Neki trgovački lanci odustaju od samonaplatnih blagajni. Zašto?
AUTOMATIZACIJA je jedan od procesa koji bi trebali obilježiti 21. stoljeće. Obećava ljudima smanjenje repetitivnih i zamornih poslova, smanjivanje troškova poslovanja, minimaliziranje grešaka koje proizlaze iz ljudskog faktora.
Samonaplatne blagajne su jedni od pionira ekonomije i društva prožetih automatizacijom, a za razliku od drugih oblika automatizacije, zamjena klasičnih blagajni samonaplatnim blagajnama je jako vidljiva.
U protekla tri desetljeća su postale jako raširene, do razine da se čak otvaraju trgovine koje više nemaju ljude na blagajnama nego isključivo samonaplatne blagajne. Ali nakon desetljeća širenja i prikupljanja iskustava trgovačkih lanaca i njihovih mušterija, njihova korisnost se sve više preispituje. Veliki trgovački lanci u SAD-u i UK-u, koji su počeli s njihovim uvođenjem, ozbiljno razmišljaju o povratku na klasični sustav naplate s ljudskim radnicima.
Samonaplatne blagajne su najnovija revolucija u trgovini
Čak se i ne radi o modernoj tehnologiji jer su se počele pojavljivati krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u. Predstavljale su očit primjer mijenjanja svijeta putem modernih tehnologija, i najveću revoluciju u maloprodaji od uvođenja koncepta samoposlužne trgovine.
Početkom 20. stoljeća su trgovine funkcionirale puno drugačije nego danas. Kupac bi u trgovinu došao s popisom namirnica koje želi kupiti, a zaposlenik u trgovini sam je prikupljao proizvode s popisa (ili koje je kupac usmeno zatražio).
Zatim bi se proizvodi vagali, pakirali i računala im se cijena. Cijeli proces je bio spor i podložan prevarama trgovca. Količina rada i vremena potrebna za opslužiti jednog kupca je bila velika.
Koncept samoposlužne trgovine je nastao tek 1917., i u to vrijeme je bio toliko revolucionaran da je patentiran. Nakon što je patent istekao 1934., samoposlužne trgovine su se počele širiti, prvo SAD-om, a zatim ostatkom svijeta.
Danas je koncept samoposluge uobičajen. Stari način, u kojem isključivo zaposlenik trgovine traži proizvod, pakira ga, važe i obračunava cijenu, opstao je samo u specijaliziranim trgovinama, kao što su ljekarne.
Imaju brojne prednosti
Samonaplatne blagajne su se masovno počele širiti početkom ovog stoljeća. Hrvatska je kasnila, jer je prvu postavio Mercator tek 2009. Tada je cijena blagajne bila oko 20 tisuća dolara, ali je očekivani povrat investicije bio u vidu smanjene potrebe za plaćanjem ljudskog rada imao brojne prednosti.
Prednosti se ogledaju u uštedi na plaćama i većoj protočnosti. Mogu zamijeniti nekoliko blagajnika/ca, čime se smanjuje potreban broj radnika u trgovini. Bolje je i iskustvo kupaca jer se smanjuju redovi za naplatu.
Slično kao kod uvođenja koncepta samoposlužne trgovine, cijeli proces kupnje je brži, veći dio posla odrađuje sami kupac, potrebno je manje ljudskog rada da bi trgovina funkcionirala.
Raširile su se po cijelom svijetu, najpopularnije kod mladih
Danas su uobičajena pojava u Hrvatskoj i svijetu. U cijelom svijetu ima više od 300 tisuća samonaplatnih blagajni, a cijelo tržište vrijedi oko 5 milijardi dolara. Do 2030. će se ti brojevi udvostručiti.
Velika većina ljudi u SAD-u, EU, Japanu, Kini i drugim razvijenim državama je koristila samonaplatne blagajne, a mnogi ih koriste redovito i češće od klasičnih blagajni. Posebno su im skloni mladi.
Razumljivo, tehnologija se razvija i širi. Još uvijek većina velikih trgovina upotrebljava istodobno klasične blagajne s radnicima i samonaplatne blagajne, ali su trgovine koje se isključivo oslanjaju na druge sve češće.
U Hrvatskoj je 2023. otvorena takva trgovina, Konzum SMART u Zagrebu. U svijetu ih je tek dvjestotinjak. Specifične su po tome što uopće nemaju blagajnicu, a naplata se vrši preko mobilne aplikacije.
Sve manje blagajnica
Potencijal je jako velik, a uz to se rješavaju i brojni problemi. Unatoč strahovima od masovnog gubitka mjesta zbog automatizacije, robotizacije i digitalizacije u ekonomiji, razvijene države imaju suprotan problem.
Nedostaje radnika, a tehnologije poput automatskih blagajni su jedan od načina kako se ljudski rad može nadomjestiti. One ne ukidaju potrebu za ljudskim radom potpuno, jer čovjek još uvijek mora nadgledati sustav, ali smanjuje potreban broj radnih mjesta po metru kvadratnome trgovine.
Neupitno je da će samonaplatne blagajne ostati u upotrebi, pa čak i širiti se, ali mnogi trgovački lanci zadnjih godina mijenjaju svoje planove oko njihovog korištenja. Tehnologija, smatraju, nije ispunila očekivanja.
Trgovački lanci u SAD-u i UK-u planiraju smanjiti broj samonaplatnih blagajni
Britanski lanac supermarketa Booths je najavio da uklanja samonaplatne blagajne u svim osim u dvije od svojih 28 trgovina. U SAD-u veliki trgovački lanci, poput Walmarta, Costca i Wegmansa, također mijenjaju svoje planove u vezi širenja takvog oblika plaćanja.
Menadžeri trgovačkih lanaca tvrde da su te odluke donijeli zbog pritužbi kupaca. Točnije, kupci mnogo griješe prilikom korištenja, a to stvara gubitke za trgovinu. Dobar primjer su voće i povrće, kod kojih kupci moraju odabrati između više sorti s različitim cijenama, a često, slučajno ili namjerno, prijavljuju drugačije sorte od onih koje su uzeli.
Problem postoji kod naplate proizvoda koji imaju dobna ograničenja, kao što su alkohol i duhan, jer naplatu takvih proizvoda opet mora "odobriti" na samonaplatnoj blagajni zaposlenik trgovine.
Nije sve idealno, postoje mane
Tijekom vremena su se razvile brojne tehnike varanja. Neki artikli se ne skeniraju (pa se ni ne naplate), jeftiniji proizvodi se skeniraju umjesto skupljih slične težine, koriste se i lažni bar kodovi.
Najnovija istraživanja su pokazala da trgovački lanci koji koriste samonaplatne blagajni imaju veće gubitke zbog krađe od onih koji koriste isključivo klasični sustav naplate na blagajni s radnikom.
Kupci su podijeljeni oko načina plaćanja. Dio preferira tradicionalne blagajne jer vrednuju više ljudski kontakt i socijalnu interakciju. Dodatno, u anketama mnogi izjavljuju da na samonaplatnim blagajnama imaju osjećaj kako obavljaju tuđi posao bez da su plaćeni za to.
Sustavi često "blokiraju", što moraju ispraviti radnici koji stoje oko samonaplatnih blagajni i asistiraju kupcima. Mnogima je neugodnije zatražiti pomoć od zaposlenika nego čekati da blagajnik na klasičnoj blagajni sam sve skenira i naplati.
Posao blagajnika/ce neće nestati
Nije neobično da mane određene tehnologije postanu jasne tek kada se ona proširi i postane uobičajena. Ali to ne znači da će ona nestati, samo da će se morati mijenjati i da će se brzina širenja smanjiti. Različiti načini obavljanja nečega mogu koegzistirati, pa tako i klasične blagajne i samonaplatne blagajne.
Izgleda da posao blagajnika/ce neće nestati, ne zbog toga što tehnički to nije moguće nego zbog toga što su ljudi društvena bića i socijalnim interakcijama pridodaju određenu vrijednost.