Foto: Admir Buljubašić / Cropix

OGLAŠAVALI su se po pitanju svih aspekata presude generalima Gotovini i Markaču, nepravomoćno osuđenima u Haagu za ratne zločine, pozivali na molitvu i post uoči njihovih presuda, oglašavali su se po pitanju velebnog zdanja HBK-a optočenog oniksom kako bi objasnili da je dugoročno isplativije potrošiti puno. Oglasili su se čak i povodom popisa stanovništva vabeći građane da se upišu kao pripadnici katoličke vjere, kao da je to nešto o čemu se instant odlučuje, netom prije dolaska popisivača.

O nasilju na splitskom prideu crkveni velikodostojnici nisu, međutim, rekli gotovo ništa. A i ono što su poručili upakirano je u uopćenu poruku o tome da se Crkva protivi svakom nasilju, poruku koja je vrlo blijedo ostala zabilježena u medijima, a koja na službenim stranicama HBK, za razliku od drugih poruka, nije ni našla svoje mjesto.

Poruka o nenasilju koja se ne čuje daleko

U potragu za konkretnijom, valjda duboko skrivenom crkvenom porukom mira, Index se upustio prije četiri dana i do danas, usprkos svim pozivima i e-mailovima, nismo na tu temu dobili ni riječi odgovora. U usmenom i pisanom obliku tražili smo da nam komentiraju nasilje u Splitu pitavši ih i što uoči zagrebačkog pridea imaju za poručiti vjernicima koji glavne argumente za fizičku i verbalnu agresiju prema gejevima crpe iz Biblije.

Član biskupske komisije HBK monsinjor Valter Župan, koji je Papin posjet iskoristio za propagiranje zakonske zabrane pobačaja, odgovorio nam je da nema komentara ni poruka. Don Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije rekao nam je da su prošle teme o kojima bi s nama razgovarao te nam je kršćanski poklopio slušalicu. Od vojnog biskupa Jurja Jezerinca nismo dobili baš nikakav odgovor, a isto je i s kardinalom Josipom Bozanićem sa čijim smo glasnogovornikom lijepo ćaskali, uglavnom ni o čemu.

Jedini logični razlog zašto crkveni vrh šuti po pitanju nasilja nad LGBT osobama, a zatim odašilje vrlo blijedu i nezamijećenu "poruku mira", jest da ni ne žele da se "poruka" o nenasilju daleko čuje. Za izjavu HBK dugu dvije, tri rečenice trebalo im je točno pet dana da je sastave, a i za to su ih novinari morali povlačiti za rukav, a poruku predstavljati kao tešku ekskluzivu do koje se teško dolazi, bez obzira na moralnu obvezu Crkve da na nasilje i netoleranciju prema drugačijima odmah reagira.

Što ima u čijoj postelji

"Pravi posao" za Crkvu su, međutim, odradili njezini nižerangirani "pastiri". Na skandalozne izjave da su sudionici gay pridea "dobili što su zaslužili", izjave kojima se opravdava nasilje ili se ono osuđuje, ali "razumije", kao i na one u kojima se osobe drugačije seksualne orijentacije uspoređuju s pedofilima, nadbiskupi nisu ni pokušali reagirati, a svojom su šutnjom pokazali da nemaju ništa protiv njih.

Na čelu s don Androm Ursićem koji je uoči gay parade u Splitu izdao knjigu o "izopačenosti homoseksualaca", gdje je objašnjavao kako je "slučajno" gledao gay pornić, dobro se utabao put subotnjim neredima u Splitu, a isto se događa i sada, uoči zagrebačke parade, kada homofobija iz crkvenih redova pršti osnažena reakcijom primitivaca sa splitske rive.

I dok se Crkva želi uvući pod plahte u našim posteljama, kontrolirati svaki spolni odnošaj koji bi svakako trebao biti heteroseksualan i u misionarskoj pozi, dotle u njihovima posteljama, zaštićenima celibatom, nalazimo ama baš svega.