22. SIJEČNJA 1993. u šest sati ujutro započele su borbe između Oružanih Snaga Republike Hrvatske i snaga Republike Srpske Krajine u zadarskom zaleđu. Bila je to Operacija Maslenica, odnosno Operacija Gusar, a cilj je bio ponovno uspostaviti kontrolu nad regijom te povezati hrvatsko primorje s ostatkom države. Borbe su završile nakon pet dana uz uvjerljivu pobjedu hrvatske vojske.

Problem opskrbe

Nepovezanost dijelova neovisne Hrvatske trajala je od 1991. godine kad su srpske snage zauzele područje oko Maslenice i zadarsko zaleđe. Željeznički promet bio je u potpunosti obustavljen, a opskrba na jugu osiguravala se trajektima koji su plovili do Paga, što je bilo svakako skuplje i sporije.

Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač. Zadaća oružanih snaga bila je osloboditi Zadar od neposredne opasnosti te odbaciti neprijatelja daleko od obale. Trebalo je ponovno uspostaviti komunikaciju Zadar - Maslenica - Karlobag. Ostale zadaće obuhvaćale su zauzimanje zračne luke Zemunik te ključnih objekata po Velebitu. 

Operacija je bila pripremana u najvećoj tajnosti, a neposredno prije napada iskopčani su svi telefoni na zadarskom području. 

Tijek Operacije Maslenica

Napredovanja hrvatske vojske bila su u skladu s očekivanjima i planovima. Već prvog dana oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko Ždrilo i Podgradina, a drugi dan vojska je zauzela zračnu luku Zemunik, dijelove Škabrnje i Podgradine, kao i strateški bitno područje Velike i Male Bobije.

24. siječnja počinje povlačenje srpskih jedinica, čime hrvatska vojska osvaja područje oko Obrovca, ali ne i sam grad. Zbog prijetnji sankcija međunarodne zajednice 25. siječnja zaustavljeno je napredovanje OSRH.

Nakon Maslenice vojska je nastavila s operacijama u jesen 1993. (Medački džep) i 1994. (Zima '94.), da bi završila rekonkvistu hrvatskog teritorija 1995. godine (Skok 1 i 2, Ljeto '95. i Oluja).

Hrvatska vojska tada gradi improvizirani most preko Maslenice kako bi osigurala novu opskrbnu liniju, koja će imati važnu ulogu u ostatku rata.

Premda su brojčano hrvatske i srpske snage bile izjednačene, glavni razlog uspješnosti Operacije Gusar leži u faktoru iznenađenja koji je pomogao hrvatskoj vojsci da brzo preuzme važne lokacije u prvim danima sukoba, prije nego što je došla prijetnja sankcijama.

Pag dobiva na važnosti

Otok Pag, koji se u Jugoslaviji uglavnom smatralo bazom za solanu, dobiva na važnosti tijekom rata kad se preko njega protezala opskrbna linija do Zadra. Roba i ljudstvo pristizali su u Priznu, malo mjesto podno Velebita, a trajekt je vodio do Žigljena na Pagu. Linija je dalje plovila duž cijelog otoka do mosta koji spaja Pag sa zadarskim zaleđem.

Mnogi koji su prolazili otokom u ratnim godinama kasnije su tamo gradili kuće za odmor, a neki su se i preselili. Njihova djeca započela su turističke djelatnosti na otoku godinama kasnije. Bio je to početak razvoja modernog turizma na Pagu, koji je do danas izgradio imidž party otoka koji privlači turiste diljem svijeta.