Foto: Naslovna stranica knjige "Prijevara ili zabluda? Problem granice na području poluotoka Kleka"

DUBROVAČKI autori Stjepan Ćosić (doktor povijesnih znanosti i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu), Niko Kapetanić (predsjednik Matice Hrvatske Konavle te tajnik uprave Društva prijatelja dubrovačke starine) i Nenad Vekarić (doktor povijesnih znanosti, upravitelj Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku) ponovno su nakon 1999. godine udružili snage te još jednom objavili knjigu o hrvatskoj granici na Kleku. Riječ je o dopunjenom izdanju knjige iz 1999. godine pod nazivom "Prijevara ili zabluda - Problem granice na području poluotoka Kleka". Pročitali smo knjigu, a uz dozvolu autora prenosimo neke najzanimljivije dijelove.

Na 164 stranice knjige koja je bogata dokumentima naglašava se kako "ne postoji ni jedan dokaz da su Veliki i Mali školj ikada pripadali Bosni i Hercegovini ni da je Bosna i Hercegovina ikad zatražila da postanu teritorijem te države!".

Kako radi ozbiljna država?

Naime, predsjednik Ivo Josipović kao i premijer Zoran Milanović u svojim su ranijim izjavama dali do znanja kako će Ugovor o državnoj granici na ratifikaciju u Sabor Republike Hrvatske a prema kojem bi vrh Kleka trebao pripasti Bosni i Hercegovini.

"Odlučili smo objaviti novu knjigu o toj granici, dopunjenu i nekim novim saznanjima do kojih smo došli nakon izdanja knjige 'Hrvatska granica na Kleku'. Taj posao učinili smo s nadom da će se Vlada Republike Hrvatske i njezini ekspertni timovi potruditi i pomno i detaljno proučiti problem, prikupiti i dodatnu dokumentaciju do koje logikom državne uprave mogu doći lakše od nas, utvrditi sve relevantne činjenice, sagledati konzekvence različitog povlačenja granične crte i tek onda donijeti političku odluku kako postupiti. Jer tako ozbiljna država radi. Samo neozbiljna država može dozvoliti da se njezina granica sa susjednom državom povuče na temelju nečijeg proizvoljnog 'crtanja', a ne na temelju međunarodnoga prava", navodi se u predgovoru knjige.

Dva puta je ratifikacija odbijena

Autori su prikazali povijesno stanje Kleka koja je rezultirala po Hrvatsku nepovoljnim Ugovom o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine 30. srpnja 1999.godine u Sarajevu. Nakon što je krajem rujna 1999. godine objavljena knjiga "Hrvatska granica na Kleku" i nakon što su je članovi Sabora Republike Hrvatske pročitali, točka o ratifikaciji Ugovora o državnoj granici skinuta je s dnevnoga reda jer su hrvatski parlamentarci zaključili da je granica između dviju država povučena na štetu Republike Hrvatske.

Autori knjige uspjeli su zaustaviti ratifikaciju i 2005. godine, a Vlada je tada prihvatila sve argumente i nanovo odbila poslati Ugovor o državnoj granici na ratifikaciju u Sabor, predloživši da se preispita ta državna granica. Danas u vrijeme Josipovića i Milanovića ponovno je aktualiziran problem koji zapravo i nije problem.

BiH mora izbrisati katastarske čestice, evo i zašto

U knjizi se dokazuje da je Ponta Kleka nezakonito upisana u katastarsku općinu Neum, a nadležna ustanova Republike Hrvatske treba upisati katastarske čestice Ponte Kleka u odgovarajuću k.o. u Republici Hrvatskoj. Neovisno o tome, treba istodobno zatražiti od Bosne i Hercegovine da izbriše katastarske čestice Ponte Kleka iz k.o. Neum.

Zaključak se  potkrepljuje sljedećim argumentima

1) Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, prema Badinterovu izvještaju, utvrđuje se s obzirom na političko-teritorijalno stanje na dan 25. lipnja 1991. godine.

2) Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na dan 25. lipnja 1991. godine identična je s tzv. avnojskim granicama.

3) Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, prema odlukama AVNOJ-a, identična je s granicom koja je utvrđena prema stanju u trenutku austrougarskog austrougarskog
sloma 1918. godine.

4) Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske u trenutku austrougarskog
sloma 1918. godine identična je s granicom određenom na Berlinskom kongresu 1878. godine.

5) Dosljedno argumentima navedenim od 1 do 4 granica između Bosne i Hercegovine
i Republike Hrvatske na dan 25. lipnja 1991. godine identična je s granicom određenom na Berlinskom kongresu 1878. godine.

6) Pripadnost Ponte Kleka Republici Hrvatskoj na dan 25. lipnja 1991. godine, slijedi iz činjenice da je Republika Hrvatska pravni sljednik SR Hrvatske koja je pak pravni sljednik austrijske pokrajine Kraljevine Dalmacije.

7) Ne postoji ni jedan dokaz da je od 1878. do 1991. godine zatražen ili po važećim propisima proveden postupak za promjenu granice na Ponti Kleka.

8) Dokaz o pripadnosti Ponte Kleka Kraljevini Dalmaciji potvrđuju precizni i ažurni austrijski
zemljovidi, a dokaze o pripadnosti Ponte Kleka SR Hrvatskoj razni jugoslavenski zemljovidi, od zemljovida Jugoslavenske narodne armije, prostornih planova i pro grama gospodarenja pa do enciklopedijskih natuknica, znanstvene literature i izjava domicilnog stanovništva. Iako svi ti dokazi nisu prvoga reda, njihova množina nedvoj beno ukazuje da je Ponta Kleka na dan 25. lipnja 1991. godine dio državnog teritorija Republike Hrvatske.

9) Katastarska promjena, koja je 1974. godine izvršena na temelju nezakonitog, dijelom lažnog i s hrvatske strane nepotpisanog Zapisnika o razgraničenju k.o. Neum, nije dirala u granice između SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine, a po tada važećem Ustavu i pripadajućim zakonima nije ni mogla izmijeniti granice.

Uvjerenje Službe za imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina Općine Neum iz koje je razvidno da do 1974. godine Mali školj nije bio upisan u k.o. Neum

Faksimil prve stranice Zapisnika o razgraničenju k.o. Neum i k.o. Slivno koji je 1974. sastavio geodet Radovan Vuletić. Zapisnik počinje dvjema graničnim “belegama” koje su postavljene na Ponti Kleka. Te su “belege” prekrižene a upisane nove,jedna na vrhu Ponte Kleka, a druga na kopnu.

Faksimil izmišljenog Zapisnika o razgraničenju k.o. Neum s nepostojećom k.o. Pelješac
o granici na moru u Malostonskom zaljevu 1974. godine. Za ovjeru tog Zapisnika nije izdano
nikakvo rješenje o imenovanju komisije s dubrovačke, odnosno pelješke strane, pa ga je potpisao samo krivotvoritelj dokumenta geodet Radovan Vuletić i neupućeni članovi neumske komisije