Foto: FAH

"NE ŽELIM statirati u jednoj politici za koju mislim da nije dobra", rekao je danas Ivo Josipović, poručivši zadnjeg dana svog predsjedničkog mandata da se neće vratiti u SDP, stranku koja mu je omogućila dolazak na Pantovčak, te u njegovu gubitničku kampanju uložila četiri milijuna kuna. Sada kada više nije predsjednik, od Josipovića smo po prvi puta čuli konkretne kritike, kako na rad vlade Zorana Milanovića, tako i na događanja u SDP-u.

Politika nezamjeranja

Ironija jedne od posljednjih Josipovićevih izjava kao predsjednika je ta da će se njegovih pet godina mandata pamtiti upravo po statiranju u politici odnosno njegovoj sada već legendarnoj "politici nezamjeranja".

Baš ta politika odvela ga je na kraju do poraza na predsjedničkim izborima, ali i dalje ostavila na vrhu rejting lista popularnosti što će Josipović pokušati kapitalizirati u nekoj čini se novoj političkoj opciji.

Josipoviću tako prije mjesec i pol dana nije smetalo da mu Zoran Milanović doslovno fizički pomaže kada je trebalo predati Državnom izbornom povjerenstvu 203.875 potpisa građanki i građana, a danas, kako kaže, ne bi statirao u tom SDP-u. 

Što je to, ako ne josipovićevski licemjerno? Kao i njegov mandat usmjeren isključivo na očuvanje vlastitog rejtinga.

Cijena takve politike bila je da se aktualni hrvatski predsjednik u vrijeme jedne od najvećih gospodarskih kriza nije uključivao ni u jednu bitniju hrvatsku polemiku, hineći neutralnost. Štoviše, suzdržavao se od bilo kakve kritike postojećeg stanja ili rada ministara u Vladi Zorana Milanovića.

Od Pravde do odlikovanja za Bajića

Kod civilizacijskih pitanja poput referenduma o ustavnim promjenama ili pitanju ćirilice Josipović se povlačio u neutralnost Pantovčaka. Ondje gdje je bivši predsjednik Stjepan Mesić ulazio svom silinom Josipović se povlačio.

Podsjetimo kako je Josipovićev uzlet krenuo uz slogan "Pravda" a ta će riječ nakon pet godina njegova predsjednikovanja ostati ono što i jest - šuplji slogan.

Primjerice "Zakon o zviždačima" Josipović je najavljivao u kampanji 2009. godine. No, nije ga predlagao Vladi. U središte javnog interesa vratio ga je kratko 2012. godine kada je bio suočen s najvećom aferom u svom mandatu, slučajem "Zamporion", a tada je dao javnu potporu borcima protiv korupcije. Zakon o zviždačima Josipović opet je licemjerno gurao kao obećanje 2014. godine.

No, teško da ga je netko tada shvatio ozbiljno shvatio kao "pravednika" s obzirom da je odlikovao bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića kojeg je žestoko kritizirao u svojoj prvoj kampanji za predsjednika. Uostalom, odlikovanju je prethodilo to da je Josipovićev dobar prijatelj Marko Vojković, ujedno vlasnik tvrtke "Emporion" koja upravlja Zampom, u tri mjeseca s Bajićem razgovarao 288 puta. Odnosno, barem tri puta dnevno. Vojkovića se veže uz afere Zamp i Adriaticanet, ali i slučaj Slobodne Dalmacije i istrage vezane uz Ninoslava Pavića.  

Draži mu Ježić od gladnih radnika Diokija 

Josipovićeva "pravda" osjetila se i kod protežiranja Roberta Ježića s obzirom da se predsjednik nije htio odreći 250  tisuća poklonjenih kuna od Diokija i to unatoč molbama gladnih radnika te propale tvrtke.

Statiranje na Pantovčaku osjetilo se i na brzom odustajanju od politike "pomirbe u regiji" s kojom je silovito krenuo na početku mandata. Josipović je otišao u Ahmiće gdje se poklonio žrtvama masakra. Riječ je o zločinima koji su počinili pripadnici HVO-a. No, nije se na tome zaustavio pa je Parlamentu BiH izrazio žaljenje zbog grešaka hrvatske politike u BiH počinjenih tijekom 90-ih. No, nakon žestokih kritika desnice, posebno nakon govora u izraelskom Knessetu, Josipović je utihnuo.

"Ako se zakon ne želi poštivati, onda ga se mora mijenjati", rekao je predsjednik Josipović u jeku harange odnosno pitanja dvojezičnosti u Vukovaru, a u posljednjih godinu i pol obilježili su hladni diplomatski odnosi sa službenim Beogradom.

Debakl u Kataru

Josipović se nije istaknuo ni na gospodarskom planu. Jedini konkretan potez u pet godina bio je odlazak s hrvatskim gospodarstvenicima u Katar, no taj posjet završio je totalnim fijaskom iako se Josipovićeva medijska mašinerija trudila i to putovanje predstaviti kao uspjeh.

"Idemo uzeti milijarde bogatoj državi", bio je moto predsjedničke delegacije u Kataru gdje je vodio kremu hrvatskog gospodarstva. No, rezultata nema nigdje. Nestala je i njegova inicijativa za rast hrvatskog gospodarstva, a nije se istaknuo ni u kriznim situacijama. Dok je Vlada bila na poplavljenim područjima, Josipović je s Božidarom Kalmetom uživao na jahti.

Medijski efendija

Josipović je veliki dio svojih napora usmjeravao i na kontroliranje medija i to posebno onih koji su negativno pisali o njemu. A takvi su bili rijetki. Koliki je utjecaj Josipovića na glavne medije možda se najbolje mogla vidjeti u slučaju Perković. Naime, dok se javnost zabavljala premijerom Zoranom Milanovićem i njegovim eskapadama svaki puta kada je trebao objasniti Lex Perković, bilo je umijeće vidjeti koliko je puta izbjegnuta činjenica da je savjetnik za sigurnost predsjednika, Saša Perković zapravo sin Josipa Perkovića.

"Josipović je navikao da ga mediji štite, a ne napadaju, da su mu izdavači prijatelji, a ne protivnici, da se njegove afere zataškavaju, a ne otkrivaju, te da mu je kao najpopularnijem šefu države zapadnije od Sjeverne Koreje dopušteno legalno izabrane predstavnike manjina optuživati za reketarenje i zamračivanje proračunskog novca", pisali smo još u kolovozu 2012. godine.

Osim afere Zamporion, koja je u većini mainstream medija uglavnom prešućena, tu je i Josipovićeva afera Kamensko. Predsjednik Josipović u više navrata odlučio je ignorirati pitanja Indexa te tako ni nakon dva tjedna pokušavanja i četiri požurnice Index nije dobio očitovanje Josipovića o izjavama koje je dao bivši ravnatelj policije Oliver Grbić. Naime, ravnatelj policije Grbić prozvao je glavnog bivšeg državnog odvjetnika Mladena Bajića zbog zaustavljanja istrage u Aferi Kamensko. Tako je spomenuo i ulogu predsjednika Hrvatske u zaustavljanju istrage.

Istrage protiv Josipovića, još jedan povod protiv statiranja

"Govorim o trokutu između predsjednika Ive Josipovića, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i Ninoslava Pavića", rekao je Grbić. Tvrdnja bivšeg ravnatelja policije suprotna je osnovnoj ideji kampanje Ive Josipovića koja se bazira na tvrdnji da su upravo zahvaljujući današnjem predsjedniku poznati političari završili u zatvoru.

Bivši ravnatelj policije svojom optužbom sugerira da je Josipović zapravo radio i na držanju političara i moćnika izvan zatvora.

Nakon što Josipović više nije predsjednik krenula je i istraga vezana za ugovor između ZAMP-a i HRT-a, o čemu je Index prvi pisao. A nadamo se i da će napokon otkriti podrijetlo njegove velike imovine o čemu nije htio razgovarati s novinarima Indexa protekle četiri godine.

Znajući sve ovo sada je i sasvim jasno zašto Josipović kaže da nije - za statiranje.