Foto: FAH

IAKO bi se očekivalo suprotno sve europske vlade koje su prihvatile ili provele nepopularne mjere štednje pod pritiskom EU-a i MMF-a imaju velike izglede da budu ponovno izabrane u mjesecima koji dolaze ili da ostanu najjača politička snaga u zemlji, piše Reuters.

Od Lisabona i Madrida do Dublina, vladajući u anketama jačaju, dok je oporba podijeljena na stranke srednje struje i radikale, što smanjuje izglede za smjenu premijera i potiče investitore da kupuju dugove tih zemalja. Jedno objašnjenje za to je jačanje gospodarskog rasta, najsnažnije u Irskoj i Španjolskoj i sve izraženije u Portugalu, premda je nezaposlenost i dalje bolno visoka, a životni standard je pao u mnogim tim zemljama.

Postoji još nekoliko čimbenika: nervozni glasači radije igraju na sigurno nakon što su podnijeli stroge mjere štednje i povećanja poreza; nepoznati oporbeni čelnici ne nude vjerodostojne alternative štednji; populisti ili nacionalističke stranke potkopavaju glavnu oporbenu stranku. Koji god bio razlog političari eurozone možda su pronašli odgovor na problem ekonomske reforme za koje je tadašnji luksemburški premijer Jean-Claude Juncker 2007. rekao: "Svi znamo što nam je činiti. Samo ne znamo kako da nas ponovno izaberu nakon što to učinimo".

Cipras pokazao da se može

To ne znači da su Europljani iznenada zavoljeli smanjenja plaća, povisivanje dobne granice za mirovinu, manje socijalne naknade ili slabije javne usluge. No mnogi su se pomirili s tim žrtvama kako bi sačuvali skromniju verziju europskog socijalnog modela.

Grčki ljevičarski premijer Aleksis Cipras pokazao je uvjerljivom pobjedom 20. rujna da je moguće izvesti radikalan zaokret i progutati stroge uvjete programa pomoći koje je donedavno odlučno odbacivao i ne biti potučen na izborima.

Politička i ekonomska previranja koja su Grčku gurnula natrag u recesiju u prvih šest mjeseci Ciprasove vladavine mogu poslužiti kao upozorenje drugima u eurozoni da se ne upuštaju u takve radikalne eksperimente.

Kao i britanski izbori u svibnju, na kojima su konzervativci premijera Davida Camerona osvojili apsolutnu većinu glasova unatoč petogodišnjim mjerama štednje, rezultat grčkih izbora nije potvrdio predizborne ankete koje su upućivale na neizvjestan ishod i parlament u kojem nitko neće imati većinu.

Na izborima u Portugalu 4. listopada najviše je glasova (38,6 posto) dobila vladajuća koalicija desnog centra premijera Pedra Passosa Coelha koja je unatoč velikim štrajkovima provela stroge mjere štednje.

Passos Coelho na vlast je došao 2011., pošto je njegov prethodnik, socijalist Jose Socrates već bio zatražio 78 milijarda eura pomoći Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.
Portugalci su bili podvrgnuti neviđenim mjerama povećanja poreza i rezanja plaća, nakon čega je zemlja uspjela pokrenuti rast i smanjiti nezaposlenost na 12 posto u odnosu na 17,5 posto početkom 2013.

Iako je izgubio apsolutnu većinu, Coelho bi mogao ostati premijer i upravljati manjinskom vladom, uz prešutnu potporu socijalista. Naime, tri lijeve stranke, socijalisti, Lijevi blok i komunisti, koje su zajedno dobile 50,9 posto glasova, vjerojatno neće formirati vladu zbog velikih političkih razlika između socijalista i drugih dviju stranaka.

I Rajoy bi mogao ostati na vlasti

U Španjolskoj, konzervativna Narodna stranka premijera Mariana Rajoyja povećala je vodstvo u odnosu na oporbene socijaliste na oko šest postotnih bodova, dok nove pobunjeničke ljevičarske i centrističke stranke i katalonski nacionalisti odvlače glasače s lijevog centra.

Narodna stranka po anketama dobiva nešto manje od 30 posto glasova i Rajoy je još daleko od osvajanja apsolutne većine 20. prosinca, a njegova stranka pretrpjela je i niz katastrofalnih rezultata na regionalnim i općinskim izborima ove godine.

No mnogi politički analitičari očekuju da će Rajoy prikupiti dovoljnu potporu da barem vodi manjinsku vladu, dok će novi socijalistički čelnik Pedro Sanchez teško pronaći prikladne koalicijske partnere.

Poput Coelha, nekarizmatični Rajoy inzistira da samo on može jamčiti stabilnost i spriječiti populističke stranke da vrate Španjolsku na rub ponora, pošto je izbjegao cjelovit program spašavanja države uzevši međunarodni kredit da spasi španjolske banke 2012.

Nedavna sigurna pobjeda katalonskih separatista na regionalnim izborima mogla bi mu također ići u prilog  jer bi mogla izazvati kontrareakciju protivnika cijepanja Španjolske, smatraju neki.

Ljevičarska stranka Podemos koja se protivi štednji je izgleda na zalazu. Podržava je oko 15 posto glasača nakon što je nakratko dostigla dvije glavne stranke, nedovoljno da bi bila presudna, ali dovoljno da oslabi socijaliste.

Irsko gospodarstvo trebalo bi ove godine rasti gotovo 6 posto, brže nego bilo koje drugo u EU, zbog čega raste potpora stranci premijera Ende Kennyja Fine Gael (desni centar), dok lijevi i euroskeptični Sinn Fein gubi potporu, a Fianna Fail (desni centar) stoji na mjestu.

Kako se oporavak ubrzava, u javnosti se umjesto o rezultatima sedmogodišnje politike štednje, koja je prihvaćena s malo prosvjeda, raspravlja o tome je li glasačima bolje. Nezaposlenost i privatni dugovi, naime, i dalje su visoki.

Kenny i njegovi koalicijski partneri laburisti (lijevi centar) namjeravaju zajedno ostati na vlasti i kampanju će temeljiti na poruci da će jamčiti gospodarsku stabilnost. Najavljuju nove porezne olakšice i povećanje javne potrošnje, a moguće je i sazivanje prijevremenih izbora šest mjeseci prije roka kako bi se iskoristio povoljan trenutak.

Unatoč tim trendovima, ispitivanja javnog mnijenja uoči nekoliko ovogodišnjih izbora upućivala su na pogrešan ishod i raspoloženje birača moglo bi se ponovno promijeniti.

Poljska, koja nije u eurozoni i jedina je u EU izbjegla recesiju, mogla bi kazniti svoju vladu desnog centra koja je ekonomski uspješna i potkraj mjeseca izabrati fiskalno manje strogu stranku, pokazuju ankete.