Foto: Marko Prpic/PIXSELL

VIKTOR GOTOVAC, profesor radnog i socijalnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u razgovoru za Index nudi promišljanja o programu Ministarstva rada koji omogućuje rad bez zasnivanja radnog odnosa i globalnom trendu u kojem sve više dominiraju atipične vrste zapošljavanja.

Od nacije do nacije, programi slični onom kojeg provodi ministar Mrsić nailaze na prihvaćanje ili osudu javnosti i pravne struke. Što kažete na percepciju u Hrvatskoj?

Tu postoji velik problem s percepcijom, to su zapravo ljudi koji često rade u profesijama za koje je potreban određeni radni staž kojeg ne mogu dobiti volontiranjem. Ono što se nekoć zvalo volontiranjem danas se zove stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Ministar Mrsić je na tom području zapravo napravio jednu pozitivnu stvar, prije se za to ništa nije plaćalo. Išao vam je mirovinski staž, imali ste zdravstveno osiguranje i eventualno dobivali za prijevoz, a sad dobivate i novčani iznos od 1.600 ili 2.400 kuna. Ako bi netko išao osporiti taj dio zakona, vratili bi se u ono vrijeme prije uvođenja mjera, pa bi ljudi istu tu stvar radili bez naknada. Mene ljudi koji to propitkuju s ustavnog gledišta ili traže da se mjere sruše na Ustavnom sudu podsjećaju na Udrugu blokirani koja se protivi oslobađanju od dugova. Umjesto da pozdrave praštanje duga makar jednoj socijalno ugroženoj osobi, ljudi koji zbog imovinskih ili drugih razloga ne zadovoljavaju uvjete da im se oprosti dug, ne žele da se to omogući onima kojima je najpotrebnije.

Ministar je najavio da će atipična zaposlenja nuditi i ljudima koji ne pripadaju u kategoriju vježbenika ili nekadašnjih volontera. Postoji li alternativa? Je li to u skladu s radnim pravom i Ustavom?

Istina, ministar Mrsić će to proširiti i na one ljude kojima staž nije preduvjet za zapošljavanje, ali tu je opet upitno treba li posezati za Ustavom jer realne alternativne nema. Ti bi ljudi ostali bez ikakvih primanja. Ja se mogu složiti da primanja iz programa ministarstva nisu idealna, ali pretpostavljam da su bolja od ničeg.

Znate to vam je ona vječita dilema, kao kod Agencije za privremeno zapošljavanje. Svi uvijek kažu to je loše, to je loše.., smatrajući da bi svi ti ljudi završili u radnom odnosu. Treba biti realan, alternativa nije redovan radni odnos, alternativa je da ostanu bez posla ili rade na crno.

Čini se da je svrha ovih pomodnih radnih odnosa ukidanje radničkih, pa čak i ljudskih prava. Rade li struka i država ovih dana ustupke u tumačenju radnog prava?

Vi taj trend vidite u cijelom svijetu i cijeloj Europi. Europa je preskupa, problem europskog socijalnog modela je što je preskup. Ako Europa u današnjem svijetu u kojem radnici na jugoistoku Azije i drugim područjima rade za izuzetno niske nadnice želi zadržati radne odnose, ona mora odstupati od redovnih pravila i prava, koja su zapravo vrlo visoka u odnosu na ostatak svijeta. Zbog toga se i javljaju razni oblici parasubordiniranog rada, odnosno nečeg što zamjenjuje radni odnos na kakvog smo navikli. Recimo, u Europi postoji trend u kojem se radnicima, primjerice u menzi ili kafeteriji, omogući da iznajme istu. Takav radnik je prije imao godišnji odmor, bolovanje i slično. No, onog časa kad ste vi od njega napravili poduzetnika, on i dalje radi iste stvari koje je radio u radnom odnosu, ali sada radi za sebe, pa ako zatreba i po petnaest sati. Nema godišnjeg odmora niti bolovanja, kad zbog njih mora nekog drugog platiti da radi. Naveo sam vam samo jedan od modaliteta kojima se danas pokušava zamijeniti redovni rad i ja ne niječem da je to doista veliki problem i za radno pravo i za osobe u smislu ljudske egzistencije.

Možemo li očekivati promjenu trenda, ili je putanja u takozvanoj "utrci prema dnu" već zacrtana?

To je, nažalost, neizbježna činjenica s kojom se ne bori samo Hrvatska, nego cijela Europa. Treba pritom imati na umu da su ljudi kod nas u takvim radnim odnosima zbog negativnih trendova u hrvatskom gospodarstvu. Da je naše gospodarstvo sjajno, da proizvodimo sjajan softver, da imamo proizvode s kojima možemo konkurirati na svjetskom tržištu tada bi i trend mogao ići u drugom smjeru. Sve dok se gušimo u dugovima i rashodima, neuobičajeni rad će biti u porastu. Ja pretpostavljam da raste rad na crno i mnogi drugi oblici rada koji su sve samo ne zakoniti.

Dobro, ali vi zapravo ne osporavate činjenicu da se u EU i Hrvatskoj narušavaju temelji radnog prava. Čak i ako uzmemo da su potezi ministarstva, s obzirom na okolnosti, pozitivni, trend je ipak negativan?

Ako gledamo s te strane, mi možemo reći da su potezi ministarstva negativni jer ruše osnovne temelje rada, ali s druge strane, ako pogledate vrlo pragmatično, oni ljudima rade dobro jer ih ipak na neki način uključuju u tržište rada. Ljudi ipak stječu neko iskustvo i ipak imaju nekakve prihode. Naravno da je to malo i da je to ispod nekakve razine koja omogućuje normalan život. Ali, priznat ćete, bolje išta nego ništa.

Nažalost, to je sigurno posljedica širih ekonomskih gibanja u Europi, naravno da taj trend ne udara ovoliko snažno i opasno kao kod nas na sjeveru EU ili u Njemačkoj, ali on jest globalan. Atipični oblici rada postaju dominantni. To nije nešto s čime bismo se trebali miriti, trebali bi nastojati da to ipak ne postane dominantno. No, ponavljam, mi u Hrvatskoj trebamo biti pragmatični, u situaciju u kojoj ljudi ne mogu doći do prihoda, rad, pa makar i atipičan ima svoju pozitivnu stranu. Ljudima koji rade bez radnog odnosa nije alternativa nekakav normalno plaćen posao, njima je alternativa rad u sivoj ekonomiji gdje bi ih iskorištavali bez ikakvih prava ili nezaposlenost, zaključio je u razgovoru za Index profesor Gotovac.