Oton I. proglašen carem
NAKON što su nasljednici Karla Velikog podijelili Franačku i stvorili tri paralelne države, bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti novo političko lice koje će konsolidirati vlast. Povijest nije dugo trebala čekati jer se sredinom 10. stoljeća pojavio kralj Saske po imenu Oton. On je okrunjen 7. kolovoza 962. godine za cara Svetog Rimskog Carstva - nove političke tvorevine koja će biti u centru europskih događanja idućih devetsto godina.
Zašto Germani nose titulu rimskog cara, a vladaju iz Augsburga?
Ako ste tada namjeravali vladati nekim srednjovjekovnim kraljevstvom, to je značilo da ćete morati puno ratovati. Kad god bi na prijestolje zasjeo novi kralj, uvijek bi se našla neka plemićka grupacija koja je favorizirala nekog drugog. Slično je bilo i Otu, koji je od 930. godine ratovao protiv svog polubrata za vlast. Borbe su se vodile gotovo deset godina, a Oton je iz njih izašao kao pobjednik.
Međutim, rat nije jedina stvar koja je Otona učinila kraljem. Njega se najviše pamti po naporima da utječe na Crkvu i crkvene dužnosnike. Iskoristio je svoj utjecaj kako bi postavio svoje ljude na važna mjesta. Njegovi planovi urodili su plodom jer ga je upravo Papa okrunio za rimskog cara te 962. godine.
Mnogi ne razumiju povezanost između Otonove države i Rima. Titula rimskog cara mogla je pripasti samo onom vladaru koji bi uspio objediniti stari rimski teritorij i njime vladati. Rimski car bio je šef civiliziranog svijeta, vladar onog dijela Europe koji nije barbarski. Otkako je Papa okrunio Karla Velikog za rimskog cara, ustanovljen je takozvani quid pro quo odnos pape i svjetovnog cara.
Oton je vrlo dobro znao da će najvišu kraljevsku titulu dobiti upravo od Rima. Međutim, bilo bi krivo pretpostaviti da je Oton utjecao na jug Europe samo zapošljavanjem ljudi u crkvama. Također je porazio vojsku talijanskih kraljevstava, što mu je omogućilo da slobodnih ruku kroji sudbinu Europe.
Zaustavljanje pljačkaša s istoka
Osim što ga pamtimo po uspostavi Svetog Rimskog Carstva, što povjesničari kasnije nazivaju I. Reichom, ljudi koji su živjeli u njegovo vrijeme znali su ga zbog njegove pobjede nad Mađarima. Mađari su u tom trenutku harali Europom već sto godina i bili su poznati Španjolcima, Francuzima, Nijemcima i Slavenima po brutalnim pljačkama i masovnim ubijanjima. Do 955. godine živjeli su polunomadski opskrbljujući se isključivo pljačkama.
Oton je odlučio stati tomu na kraj. Tražio je vojsku od svakog svog vazala te krenuo na Mađare, za koje je znao da pripremaju novi pljačkaški pohod u srednjoj Europi. Sukobili su se kod Augsburga 955. godine, a Mađari su bili kompletno poraženi. Poginuli su najbitniji generali i vođe mađarskih plemena. Nakon 955. godine Mađari više ne pljačkaju, već nastanjuju Panonsku nizinu i počinju organizirati državu.
Oton je vladao do svoje smrti 973., a njegovi nasljednici nastavili su dominirati politikom srednje Europe. Sveto Rimsko Carstvo živjelo je sve do Napoleonovog vremena, a već pola stoljeća nakon njegova ukidanja Otto von Bismarck ujedinio je Njemačku i proglasio II. Reich.