Poznati novinar Toni Marošević umro u bijedi: Nije imao ni za hranu, s posuđenih 100 kuna bi preživljavao po 10 dana

Damir Horvatović, I.M.

11:45, 16. ožujka 2013.

Screenshot i video: Damir Horvatović; fotografija u tekstu: Facebook

TONI MAROŠEVIĆ, novinar, urednik i voditelj sa zagrebačkog Radija 101 preminuo je u četvrtak u Zagrebu u 68. godini života. Marošević je kraj života dočekao u iznimno teškoj financijskoj situaciji.

Njegova susjeda Branka pred Indexovom kamerom ispričala je kako se Marošević zatrpao kreditima - počelo je s otkupom dionica, a nastavilo se njegovim odlaskom u mirovinu i dizanjem novih kredita zbog premale penzije. Rate kredita ubrzo nije imao čime vraćati. Nije imao ni za režije, ni za hranu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od Caritasa tražio pomoć u hrani, ali je dobio odbijenicu

Maroševića je izrazito obradovalo što je već u poodmaklim godinama ponovno uspio naći posao s pokretanjem dnevnog lista 21. stoljeće, ali ni ta euforija nije dugo potrajala. Novine su svega nekoliko mjeseci od pokretanja prestale izlaziti, a zaposlenici su ostali neisplaćenih honorara.

Susjeda Branka priča kako je kraj dočekao u velikom siromaštvu - tolikom da nije imao ni za život. Kaže kako je znao od nje doći posuditi 100-200 kuna pa bi to "razvukao" i tako preživljavao i po desetak dana. Marošević je navodno tražio od Caritasa pomoć u hrani, ali je dobio odbijenicu.

Glasine o tome kako se siromašni Marošević uslijed hladnoće smrznuo te kako je bio drogeraš i alkoholičar susjedi odlučno demantiraju: "To je čista izmišljotina i laž".

"Mi ćemo ga se sjećati kao zajebanta koji je obožavao razgovarati s više ili manje deklariranim homofobima"

Marošević je bio voditelj prve gay emisije u ovim krajevima - "Frigidna utičnica", koja se emitirala na Radiju 101. Ujedno je bio i prva osoba na prostorima bivše Jugoslavije koja je osamdesetih godina javno priznala da je homoseksualne orijentacije te je puno je puta na direktan način progovarao o homoseksualnosti.

Njegovi kolege sa Radija 101 od njega su se jučer oprostili riječima:

"Vijest o Tonijevoj smrti, koja se među onima koji su ga znali počela širiti tijekom jučerašnjeg dana, iznenadila je gotovo sve kada su je čuli.

Jer, osim što se ne radi o godinama za koje se smatra da je u njima već i pristojno umrijeti, Toni se nije ozbiljnije žalio na zdravstveno stanje. A oni koji su ga poznavali, bili su uvijek detaljno upućeni i u stanje pomahnitale zanoktice koja bi ga mučila. Toni nije ozbiljnije bolovao ili to nije znao. Utoliko je utješna pomisao da se Toni nije mučio, da je do svojeg posljednjeg daha živio punim plućima, život kakav je želio, život koji nije mario za norme i forme, koji nije mario za konvencije koje sputavaju većinu.

Toni Marošević bio je jedan od onih koji su Radio 101 kakav ste nekada znali, odveli u legendu. Bez njega, falio bi jedan ogroman dio kolektivne memorije koji se odnosi na ovo mjesto, i to je dio povijesti koji nitko i ništa ne može poništiti. Mogli bismo nabrajati što je sve Toni u svojoj karijeri radio, no čemu? Jer kada uđete u legendu, a Toni je na to mitsko mjesto s pravom ušao, onda faktografija više nije ni važna.

Od onoga što je radio kao profesionalac, zanimljiviji je samo Toni Marošević kao osoba. Malo je reći da je bio osebujna ličnost u svakom mogućem pogledu, no što je najvažnije, bio je jedan od onih koje ste morali voljeti, čak i kada ste se ljutili na njega, a možda pogotovo i upravo tada.

I dok će neki njegov lik i djelo svesti na biografsku činjenicu da se radilo o "prvom deklariranom homoseksualcu u nas", mi ćemo ga se radije sjećati kao zajebanta koji je obožavao razgovarati s više ili manje deklariranim homofobima. O pederluku, naravno. A čak ni ti opaki momci nisu bili imuni na Tonijeve komplimente, nego su se dapače šepurili pred njim, i to je bilo ludo zabavno.

Toni je bio zajebant, bio je i Drama Queen, bio je glasan, volio je trač, volio je život, volio je slobodu, bio je čovjek, kako bi se to reklo - od krvi i mesa. A ako se netko nekada upita što je to "duh Radija 101", i pritom ne mislimo na onaj koji podsjeća na Hamletovog oca, znajte da je taj duh, u svoj njegovoj konkretnosti i eteričnosti bio ono što je utjelovljivao Toni Marošević. Sa Tonijevim odlaskom na vječna lovišta odlazi još dosta toga što se ne može napisati. Mi to znamo, vi to znate. Ostaje sjećanje, ostaje legenda, ostaje uspomena, i hvala što je imamo.

Uživaj Toni!".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.