Foto: Osobni album

REDAKCIJA Indexa dobila je večeras otvoreno pismo Ante Čovića, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koje je poslano u Vladu još u siječnju ove godine. Odgovor do danas nije dobio. Čović je u razgovoru za Index zatražio ostavku pomoćnika ministra znanosti Saše Zelenike.

Ante Čović za Index: Važno je da Saša Zelenika ode što prije iz Ministarstva znanosti!

Ministar Jovanović zaprijetio: Kad usvojimo izmjene zakona profesorom Čovićem bavit će saborski odbor za etiku!

Razgovor je izazvao žustru reakciju ministra znanosti Željka Jovanovića, a otvoreno pismo Čovića premijeru Zoranu Milanoviću otkriva razloge nesnošljivosti prema profesoru Filozofskog fakulteta. Pismo prenosimo u cijelosti. 

Poštovani gospodine Predsjedniče Vlade,

na ovo izravno obraćanje ponukala me medijska agresija koju je Tanja Rudež intonirala člankom u Jutarnjem listu od 9. listopada 2012. Pretpostavljam da ste već proučili "Pet razloga zašto bi Milanović trebao podržati novi zakon", kako glasi naslov udarne novinske plahte u navedenom Jutarnjem listu, te da su članovi Vlade već naučili napamet "5 razloga zašto Vlada treba podržati novi Jovanovićev zakon", kako je najvećim mogućim slovima poručeno preko naslovnice istog izdanja Jutarnjeg lista, koja je time zapravo pretvorena u prigodni politikantski plakat.

Kao prvo, želim Vam čestitati na mudrom i politički nužnom potezu kojim ste sporni zakonski prijedlog povukli iz saborske procedure.

Kao drugo, želim podastrijeti neke činjenice i analize, koje Vam možda nisu poznate, a koje su postale neobično važne za cjelovito sagledavanje i rješavanje problema upravo u trenutku kada ste povlačenjem zakona podigli poklopac "Pandorine kutije" resornog vođenja znanosti i visokog obrazovanja. Kao što Vam je poznato iz mitske priče o Pandori, kutiju sada više nije moguće jednostavno poklopiti. To, drugim riječima, znači da ćete se, unatoč svim premijerskim opterećenjima, ipak morati osobno pozabaviti resornim pitanjima znanosti i visokog obrazovanja. Logično je da rješavanje problema ne možete prepustiti ministru koji je problem stvorio i to, što je najgore, stvorio ga je sasvim nepotrebno i iz ničega. Stvorio ga je nepromišljenim i neodgovornim odabirom pomoćnika ministra, čime je u krajnju ruku izigrao Vaše povjerenje. Dakle problem ima svoje ime i prezime i zove se pleno titulo prof. dr. sc. Saša Zelenika.
 
U nastavku bih želio, kao protutežu nalozima koje ste Vi osobno i Vlada RH dobili promidžbenim plakatiranjem u Jutarnjem listu, navesti pet razloga zbog kojih bi premijer Zoran Milanović i Vlada Republike Hrvatske trebali prof. dr. sc. Sašu Zeleniku razriješiti dužnosti pomoćnika ministra.

Prvi razlog:

zbog sektaškog kadroviranja u MSOZ-u s elementima sukoba interesa.

Prof. dr. sc. Saša Zelenika došao je na funkciju pomoćnika ministra kao jedan od tri člana izvršnog odbora udruge Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja (Saša Zelenika, Pavel Gregorić i Vlatko Silobrčić). Budući da se djelatnost udruge preklapa s područjem nadležnosti funkcije na koju je imenovan, prof. dr. sc. S. Zelenika bio je dužan u formalnom pogledu zamrznuti članstvo u udruzi (u samoj udruzi imao je svijetao primjer koji je samo trebao slijediti), a u stvarnom pogledu nepristrano se odnositi prema članovima akademske zajednice u cjelini bez protežiranja članova udruge kojoj je na čelu.

Brzo se pokazalo da je S. Zelenika upravo opsjednut kadrovskim zaposjedanjem pozicija u sustavu znanosti za koji je bio nadležan, pri čemu je izrazito protežirao ne samo članove svoje udruge nego i osobe sasvim određene, represivno-restriktivne mentalne strukture. Dva druga člana izvršnog odbora Foruma (P. Gregorić i V. Silobrčić) postali su veoma moćni neformalni doglavnici u resoru znanosti. Preko njih se mogao osigurati povoljan položaj ili dospjeti na neku funkciju u novom znanstvenom poretku. Ljudi iz njihova miljea raspoređivani su po upravnim odborima i tijelima MZOS-a. Upravo je preko resornih doglavnika pokrenuto osvajanje institucija u sustavu znanosti. Prvo su zaposjednuta dva javna instituta u kojima su oni imali svoje interese: Institut "Ruđer Bošković" i Institut za filozofiju. Prozirno manevriranje prilikom preuzimanja Instituta "Ruđer Bošković" u javnosti je poznato, dok zbivanja na Institutu za filozofiju (još) nisu izbila u javnost, premda veoma zorno oslikavaju političku dijagnozu o "uništavanju hrvatske znanosti". Institut za filozofiju prepušten je tako na milost i nemilost P. Gregoriću, dok je Institut "Ruđer Bošković" dan na blagouživanje akademiku V. Silobrčiću i skupini članova Foruma. Indikativan je udio osnivača i članova Foruma u Upravnom vijeću Instituta "Ruđer Bošković"1. Ipak je to bio kapitalni plijen.

O sudbini upravnih vijeća na drugim javnim institutima postoje samo parcijalne spoznaje, jer do objedinjenih podataka nije moguće doći. Postoje čvrste indicije da su upravna vijeća smjenjivana nepropisno, što znači da su članovi upravnih vijeća razrješavani dužnosti nezavisno o trajanju mandata, što je u protivnosti sa statutarnim odredbama. Time je uvedena politički veoma štetna praksa da se nakon smjene vlasti smjenjuju i članovi upravnih vijeća na javnim institutima kao da je riječ o političkim funkcijama. Područno znanstveno vijeće za humanističke znanosti, potaknuto indicijama o nepropisnom smjenjivanju članova upravnih vijeća na javnim institutima, službenim je dopisom zatražilo preko Nacionalnog vijeća za znanost od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta kompletne podatke o razrješenjima i imenovanjima članova upravnih vijeća u javnim institutima u 2012. godini kao i obrazloženja u slučajevima razrješavanja članova upravnih vijeća prije isteka mandata na koji su imenovani. Zbog te drskosti Područno vijeće dospjelo je u nemilost moćnog pomoćnika, što je bilo dano do znanja očiglednim zlostavljanjem predsjednice Područnog vijeća, akademkinje Milena Žic-Fuchs na zadnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za znanost 20. rujna 2012., da bi naknadno preko načelnika Odjela za znanost AZVO-a, koji administrativno servisira Nacionalno vijeće, dobila i nedvosmislenu poruku da na idućoj sjednici Vijeća, koja bi se trebala održati tijekom listopada, njena prisutnost nije poželjna. Radi razumijevanja konteksta treba napomenuti da je S. Zelenika uspio ostvariti punu kontrolu nad tim vrhovnim tijelom za područje znanosti koje inače imenuje Sabor RH. Spomenuti dopis nalazi se u prilogu. Mislim da bi preko službi Vlade RH svakako trebalo sličnim dopisom pribaviti štićene podatke i o njima raspraviti na sjednici Vlade. Jedino Vlada može odlučiti o tome da li  članstvo u upravnim vijećima javnih instituta treba povezivati s mijenama političke vlasti.

No, nedvojbeno najveća i upravo neshvatljiva kadrovska podvala učinjena je dovođenjem kompromitirane novinarke Jutarnjeg lista Ivane Kalogjera Brkić na mjesto medijske savjetnice u kabinetu ministra. Riječ je o novinarki koja je proteklih godina u Jutarnjem listu predvodila medijsku kampanju ocrnjivanja akademske zajednice u striktnoj  funkciji nametanja Fuchsova paketa zakona. Toplo Vam preporučujem da na priloženom linku preletite izbor njenih uradaka na zadanu temu. Nakon toga bit će Vam lakše pratiti sve one medijske pritiske i ucjene koje, zbog povlačenja zakonskog prijedloga i zbog odlaska S. Zelenike iz MZOS-a, možete očekivati od strane čvrsto profiliranog medijsko-znanstvenjačkog komplota, koji se sastoji od dvije novinarke (Ivana Kalogjera Brkić i Tanja Rudež) i tragično vazda istih manje-od-deset znanstvenjaka (P. Gregorić, V. Silobrčić, T. Bracanović, T. Janović, I. Đikić, B. Lenhard, itd.) i koji već godinama preko Jutarnjeg lista maltretira znanstvenu zajednicu. Protiv novopečene savjetnice ministra za medijska pitanja Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu podnio je 27. srpnja 2011. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu tužbu zbog kaznenog djela klevete. Postupak je u tijeku. Možete li zamisliti da u kabinetu ministra sjedi osoba protiv koje je jedna od vodećih institucija u području nadležnosti dotičnog ministra podnijela kaznenu prijavu zbog klevete? Zar bi trebalo povjerovati da rečena savjetnica nema baš nikakve veze s promidžbenim porukama kojima će u narednim danima, najvjerojatnije, biti nastavljeno medijsko bombardiranje preko naslovnica i stranica Jutarnjeg lista?

Drugi razlog:

zbog uništenja sustava sufinanciranja znanstvenog izdavaštva

Uz već spomenuto članstvo u Upravnom vijeću Instituta "Ruđer Bošković" akademik Vlatko Silobrčić dobio je, zaslugom pomoćnika ministra, još  jednu važnu funkciju. Postavljen je na čelo Povjerenstva za izdavačku djelatnost MZOS-a. Pogodniju osobu od njega, koja će tako uredno i tako sigurno destruirati decenijskim trudom izgrađivani sustav javnog podupiranja znanstvenog izdavaštva, gotovo da nije bilo moguće pronaći. Ovdje nije potrebno eksplicirati kako je tekla i kako je okončana operacija destruiranja sustava, jer je to podrobno obrazloženo i dokumentirano u "Prosvjedu zbog arbitrarne i netransparentne raspodjele proračunskih sredstava za znanstvene časopise u 2012. godini te zbog diskriminacije časopisa u području humanističkih znanosti". Prosvjed je Vijeće Filozofskog fakulteta 17. srpnja 2012. uputilo na najviše državne adrese (predsjedniku države, predsjedniku Sabora i predsjedniku Vlade). Sadržaj ovog prosvjednog dopisa veoma je poučan i neobično koristan za rasvjetljavanje "slučaja Zelenika".

Treći razlog:

zbog uništenja sustava znanstveno-istraživačke djelatnosti

Održavanje i unapređivanje sustava znanstveno-istraživačkih projekta nedvojbeno ide u red najvažnijih zadaća resora znanosti. U aktualnoj zapuštenosti tog sustava egzaktno se ocrtava nesposobnost resornog čelnika da osmišljava, prati, usmjerava i valorizira procese znanstveno-istraživačke djelatnosti. Unatoč svim poteškoćama, sustav se dosada uspijevao održati te skromnim financijskim sredstvima podržavati znanstveno-istraživačku djelatnost na razini funkcionalnog minimuma.

Ciklus znanstveno-istraživačkih projekta koji je bio pokrenut 2007. godine trebao se, prema najavama iz MZOS-a, okončati 1. listopada 2012. Da ne bi došlo do prekida u podupiranju znanstveno-istraživačke djelatnosti, prema dosadašnjoj praksi, prije okončavanja jednog ciklusa znanstvenih projekta, osmišljavao bi se slijedeći ciklus te otvarao postupak prijavljivanja novih projekata. No, ovaj put pomoćnik ministra za znanost, umjesto da na vrijeme osmisli i pokrene novi ciklus projekata, odlučio se za herostratsko rješenje. Odlučio je jednostavno – uništiti sustav.

Na nedavnom sastanku s ravnateljima instituta S. Zelenika je najavio ukidanje sustava znanstvenih projekata i uvođenje "glavarina". Objasnio je da već postoji precizno razrađeni cjenovnik prema kojem se glavarine kreću u rasponu od 2.500 do 3.000 kuna ovisno o znanstvenom području u kojem se pojedini znanstvenik "zaglavio". One ambicioznije znanstvenike Zelenika licemjerno upućuje na europske fondove i na simbolični broj projekta koje bi mogla financirati Zaklada za znanost. Znanstvena politika, koja znanstvene projekte namjerava zamijeniti glavarinama, prema metodi neodoljivo podsjeća na glasovito Milasovo utvrđivanje cijene za "kilu mozga", dok se prema planiranom rezultatu može označiti kao administrativni atentat na hrvatsku znanost.

Četvrti razlog:
zbog iniciranja i poticanja dobne diskriminacije

U zemlji čuda, u nedjelju 29. travnja 2012., usred prvog Dnevnika HTV-a dogodilo se opet nešto nezamislivo: pomoćnik ministra, zadužen za znanost, trudio se pomoću pažljivo iscrtanih grafikona uvjeriti općinstvo da sveučilišne profesore nakon 65. godine života treba masovno otjerati u mirovinu. Mjera bi se dakle zasnivala na znanstvenim dokazima da su profesori rečene dobi znanstveno neproduktivni te da su socijalno štetni jer ugrožavaju egzistenciju mladim i sposobnim znanstvenicima.

Premda se to stvarno dogodilo, događaj i dalje ostaje u zoni nezamislivog upravo onako kao što ne možemo zamisliti da bi neki zadrti pomoćnik ministra u najgledanijoj TV-emisiji dokazivao kako je bijela rasa nadmoćna u odnosu na crnu ili žutu rasu ili pak da je muški spol superiorniji u odnosu na ženski. Između rasne, spolne i dobne diskriminacije nema načelne razlike. Zajedničko je svim oblicima diskriminacije da poništavaju pravo pojedinca da bude vrednovan prema svojim individualnim značajkama te da u pravilu završavaju nasiljem nad pojedincima u ime iskonstruiranih općih karakteristika koje se obično prikazuju u obliku grafikona. Tako bi i dobno-diskriminacijska histerija koju je inicirao i sustavno raspirivao pomoćnik ministra za znanost mogla završiti premlaćivanjima starijih sveučilišnih djelatnika po haustorima. U tim slučajevima podjednako bi bili odgovorni Zelenikini TV-grafikoni kao i zdvojni znanstveni novaci koje bi eventualno prihvatili Zelenikine znanstvene dokaze da su za njihovu hudu sudbinu krivi stariji kolege, a ne, recimo, pomoćnik ministra za znanost i resorno ministarstvo kao institucija.

 
Peti razlog:
zbog manipulacije s predlaganjem izmjena i dopuna Zakona

Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, čijim ste povlačenjem u zadnjem trenutku zadužili naciju, zapravo je ključni projekt preko kojega je pomoćnik ministra pokušao ostvariti svoje ciljeve i planove. Riječ je o veoma suptilno izvedenoj manipulaciji velikih razmjera kojom je vrli pomoćnik ministra znanosti pokušao izigrati ne samo akademsku zajednicu nego i Vladu u čijem sastavu djeluje te u konačnici i biračko tijelo koje je tu Vladu izabralo na temelju programa u kojem zasigurno nisu bili zapisani ciljevi i planovi pomoćnika ministra. Kad je u pitanju znanost i visoko obrazovanje, mogao se s pravom steći dojam da je na prošlim izborima pobijedila koalicija bivšeg Hadezeova ministra Fuchsa i Zelenikina Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja.

Doduše, u početku je sve izgledalo idilično. Da neće dobro završiti, znali su samo  oni malobrojni koji su otprije poznavali Zelenikinu sektašku zagriženost i njegov inženjerski precizan modus operandi. Izjave koje je u prvim mjesecima mandata davao ministar Jovanović zvučale su kao da su prepisane iz nekog proglasa Akademske solidarnosti:
 

 "Nema kvalitetne, suštinske i sadržajne reforme visokog obrazovanja, znanosti, sveučilišta bez akademske zajednice kao ravnopravnog partnera koji se uvažava. Ono što mogu obećati jest otvoreni dijalog s akademskom zajednicom o strukturi sveučilišta, odnosa na sveučilištu, o autonomiji fakulteta, integraciji sveučilišta, izbora rektora i dekana, jer sve što se radilo proteklih 6 mjeseci bio je primjer političkog i intelektualnog nasilja politike i političara nad akademskom zajednicom.  (...) Paket zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu ocijenjen je lošim sa svih strana, a čule su se brojne ocjene i o pokušaju etatizacije sveučilišta, odnosno da se radi o pokušaju komercijalizacije visokog obrazovanja i narušavanju Ustavom zajamčene autonomije sveučilišta." (intervju u Vjesniku od 23. prosinca 2011.).

Ministar i njegov pomoćnik nisu se usudili javno dovesti u pitanje općeprihvaćeni stav da, u dijalogu s akademskom zajednicom, treba najprije napraviti strategiju razvoja znanosti i visokog obrazovanja te da se zakoni, koji to područje reguliraju, mogu donositi samo u tako definiranom strateškom okviru. U tom se stavu, naime, sažimaju postignuća veoma snažne i široke mobilizacije akademskih institucija, sveučilišnih djelatnika, znanstvenika i studenata koja je nastala na crti protivljenja Fuchsovim zakonima.

Da je pomoćnik ministra otpočetka imao svoj plan kako izigrati sva ta postignuća i kako nastaviti upravo ondje gdje je ministar Fuchs stao, razotkrilo se na konferenciji za medije koja je održana 13. ožujka 2012. u MZOS-u. Plan je u osnovi bio jednostavan: inscenirana je u suradnji s HAZU rasprava o strategiji razvoja znanosti i visokog obrazovanja koja je trebala poslužiti tek kao kulisa za ostvarivanje strateških ciljeva koje je zadao sam pomoćnik ministra. A ti njegovi ciljevi trebali su se početi ostvarivati neopazice, preko tobože tehničkih i nevažnih izmjena i dopuna postojećeg Zakona. Izmjene i dopune zakona proglašene su hitnim i nužnim, premda nikada nisu navedeni pravi razlozi zašto bi one trebale biti hitne i zašto bi se uopće trebale donositi. Upravo suprotno, bilo je potpuno nelogično da se uopće donose izmjene i dopune postojećeg Zakona, kada je na istoj konferenciji bilo najavljeno da će novi "integrirani"(?) zakon biti dovršen do kraja godine.
 

Donošenje izmjena i dopuna postojećeg Zakona o znanosti i visokom obrazovanju ministar je na konferenciji najavio kao "zakonodavnu oluju u znanosti i visokom obrazovanju". Zanimljivo je da se ministar u najavi donošenja izmjena i dopuna zakona poslužio istom onom mamićevskom retorikom i vrijeđanjem potencijalnih neistomišljenika kojom se svojedobno koristio ministar Fuchs. Dok je Fuchs protivnike svojih zakona, čim su se oglasili, nazvao "marginalcima" (Jutarnji list, 16. siječnja 2011.), Jovanović je već unaprijed znao da će u protivljenju njegovim izmjenama i dopunama zakona  "mediokriteti u znanosti i obrazovanju sigurno biti najglasniji" (Slobodna Dalmacija, 14. ožujka 2012.). Pomoćnik se, na istoj konferenciji, nadmetao u političkoj nekorektnosti sa svojim formalnim šefom pa je tako javno zaprijetio da "neće više biti rada do 70. godine života u visokom obrazovanju i znanosti na teret proračuna" (ibid.), čime je svečano inaugurirao međugeneracijski kanibalizam koji logično slijedi iz njegove debilne, nemoralne i socijalno opasne sugestije mladim znanstvenicima da krivce za svoje nedaće trebaju tražiti u starijim kolegama.

No, pravi šok za akademsku zajednicu, koja se još nije bila posve oporavila od ne tako davne Fuchsove torture, krio se u nedužnom atributu "integrirani" koji je ministar na ovoj strip-tiz-konferenciji pridjevao najavljivanom "novom zakonu". Objašnjenje koje nalazimo i jednom od izvještaja s konferencije ponovno nas vraća u zonu nezamislivog:

 "Ministarstvo kreće u hitnu izmjenu postojećeg zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a do kraja godine planira zgotoviti novi zakon, izrađen na temeljima triju nacrta zakona koji su za mandata ministra Radovana Fuchsa uznemirili akademsku zajednicu." (Vjesnik, 14. ožujka 2012.)
 

Za one pak koji i nakon najava o planiranom "integriranju" Fuchsovih nacrta zakona nisu bili u stanju zamisliti da bi Ministarstvo u novoj postavi na bilo koji način moglo nastaviti provođenje stare Fuchsove politike izveden je živi dokaz u liku omiljene Fuchsove novinarke, sada u svojstvu savjetnice novog ministra. Štoviše, novi ju je ministar za konferencijskim stolom posjeo sebi uz bok (vidjeti ilustracije u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu od 14. ožujka 2012.), za što bi čak i zloglasnom bivšem ministru zacijelo nedostajalo hrabrosti.

Na kraju se postavlja pitanje: ako je operacija "integriranja" Fuchsovih nacrta zakona bila planirana za kraj 2012. godine, čemu se onda glavni planer operacije uopće upuštao u donošenje izmjena i dopuna postojećeg Zakona. Odgovor leži u prijelaznim i završnim odredbama koje predviđaju kompletnu kadrovsku transfuziju sustava znanosti i visokog obrazovanja. Riječ je o više stotina novih imenovanja koja bi bila obavljena prije delikatnog  regeneriranja Fuchsovih zakona i to prema kadrovskim afinitetima pomoćnika ministra. A tada nam više nikakva strategija ne bi mogla pomoći.

Epilog:
Kako je znanost postala "tamni vilajet" hrvatske politike?

Povlačenje Prijedloga izmjena i dopuna zakona iz saborske procedure, kojim je otvoren slučaj Zelenika, nosi u sebi prijelomni politički potencijal, što znači da može postati međašnim događajem od kojeg bi se iz osnove promijenio već uhodani ignorantski odnos hrvatske politike prema znanosti i visokom obrazovanju. Promjena tog odnosa imala bi izravan učinak na sudbinu nacije jer bi omogućila da se umjesto reaktivne fiskalne i usko ekonomističke fiksacije na izlazak iz krize u punoj širini izgradi proaktivna vizija hrvatske budućnosti.

Da li će sasvim neočekivano rođena povijesna šansa biti iskorištena ovisi o istom onom akteru koji je imao petlje za riskantno povlačenja Prijedloga zakona iz saborske procedure i o tome da li će dopustiti da se dragocjena situacija s potencijalom "novog početka" klanovski istrguje i raspline u trulim unutarstranačkim kompromisima.

Slučaj Zelenika trebao bi konačno "otrijezniti" hrvatsku politiku; treba se zamisliti nad činjenicom da je jedan izraziti sektaš bez ikakve političke legitimacije, dakle isključivo na temelju prijateljske donacije resora od strane jednog neodgovornog ministra mogao zamalo godinu dana sa svojom klijentelističkom sljedbom - koja se sada "otvorenim pismima" i masovnim medijskim istupima grčevito bori za prigrabljene pozicije - provoditi samovolju u sustavu znanosti i manipulirati najobrazovanijim dijelom nacije. To je očiti dokaz da je znanost postala "tamni vilajet" hrvatske politike.

No, mora li tako ostati?

S izrazima osobitog poštovanja, s prikrivenom nadom i s osjećajem da sam izvršio građansku dužnost u potencijalno važnom trenutku,
                                                                                                                                             

                                                                                          Prof. dr. sc. Ante Čović

 
  > Odvjetnički ured: Ivana Kalogjera Brkić svoj posao obavlja maksimalno odgovorno i profesionalno