"Ne, konkretno ne bih", rezolutni su hrvatski analitičari.

 

 

No, ne treba ih odmah osuđivati. Osim straha domaćih ekonomista, strah je uhvatio i hrvatske medije od kojih ni jednom nije bila zanimljiva činjenica da je Slavko Linić, ministar financija, stavio osobni potpis na spas tvrtke koja je pod istragom Državnog odvjetništva! Podsjetimo, tvrtki Vino Ilok koja je pod istragom USKOK-a, Slavko Linić oprostio je 27 milijuna kuna u postupku predstečajne nagodbe! Prema planu restrukturiranja, kojeg je osobno potpisao ministar financija, država će ući u tu tvrtku s 25 posto vlasništva.

 

Partner će im biti tvrtka Geneza iz Pleternica koju je ovo ministarstvo prije samo nekoliko mjeseci proglasilo sasvim nekompetentnom za preuzimanje Mirne Rovinj. Tvrtku Vino Ilok koja broji manje od 50 zaposlenika, sve "do jučer" vodili su Antun Crlenjak i Davor Vlajčević, protiv kojih je DORH prije dvije godine podigao optužnice zbog zlouporaba u korištenju kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje (FRZ), a korisnica tog kredita je upravo tvrtka Vino Ilok. 

 

No, vratimo se na "ekonomsku logiku" ministra Linića, koju uz najbolju volju nismo mogli pronaći u ovom slučaju.  

 

Tvrtka Vino Ilok godinama je nagomilavala gubitke te prema revizorskom izvješću iz 2012. godine ima gubitak iznad visine kapitala od 17,734 milijuna kuna, što znači da imaju veći minus nego imovinu. Prema planu predstečajne nagodbe koji je potpisao Slavko Linić, u idućim godinama trebala bi doživjeti pravi procvat.

 

 

Linić piše da prema planu poslovanja za razdoblje od pet godina nakon provođenja predstečajne nagodbe, za 2014. su predviđeni poslovni prihodi od 9,030 milijuna kuna, da bi već 2015. oni porasli na 14,370 milijuna, što je godišnji skok prihoda od gotovo 60 posto!

 

U petoj godini poslovanja, 2018. godine, Linić predviđa da će prihodi te tvrtke biti 16,635 milijuna kuna, što je u pet godina rast od 84 posto.

 

Vina Ilok su prije predstečajne nagodbe, prema revizorskom izvješću za 2012. godinu, imala poslovne prihode od samo 7,726 milijuna kuna!

 

Što se tiče otplate dugova, predviđanja su također nerealno optimistična. Tvrtka kojoj je država otpisala  27 milijuna kuna duga, u 2014. bi trebala samo na ime kamata platiti 759,3 tisuće kuna. U 2015. na naplatu stižu i kamate i glavnica te bi tvrtka te godine trebala platiti 5,143 milijuna kuna i istovremeno  ostvariti dobit od 312,2 tisuće kuna. U 2016. na naplatu stiže 6,302 milijuna, ali je planirana i dobit od 616,1 tisuće kuna. U 2017. godini bi Vino Ilok trebalo ostvariti dobit od čak 934,5 tisuća kuna, a iste godine na naplatu stiže 6,050 milijuna kuna duga. U završnoj godini petogodišnjeg plana Vinarija Ilok bi  trebala platiti dug od 5,798 milijuna kuna i ostvariti bruto dobit od 1,255 milijuna kuna.

 

Tako bi prema planu poslovanja tvrtke u razdoblju restrukturiranja, Vina Ilok  do kraja 2018. godine trebala povećati kapitalne pričuve koje proizlaze iz smanjenja duga kroz predstečajnu nagodbu u ukupnom iznosu od 32,162 milijuna kuna.

 

Ukupni iznos povećanja rezervi iz otpisa kamate iznosilo bi 43,6 tisuća kuna. Planirano povećanje kumulirane dobiti iz razdoblja restrukturiranja iznosilo bi 1,204 milijuna kuna.

 

Kapital bi se povećao pretvaranjem tražbina u uloge i to od strane Ministarstva financija u iznosu od 3,490 milijuna kuna te Geneze u iznosu od 8,938 milijuna kuna.

 

Također, Geneza, koja se ovdje pojavljuje kao partner kojem se vjeruje, trebala bi uplatiti 10 milijuna kuna gotovine.

 

 

Ukratko, Vino Ilok bi, prema Linićevom planu predstečajne nagodbe, od tvrtke sa gubitkom iznad visine kapitala, trebalo u pet godina gotovo udvostručiti prihode, otplatiti preko 24 milijuna kuna duga i još ostvariti kumulativnu dobit od 1,2 milijuna kuna!? 

 

Čini se kao "nemoguća misija"?

 

Možda, ali kada na takvu "nemoguću misiju" imate ministrov osobni potpis, onda treba gledati i dublje.

 

"Nije jasno zašto država oprašta 60 posto svojih potraživanja istodobno namećući i ostalim vjerovnicima da se odreknu 50 posto svojih potraživanja dok dopušta jednom vjerovniku da svoja potraživanja u neokrnjenom obliku pretvori u temeljni kapital. Država se time istodobno odriče i potraživanja i upravljačkih prava u firmi Vino Ilok, a u tom potezu ne vidim ekonomsku logiku", kaže nam jedan ekonomist. 

 

Naime, ako država smatra da su njena potraživanja bezvrijedna i da tvrtka nije perspektivna, onda se treba ići u klasični stečaj i završiti priču. Ako pak smatra da postoji osnova za nastavak proizvodnje onda treba ući u temeljni kapital i iskontrolirati proces, a eventualno naći i kvalitetne strateške partnere.

 

"Obećanje da će firma Geneza d.o.o. uložiti 10.000.000 kuna svježeg kapitala nije ničim garantirano. Ne vidim razloga zašto se i ostalim vjerovnicima i potencijalno zainteresiranim investitorima nije ponudila mogućnost dokapitalizacije. Također, nije jasno zašto, ako je firma u problemima novi kapital dolazi tek nakon godinu dana. Zaključno, mislim da je cijeli proces netransparentan, diskriminatoran prema ostalim vjerovnicima i za državu upitne ekonomske logike", kaže nam na kraju ekonomist koji je htio ostati anoniman.