Foto: Index

JOSIP RADELJAK zvani Dikan danas se konačno pojavio na Općinskom sudu u Splitu kako bi saslušao optužbu koja ga tereti za krivotvorenje potpisa svog polubrata Željana Radmana. Potpis je stavljen na ugovor navodno iz 1997. godine kojim Radman Dikanu nakon 10 godina prepušta sve udjele u tvrtki Semiko. S takvim ugovorom Radeljak bi došao do kultnog splitskog kafića Semafor te vrlo popularne restauracije Pimpinella. Ugovor se pojavio kao krucijalni dokaz u njegovoj tužbi protiv Radmana. Trgovački sud u Splitu nepravomoćno je odbio tužbu, a Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužni prijedlog protiv Radeljaka radi krivotvorenja.

Dikan udovac bez imovine

"Kakav vam je bračni status, oženjen, neoženjen?", pitala je Dikana sutkinja Tea Budimlić.

"Neoženjen, ja bih rekao udovac", nije se mogao odlučiti Radeljak.

"Imovinsko stanje", nastavila je sutkinja.

"To vam neću reći", nije se htio izjasniti Radeljak.

"Bez imovine", upisala je sutkinja.

"Nisam imao kilu, mediji lažu da oblate"

Radeljak se potužio kako su ga zaboljeli medijski napisi da je imao kilu. Shvatio je to kao dio specijalnog rata u koji su uključeni mediji s ciljem da ga oblate, a sve u korist njegovog polubrata Radmana. Samo se s novinarima i tužim, pojadao se Dikan.

Sutkinja ga je pitala je li razumio optužnicu.

"Ne razumijem. Mislim, razumijem što piše, ali to nije istina", kazao je Radeljak.

Radeljak se ne osjeća krivim, već oštećenim

"Osjećate li se krivim?", pitala ga je sutkinja.

"Ni slučajno. Ja sam ovdje oštećen", ustvrdio je Radeljak, a onda otvorio dušu. 

"Ne namjeravam sada iznositi cijelu priču. Trebala bi knjiga za to. Sve se svodi na to da me polubrat pokrao i doveo u tešku obiteljsku situaciju zbog naše stare majke koja ima 95 godina. Ovdje se radi o pokušaju obrtanja teze i tome da je napad najbolja obrana. Meni nije jasno kako se mogao dignuti optužni prijedlog kada je vještvo nepotpuno, a vještak rekao da nije moguće dobiti decidirani odgovor. Sramota je prestrašna", kazao je Radeljak. 

Dikanovi prijatelji Jakša Miličić i Jakša Barbić

Ukratko je opisao kako je 70-ih otišao u Italiju, a polubratu Željanu ostavio Semafor, s tim da su dogovorili da mu plaća 50 posto zarade. Napravio je tako kako bi omogućio bratu i majci da imaju sredstava za život i nije svaki put inzistirao da mu se plati njegov dio, naveo je Radeljak. Nakon stvaranja Hrvatske, osnovali su firmu, pomogao je i bivši gradonačelnik Jakša Miličić, a u sastavljanju statuta bilo je nekih problema, pa je Dikana savjetovao profesor Jakša Barbić, autor hrvatske privatizacije. Radeljak je obrazložio kako je shvatio da Radman izbjegava ispuniti pogodbu i plaćati pola zarade pa je tako do sklapanja tog čuvenog sporazuma iz 1997. godine kojim je Radman nakon deset godina trebao prepustiti Dikanu udjele u firmi. Do tada je cijela zarada išla njemu, pojasnio je Radeljak.

Radeljaka ubile emocije: Dosta je bilo, vrati što je moje!

"Moj najveći gubitak je emotivan. On mi je ukrao brata i majku koja je dementna. Stan je prepisao na sebe, potpisavši sa njom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Što će mojoj majci još netko pored mene živog?! Izgubilo se povjerenje i onda smo se dogovorili, ti ćeš raditi 10 godina, a onda ćeš meni prepisati udjele, jer je to fiskalno najjednostavnije. Moram reći da se tada zarađivalo sjajno. Željan je od zarade mogao kupiti još tri Semafora. Kada sam vidio da od toga nema ništa, tužio sam ga. Tada je Željan imao problema, ja sam zato malo pričekao, ali ne previše. Rekao sam: "Dosta je bilo. Vrati što je moje". Majci je bilo najteže jer su se sinovi razdvojili radi imovine. Ne da nisam potpisao njegov potpis, nego ću to i dokazati", zaključio je Radeljak.

Radeljakova zadaćnica

Požalio se kako su mediji svašta pisali da je sporazum napisan na nekakvom bezveznom papiru.

"To nije istina. To je uobičajeno u Italiji da se sporazumi sklapaju na ovakvim papirima, i to po zakonu starom 300 godina", pokazivao je Radeljak list koji kao da je istrgnut iz školske zadaćnice.

Na papiru nema nikakvih tragova presavijanja, što je bila jedna od stvari na koju je upozorio Željan Radman.

"Pa vidite, on kaže da je to poslao iz Italije u Split, a na papiru ni traga od transporta. U savršenom je stanju. I ja sam ga isto tako morao poslati natrag njemu, bez da ga savijem. Papir na kojem se dobrovoljno odričem svega što imam", kazao je Radman.

Radman: Kada sam odbio svjedočiti protiv njegove bivše supruge, Dikan je rekao da će me uništiti

Cijeli je problem, kaže, nastao, jer je odbio svjedočiti protiv Dikanove bivše supruge.

"Rekao mi je tada kako će me uništiti. To i radi. Pokušava mi uzeti kuću na Braču. Ovaj sporazum sam prvi put vidio kada sam dobio njegovu tužbu, a zajedno s njom i zabilježbu spora. Bio je to potpuni šok i iznenađenje. Zašto bih ja potpisao ovaj sporazum kojim gubim sve? Zašto bih ulagao u poslovanje, u Pimpinellu? Valjda bi bilo logično da sa firme sklonim svu imovinu ako je predajem. Osim toga, u doba kada je ovaj ugovor sklopljen, ja uopće nisam bio u Splitu, već u Beču na putu za Švicarsku. Ima deset svjedoka koji to mogu potvrditi. I onda, ono što je svakako najinteresantnije, u brojnim dokumentima koji se ovdje spominju, ima i jedan iz 2007. godine. A ugovor sklopljen 1997. godine?! Kako je moguće da se pogriješe tri znamenke? Osim toga, Dikan se 2003. godine žalio po medijima kako sam ga ja opljačkao. Zašto bi se tako jadao ako smo potpisali ovaj ugovor, kako on tvrdi?", nabrojio je Radman sve nelogičnosti.

Na pitanje Radeljakovog branitelja Damira Primorca, Radman je kazao kako je potpis na sporazumu nalik njegovom, ali da on taj sporazum nikada nije vidio pa ga tako sigurno nije potpisao.