Ciparski Grci u drugom krugu biraju predsjednika između Anastasiadesa i Malasa
Foto: Hina
CIPARSKI Grci trebaju danas u drugom krugu odlučiti za koga smatraju da će bolje provesti ekonomske reforme i ozbiljno povesti razgovore o spajanju podijeljenog otoka - dosadašnji predsjednik Nicos Anastasiades ili ljevičarski kandidat Stavros Malas.
U drugom krugu sučelit će se njih dvojica koji su u prvom krugu 28. siječnja sakupili 35 odnosno 30 posto glasova birača.
Njih oko 550.000 u nedjelju će moći glasovati od 7 do 18 sati po lokalnom vremenu.
Anastasiades i Malas već su 2013. bili protukandidati u drugom krugu predsjedničkih izbora, kada je pobjedu odnio Anastasiades.
Međutim, pet godina kasnije, čak i ako je dosadašnji predsjednik favorit u ispitivanjima javnog mišljenja, rezultat izbora je neizvjesniji.
Republika Cipar, članica Europske unije i eurozone, ima ovlasti nad dvije trećine teritorija u južnom dijelu gdje žive ciparski Grci.
U trećini na sjeveru žive ciparski Turci u samoproglašenoj tzv. Turskoj Republici Sjeverni Cipar.
Konačni rezultat izbora odlučit će hoće li se ove godine nastaviti pregovori s ciparskim Turcima.
Anastasiades je pokušavao pregovarati o ujedinjenju otoka, ali su pregovori pod pokroviteljstvom UN-a propali 2017., a sam proces sve više je predmet skepse kod Ciprana.
Malas je veliki zagovornik ujedinjenja otoka i kritizirao je dosadašnjeg predsjednika da nije dovoljno daleko išao u pregovorima.
Grci i Turci na otoku načelno se slažu da je potrebno ujediniti ga kao federaciju, ali ne i o tome kako bi to trebalo učiniti. Neslaganja s tim u vezi postoje čak i u sklopu samih zajednica.
Sporni su granica, imovinska prava raseljenih, izborna pravila i nazočnost stranih postrojbi na ciparskom teritoriju.
Dvije strane trenutačno razdvajaju mirovne snage UN-a.
Nakon teške financijske krize 2013. zemlja se oporavila, uz pomoć rekordnih brojki turističkog sektora u prošloj godini.
Međutim, iako je nezaposlenost pala na 11 posto, oporavak je ipak krhak.
Javni dug je visok, plaće su često vrlo niske te mladi napuštaju zemlju u potrazi za boljim poslom u inozemstvu, između ostalog i nezadovoljni političkom garniturom.