KOBI Michael, vodeći izraelski stručnjak za palestinska pitanja, kaže da su političari njegove zemlje u posljednjih nekoliko godina pogrešno shvatili ciljeve Hamasa. Michael je također predvidio da bi izraelske vojne operacije u Gazi mogle potrajati mjesecima i da će Hezbolah u Libanonu vjerojatno izbjeći rat s Izraelom.

Viši istraživač na Institutu za studije nacionalne sigurnosti sa sjedištem u Tel Avivu, Michael je oko tri desetljeća radio kao izraelski obavještajac, vladin dužnosnik i stručnjak usredotočen na palestinska pitanja. Michael je bio obavještajni časnik koji je govorio arapski kada je 1994. imenovan prvim zapovjednikom izraelsko-palestinskog aparata za sigurnosnu koordinaciju u Gazi. Zatim je u izraelskom Vijeću za nacionalnu sigurnost služio kao šef Palestinskog odjela i na sličnom položaju kao zamjenik glavnog direktora u ministarstvu strateških poslova u uredu premijera između 2009. i 2013. godine.

U razgovoru za CNN objasnio je vjerojatni cilj napada Hamasa i govorio o tome kako bi se u konačnici mogao postići mir između Izraelaca i Palestinaca.

Tko nadzire vojne operacije Hamasa i koja je uloga Mohammeda Deifa?

Mohammed Deif je zapovjednik Brigada Al Qassam.

Je li on bio zadužen za operaciju u Izraelu prošli vikend?

On je sigurno duboko upleten. On je jedan od planera, zajedno s Marwanom Issom. Nema sumnje u to jer su obojica viši zapovjednici vojnog establišmenta Hamasa.

Možete li nam reći tko je Mohammed Deif?

Mohammed Deif je mačka, ne sa sedam, nego s devet života. On je terorist od prvih dana Brigada Al Qassama u Gazi. Izrael je nekoliko puta pokušao atentat na njega i bio je ranjen. Izgubio je ruku, oko i druge organe, ali je i dalje živ. Vrlo je mudar, odlučan i karizmatičan. I potpuno je predan i odlučan u svojoj misiji na zemlji. On je voljan umrijeti.

Deif nema gotovo nikakve veze s vanjskim svijetom. On je najutjecajnija osoba u Hamasu s vojnog gledišta, a također je utjecajan na političko vodstvo Hamasa u Gazi.

Ali moramo shvatiti da se takva operacija ne može realizirati bez dvije ključne sposobnosti koje Hamas nije u stanju proizvesti. Prva je obavještajni faktor, a drugi faktor je tehnološka sposobnost. Samo određene države mogu pružiti takve sposobnosti, a jedina država koja je sposobna i voljna pružiti takve sposobnosti Hamasu je Iran. I to je razlog zašto vjerujem da je Iran duboko upleten u ovu operaciju.

Opća je strategija Hamasa - koja je vrlo slična sveobuhvatnoj strategiji Irana - pokretanje rata na više frontova protiv Izraela. A Hamas je posljednjih nekoliko godina radio na realizaciji ove strategije. S jedne strane, održavali su mir u Gazi, dobivajući ekonomske koristi od Izraela, Katara i Egipta kako bi omogućili prosperitet i obnovu Gaze - ali sve je to bio paravan za obnovu vojnih kapaciteta i pripremu za veliki dan, koji je, nažalost, bio prošle subote, 7. listopada.

Zašto je Hamas pokrenuo ovaj napad baš sada?

Koji je bio strateški cilj takve operacije, s obzirom na to da su sigurno znali da će cijena biti vrlo visoka i ugrožava njihovu egzistenciju? Vjerujem da je Hamas bio siguran kako će šok i užas ove operacije i žrtve koje će izazvati svi Palestinci protumačiti kao božji znak da je vrijeme za otvaranje svih bojišnica protiv Izraela i da će ovo biti kraj Države Izrael. Bili su sigurni u to.

Vjerujem da je to bio razlog za operaciju jer moramo shvatiti da je ovu operaciju provelo više od 2000 terorista iz Nukhbe, specijalne jedinice Hamasa. Znate li koliko je vremena potrebno za obuku i pripremu takve postrojbe? Cjelokupno ljudstvo Nukhbe broji oko 3000 do 4000 ljudi. Usporedbe radi, izraelska vojska, uključujući rezerviste, ima više od 600.000.

Ovaj napad prošlog vikenda nije imao za cilj oslobađanje Hamasovih zatvorenika držanih u izraelskim zatvorima. Cilj je bio mnogo veći, potaknuti Palestince na Zapadnoj obali i u cijelom Izraelu da otvore druge bojišnice protiv izraelskih ciljeva. Hamas je uspio mnogo više nego što su vjerovali da će uspjeti jer je ovo bila ogromna katastrofa. Izgubili smo mnogo ljudi. Hamas je svojom brutalnošću postao pojačani ISIS.

Vi ste bivši obavještajac. Mnogi ljudi kažu da je to obavještajni propust. Političari često kažu da je to obavještajni neuspjeh, čak i kada je to neuspjeh politike, jer se obavještajnim agencijama teško javno braniti. Oni rade za političare i bave se povjerljivom sferom. Je li to bio obavještajni propust, propust politike ili oboje?

Ovo je neuspjeh političkog ešalona i donositelja odluka jer su donositelji odluka prihvatili obavještajne procjene o Hamasu. Oni su odgovorni. Nisu postavljali prava pitanja. Ali problem nije samo obavještajni. Problem je i politika. Bio sam vrlo kritičan prema izraelskoj politici u posljednje tri godine jer sam smatrao da Hamasu osigurava ugodnu zonu i previše stupnjeva slobode djelovanja koji im omogućavaju vojno jačanje i istodobno potiču Hamasovu terorističku kampanju na Zapadnoj obali.

I omogućili smo im da to nastave činiti pružajući Gazi ekonomske koristi koje će navodno Hamas učiniti umjerenijim ili pragmatičnijim, kako bi izgubio motivaciju da napadne Izrael. To je bila pogreška. Na to sam javno upozoravao svojim tekstovima prošlih godina.

Moramo shvatiti da su pripadnici Hamasa vrlo religiozni ljudi. Vrlo su odlučni, radikalni i ekstremni, pa je zapadnim ljudima vrlo teško shvatiti da oni vjeruju da će moći srušiti Državu Izrael. Ali to je ono što oni vjeruju.

Kako njihov religiozni stav utječe na njihov svjetonazor?

Hamas je osnovan kao vjerski i društveni pokret i palestinski je ogranak Muslimanskog bratstva, koje je nastalo u Egiptu. To je osnovna bit Hamasa. Vjerska ideologija je najvažnija komponenta njihove ideologije, vjerovanja i postojanja.

Kako Hamas utječe na sekularnije Palestinske vlasti, koje su kontrolirale Gazu do 2007. godine, prije nego što ih je Hamas nasilno gurnuo u stranu?

Moramo se vratiti u 2007. godinu da bismo shvatili da je Hamas postao suštinski izazov Palestinskim vlastima jer je Hamasov konačni cilj kontrolirati cijeli palestinski sustav, što znači Palestinske vlasti i PLO. Hamas Palestinske vlasti doživljava kao kolaboracioniste Izraela i želi ih potkopati. Oni žele srušiti palestinsku samoupravu i stoga je Hamas najveća prijetnja opstanku Palestinskih vlasti.

Palestinski islamski džihad navodno sudjeluje u ovom napadu na Izrael, ali ne čujemo mnogo o njima. Jesu li oni bili dio ovoga i tko su oni?

Palestinski islamski džihad je osnovan 1982. godine, dok je Hamas osnovan 1987. Ali Palestinski islamski džihad je čista teroristička organizacija. Smisao Palestinskog islamskog džihada je da pobije što više Židova, nema nikakve političke aspiracije.

Ova organizacija je mnogo manja od Hamasa. Palestinski islamski džihad je sudjelovao u ovoj operaciji i oni još uvijek imaju arsenal raketa, nekoliko tisuća raketa, i još uvijek imaju nekoliko tisuća terorista koji su aktivni u Gazi. Ali ovo je mnogo manja i manje sofisticirana organizacija. Oni nemaju nikakve druge ciljeve poput Hamasa, jer je Hamas vjerski, društveni i politički pokret te teroristička organizacija u isto vrijeme. I oni su vladari Gaze.

Spomenuli ste socijalne usluge koje Hamas pruža. O čemu se radi?

O svemu. Oni su poludržavni entitet koji se bavi svime od obrazovanja do odvoza smeća, energetike, infrastrukture, zdravstva, naplate poreza, industrije, poljoprivrede, svega. Oni upravljaju Gazom od 2007. i prošli su proces institucionalizacije jer su znali da, ako žele učinkovito vladati stanovništvom, moraju koristiti neke alate prave države. Morali su skupljati poreze. Morali su ljudima osigurati obrazovanje i zdravstvene usluge.

Hamas je sada u Gazi. Dobro su naoružani. Skrivaju se u tunelima. Imaju taoce. Imaju žive štitove. Imali su godine za planiranje. Urbano ratovanje je vrlo nezgodno. Pretpostavljate li da izraelska obavještajna služba doista dovoljno dobro razumije Gazu da provede uspješnu operaciju?

Da. Ovo je velika frustracija. Imamo takvu obavještajnu kontrolu nad cijelom Gazom i kako to da nismo uspjeli dobiti upozorenje o napadu prošli vikend? Imamo vrlo precizne obavještajne podatke. Mi točno znamo gdje su tuneli i gdje se nalazi bilo koji Hamasov objekt. U zgradi od 15 katova, točno znamo na kojem katu je Hamas. U tom smislu nema problema s obavještajnim informacijama.

Problem je u tome što ćemo za izvršenje misije uništavanja Hamasa i suzbijanja svih njegovih vojnih kapaciteta morati imati ne samo zračne snage nego i kopnenu operaciju. I moramo je vrlo dobro pripremiti jer Hamas nas čeka. Pripremili su zamke i dobro znaju kako će Izraelske obrambene snage ondje djelovati. Nemamo iluzija da cijena neće biti visoka. I imat ćemo žrtve, ali ovo je cijena koju moramo platiti ako želimo ostati živjeti ovdje.

Izrael poštuje ratne zakone i međunarodno pravo i nastoji evakuirati sve sjeverne dijelove Gaze, uglavnom područje grada Gaze, jer je to najvažnije središte gravitacije Hamasa. Većina njihovih kapaciteta nalazi se ondje, a Izrael ne namjerava nauditi nedužnim ljudima i ne želimo kolateralnu štetu. Pokušavamo uvjeriti stanovništvo da ode jer je područje zasićeno Hamasovim kapacitetima.

Razlog zašto Izrael mora bombardirati i srušiti toliko zgrada je taj što je Hamas svugdje. Njegov osnovni organizacijski oblik je korištenje svojih ljudi kao živih štitova. Čine to na najciničniji i najbrutalniji način, žele imati mnogo žrtava kako bi iskoristili međunarodne medije i međunarodne sudove za demonizaciju Izraela i stekli empatiju i podršku. Krajnji je apsurd kada ti barbari koji ne poštuju nikakav međunarodni zakon ili norme koriste ove platforme kako bi zastupali svoje ideje. Moramo očistiti područje i pripremiti najbolje uvjete za ulazak kopnenih snaga kako bismo izvršili misiju uništavanja podzemne infrastrukture i završili posao.

Koliko će to trajati?

Trajat će mjesecima.

Mislite li da će Hezbolah u Libanonu ostati po strani tijekom ovog rata?

Čini se da im je sada u interesu da ostanu izvan sveobuhvatnog rata jer je Izrael u punoj pripravnosti na sjeveru. A sada je Izrael ranjeni lav. Oni znaju da će izraelska odmazda biti vrlo agresivna ako dođe do rata punih razmjera. Ne mislim da su sada zainteresirani za pravi rat.

Dakle, što će biti dan nakon završetka rata u Gazi? U prošlosti bi se Izrael odlučio povući iz Gaze. Očekujete li trajnu okupaciju Gaze?

Ne. Izrael ne namjerava ostati u Gazi i vladati tamošnjim stanovništvom. Moglo bi početi s međunarodnim snagama ili arapskim snagama, a završit će povratkom Palestinskih vlasti u Gazu. Mislim da se Palestinske vlasti ne mogu odmah vratiti u Gazu, zato što će ih palestinsko biračko tijelo doživjeti kao izdajnike, kao nekoga tko je surađivao s Izraelom da sruši Hamas. Ali mislim da bi nakon nekog vremena i uz prave pripreme moglo biti razuman model da se Palestinske vlasti vrate da vladaju Gazom.

Ali mislim da moramo biti vrlo trezveni i shvatiti da čak i ako se Palestinske vlasti vrate u Gazu, to ne znači da ćemo postići dogovor o konačnom statusu s Palestincima. Ovo nije takva situacija. Osim ako ne bi shvatili da im je jedina opcija priznati pravo Izraelu da bude nacionalna država židovskog naroda. Njihovo vodstvo do danas to pravo nije priznalo.

Zašto bi Palestinci priznali pravo Izraela na postojanje a da ne dobiju nešto zauzvrat? I to u situaciji kada se židovska naselja šire na Zapadnoj obali?

Naselja nikada nisu bila problem. Izrael je 2005. demontirao sva židovska naselja u Gazi i Sjevernoj Samariji. Odgovor Yassera Arafata na ponudu iz Camp Davida, uz posredovanje američkog predsjednika Billa Clintona 2000. godine, bila je Druga intifada.

Izrael je dvaput pokazao da je sposoban i voljan evakuirati naselja radi mira. Palestinci trebaju prijeći Rubikon i shvatiti da je jedini način da se živi mirno u ovoj regiji živjeti zajedno s Izraelom i kao dio nove regionalne arhitekture koja će se temeljiti na procesu normalizacije između Izraela i arapskih zemalja uz američku potporu. Takva arhitektura moći će poraziti sve pokušaje Iranaca da budu utjecajniji ili da postignu hegemoniju na širem Bliskom istoku.

Postoji sukob između iranske radikalne ekstremne osovine otpora, a sastoji se od Hamasa, Palestinskog islamskog džihada, Hezbolaha i svih drugih iranskih saveznika diljem Bliskog istoka, te arapsko-sunitske pragmatične osovine na čelu sa Saudijskom Arabijom i Egiptom. Palestinske vlasti u Izraelu trebale bi biti dio ovog tabora, koji podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ako Palestinci budu dio ovog tabora, tada ćemo moći govoriti o miru između Izraela i Palestinaca.