slučaj jedan od najpopularnijih slučajeva na kojima je radio i da o njemu razmišlja i danas: "To je sjajna priča, a ostaje neispričana. I stoga svi žele znati koje je posljednje poglavlje. Svi smo pročitali knjigu do posljednjeg poglavlja, a ono je prazno. I to je ono što ljude izluđuje. Izluđuje i mene. Želim znati koje je posljednje poglavlje, baš kao i svi ostali."

Taj izostanak rješenja i dalje pokreće Ulisa i druge amaterske istražitelje. Otkako je FBI okončao istragu, njegovi dosjei o slučaju dostupni su javnosti na internetu, a Ulis kaže da je pregledao oko 35.000 stranica FBI-evih dokumenata.

Odlučan je u sljedećih nekoliko godina otkriti tko je bio Cooper. I sumnja da je istina nadohvat ruke: "Nastojim da istraga bude što više utemeljena na činjenicama i jednostavna. Najjednostavnije objašnjenje obično je najbliže istini."