Analiza CNN-a: Cijeli ruski pothvat postaje noćna mora, Putinov plan nema smisla
SVAKO jutro nadam se da će mi biti lakše prihvatiti ono što se događa. Ali gotovo dva tjedna nakon početka rata, sukob se i dalje čini nevjerojatno dalekim i alarmantno neshvatljivim. Pokušate li se zapitati kako se ovo događa? I naći će se pred ponorom tako dubokim da je izvan dosega vaših osjetila. Čak i ako Putin misli da može povratiti svoje nekadašnje carstvo, kako se u ovih 13 dana divljaštva to moglo ostvariti, pita se CNN-ov urednik međunarodne sigurnosti Nick Paton Walsh.
Spora i nekoordinirana ruska kampanja prema jugu bila je najviše zbunjujuća. Jasno je što Moskva želi - prekinuti pristup Ukrajini Crnom moru. Teško je shvatiti je li propao plan Kremlja da to ostvari pa ruske postrojbe samo bacaju rakete i šalju tenkove na sve što mogu ili je ova vrsta totalnog rata protiv Ukrajinaca oduvijek bila u planu.
Grad Herson je prvi pao, ali to se zapravo nije dogodilo. Dok smo pratili borbu za strateški most na istoku grada, pokušao sam uvjeriti mještane da ruska vojska nije zainteresirana za njihove domove i da će proći dalje, željna da stigne do Odese, dalje na zapad.
Stanovnici Hersona Ruse nazivaju orcima
Ali ponovno sam pogriješio oko razmjera moskovskih ambicija. Od prvih obavještajnih upozorenja o potpunoj ruskoj invaziji na Ukrajinu, smatrao sam da je ideja toliko apsurdna da mora potjecati iz obavještajnog neuspjeha, a ne iz povijesnog obavještajnog uspjeha, piše Paton Walsh.
Ruske trupe su ušle u Herson, gdje su navodno opljačkale trgovine, uhitile muškarce i pucale u zrak ispred prosvjednika. Stanovnici ih ovdje zovu orci prema glomaznim čudovištima iz serijala Gospodar prstenova.
Čudi što je Moskva ili bila toliko uvjerena da građanski neposluh neće biti problem ili je odlučila da joj jednostavno ne treba plan za rješavanje tog problema. Pokušaj Kremlja da snimi ruske kamione pomoći kako dijele rješenje za problem koji je stvorila njegova invazija dočekan je s lokalnim podsmijehom i psovkama. Prosvjedi se nastavljaju.
Plan za Mikolajiv još je manje jasan
Luka Mikolajiv je sljedeća na ruskoj ruti prema Odesi, trećem po veličini gradu u Ukrajini. Ruski plan za Mikolajiv još je više zabrinjavajuće nerazumljiv. Granatiranje je u središtu tog plana, tijekom tjedan dana više puta su gađane civilne mete.
Prošlog vikenda, kada su njihovi projektili raznijeli prozore i krovove civilnih zgrada u pokušajima udara na ukrajinske oklopne postrojbe u centru grada, to je možda bilo slučajno. Ali ovaj vikend, čak i po najvelikodušnijoj procjeni, bilo je to zbog nepažnje toliko ekstremne da je zasigurno bila riječ o zločinu.
Čini se da samo šalju rakete na gradska predgrađa, a CNN je vidio tri slučaja gdje je očito kazetno streljivo palo u stambena naselja. NATO je u petak priopćio da je uočio upotrebu kazetnih bombi od strane Rusije u Ukrajini.
Rusi neprestano napadaju periferiju Mikolajiva. Čini se da napadi svaki put propadaju. Na jednom kružnom toku vidjeli smo u subotu zapaljeno rusko oklopno vozilo Tigar, oko kojeg su ukrajinski vojnici zauzeli obrambene položaje.
Otprilike 24 sata kasnije, na istom mjestu, ukrajinski vojnici našli su vremena za ispisivanje antiputinovskih grafita po neeksplodiranim raketama koje su pale oko njih, a Rusi su potisnuti dalje niz cestu.
Zarobljeni ruski tenkovi
Poljoprivrednici su se penjali po napuštenom tenku T90, pokušavali ga pokrenuti i vrlo brzo dijagnosticirali da ima problem s upravljanjem. Tenk je zaglavljen u ruševinama srušenog mosta, a ova dijagnoza možda objašnjava zašto je napušten.
Ali ovo nije bila rijetka prilika. U nedjelju je regionalni guverner Vitalij Kim objavio svoju snimku unutar drugog zarobljenog ruskog vozila Tigar.
Drugi video prikazuje nešto što se čini kao značajna ruska topnička jedinica u plamenu, uništena ili napuštena. Osoba koja je snimala našalila se da su oštećena oružja sve što je "ostalo od naše 'braće', onih koji su nas došli 'spasiti'", što je referenca na besmislicu da je Moskva angažirana u specijalnoj operaciji demilitarizacije i "denacifikacije" Ukrajinaca podčinjenih zlom režimu.
Kremaljska propaganda, godinama toliko koncentrirana i cinična da je našla svoje mjesto u informacijskom ekosustavu, pa čak i okrenula neka mišljenja, odbacuje se s istim zanemarivanjem s kojim je i nastala. To je zapravo samo glupost i osvježavajuće je vidjeti da joj većina razumnih medija ne daje prostora.
Odesa je glavni cilj na obali
Odesa je glavni cilj na obali. U ponedjeljak ujutro, dok je grad bio zatrpan snijegom, oglasile su se sirene, rasplamsavajući strah stanovnika od ruskog amfibijskog iskrcavanja.
Te posljednje tri riječi ovdje zvuče smiješno, u gradu s hipsterskim trgovinama knedlama skrivenim pod stubištima i nizom prometnih znakova koji Rusima poručuju da "odjebu" (ravno naprijed), "također da odjebu" (lijevo) i da "odjebu natrag u Rusiju" (desno).
Cijeli ruski pothvat postaje noćna mora
Cijeli ruski pothvat u Ukrajini postaje malarična noćna mora. Putinov plan još uvijek nema smisla. Je li Kremlj doista mislio da će se Ukrajina urušiti za tjedan dana, a njezini građani dočekati Ruse s dobrodošlicom? Ako je tako, zašto se onda strategija tako brzo okrenula prema obliku kolektivnog kažnjavanja nakon što je postalo jasno da uopće nisu dobrodošli? Nije li postojao plan za nešto između prihvaćanja i uništenja?
Zašto ruske postrojbe uvijek iznova pokušavaju pogoditi iste ciljeve, često koristeći vrlo slične pristupe? Zašto tako često napuštaju svoja vozila i prihvaćaju zarobljavanje? I zašto se rusko zrakoplovstvo, koje se godinama razmetalo kao Putinova nova visokotehnološka igračka, pokazuje tako neučinkovitim?
Postoji iskušenje traženja racionalnih odgovora na ova pitanja. Razlog zašto se nalazimo u ovoj mračnoj situaciji je neuspjeh racionalnosti da dominira Kremljom.
Samo, ne znamo dokle je voljan ići Putin, koji je tijekom posljednja dva tjedna pokušavao opkoliti glavni grad, postavio svoju stratešku nuklearnu obranu na višu razinu pripravnosti, koristio kazetno streljivo i napao nuklearnu elektranu.
Još jednom, rat nema smisla. Čini se da je izvan dosega onoga što sam mislio da je naša zajednička stvarnost. Možemo se samo nadati da tako neće i ostati, zaključuje Paton Walsh za CNN.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati