Bože čuvaj Hrvatsku, odoh u Ameriku: Zašto je Šimonovića stegnulo grlo?
Foto: Goran Mehkek/Cropix
"I MENI je malo stegnuto grlo što idem", požalio se Ivan Šimonović, uskoro bivši ministar pravosuđa i budući pomoćnik glavnog tajnika UN-a. "Bit će mi jako žao ako se ne otvore pregovori s EU. U tom slučaju puno bih teža srca otišao na novu dužnost".
Reklo bi se, Šimonović je dobio ponudu koju nije mogao odbiti. Nazvao ga osobno Ban Ki-Moon i rekao: "Dragi Ivane, ne mogu bez tebe. Ostavi sve što radiš i dođi mi pomoći da sredim svijet". I Ivan nije imao drugog izbora, već da usliša vapaj svjetskog vođe, ostavi sve čega se primio i krene u spašavanje svijeta.
Baš kao što je prije godinu i pol, onoga dana kad je beskućnik ubio odvjetničku vježbenicu, uslišao vapaj Ive Sanadera da ostavi sve što je u tom trenutku radio i dođe spašavati Hrvatsku. Bio je to poziv koji nije mogao ni smio odbiti.
Dužnost ne zove, dužnost se traži
Sada Šimonović želi ostaviti sličan dojam. Morao je naprasno otići jer dužnost zove. Ali vraga! Šimonovića nije nitko zvao. On se sam ponudio. Pročitao je The Economist, odgurnuo u stranu sve što je u tom trenutku radio i natipkao prijavu za novi posao. Nije bio "Odabran". Bio je tek jedan od 128 kandidata.
Sastavio je CV, ubacio ga u poštu i čekao. Ako prođe, prođe. Ako ne, nema veze. Bit će još poslova. Za to vrijeme zabavljat će se tim nesretnim pravosuđem. Ako uspije, uspije. Ako ne, bit će kriva politika. Kao i uvijek. I čemu onda stisnuto grlo?
Je li pravosuđe smjelo biti tek stepenica u karijeri?
Ne treba mistificirati odlazak Ivana Šimonovića s ministarske funkcije. Kao što nije trebalo mistificirati ni njegov dolazak. Jer on je karijerist. A karijeristi dolaze i odlaze. Pitanje je samo koliko je odgovorno bilo od Šimonovića prihvatiti tako važnu funkciju, gotovo presudnu na putu Hrvatske prema Europskoj uniji, znajući da je to tek jedna stepenica u njegovoj karijeri?
Samo godinu dana nakon što se prihvatio pravosuđa, Šimonović je već aplicirao za novi posao. Iza leđa svojoj sadašnjoj šefici. Iza leđa svima onima koji su se uzdali u njega kao jedinu svijetlu točku u HDZ-ovoj Vladi. Iza leđa onima koji su ga slavili kao jedinog na kojeg se mogu osloniti u ovom teškom, možda i presudnom trenutku.
Herojski status izblijedio pod naletom problema
To je jedino sporno kod Šimonovićeva odlaska. Zbog čega je prihvatio posao koji ne želi raditi? Zato što mu je laskao Sanaderov poziv da glumi spasitelja u situaciji kad je mafija ubijala po Zagrebu? Da bi sad, kad se ispostavilo da je to bradati beskućnik upucao odvjetničku vježbenicu, posao izgubio draž, a herojstvo izblijedjelo pod gomilom nerješivih problema?
Puno se nade polagalo u Šimonovića, a ispada da je on taj posao radio nevoljko, ofrlje, tek da popuni rupu do odlaska na neku novu dužnost. Ovo ga zapravo nije zanimalo. Ne crnački rad. Ne natezanje s politikom. Ne ratovanje s kritičarima. Ne pravdanje pred EU. Ne sudaranje sa zidovima.
Je li ga stegnulo grlo zbog pravosuđa? Ili samo zbog odlaska?
Šimonovića je stegnulo grlo što odlazi, ali nije nam otkrio je li ga stegnulo grlo zbog 800 tisuća neriješenih predmeta na sudovima, zbog 40 milijardi kuna blokiranih na Trgovačkim sudovima, zbog topničkih dnevnika, zbog zastoja u pregovorima, zbog sporih reformi koje se pretvaraju u Akcijski plan...
Ako se njemu nije stegnulo grlo zbog svega toga, nama jest. Ali nije nam se stegnulo grlo zato što Šimonović nakon godinu dana više ne želi raditi ovaj posao. Što je shvatio da to nije za njega. Što odlazi na novi posao. Zanimljiviji posao. Bolje plaćen posao. To karijeristi rade.
Tajming dolaska bio dobar, tajming odlaska ne može biti gori
Nama ostaju isti problemi nakon odlaska i četvrtog ministra pravosuđa u posljednjih sedam godina. Odgovornost je svakako na HDZ-u, ali sada ispada i da su očekivanja od Šimonovića bila prevelika. Tajming njegova dolaska u Vladu možda je bio dobar, ali tajming odlaska nije mogao biti gori. Bilo bi dobro da su svi oni koji su ga hvalili i tvrdili kako je on idealan čovjek na tom mjestu, pokušali i njega uvjeriti u to. Ovako, ako reforme uspiju i Hrvatska dovrši pregovore, Šimonović će pobrati zasluge. Ako se sve sruši, politika će opet biti kriva.
Ideali, taština ili karijerizam?
I to je možda istina. Možda HDZ ne dopušta pomake u pravosuđu. Možda stvarno nije dao Šimonoviću da resor dovede u red. Možda je ministar doista jedva čekao pobjeći što dalje. I tko mu može zamjeriti? Samo, ako je sve to istina, koji vrag ga je uopće tjerao da uđe u HDZ-ovu Vladu? I to baš u resor pravosuđa? Ideali, taština ili karijerizam? I ako mu nije valjalo, zašto nije dao ostavku?
Neka nas poštedi licemjerja
Bilo bi to poštenije prema svima. I prema premijerki, i prema oporbi, i prema javnosti, i prema onima koji su njega polagali nade, a nadasve prema sektoru kojeg je nastojao promijeniti. Tada bismo shvatili zašto mu se "stegnulo grlo". Ovako, neka nas poštedi licemjerja. Toga imamo na bacanje.