Screenshot: CNN

SIRIJSKA djevojčica Bana al-Abed stekla je svjetsku slavu Twitter objavama iz središta sukoba u Siriji. Na sigurnost se – zajedno s obitelji – sklonila tek u prosincu. CNN-ovi novinari Jomana Karadsheh i Kareem Khadder proveli su jedan dan s njom u Turskoj.

U nastavku prenosimo njihovu priču.

"Šetajućim tihim parkom u Ankari tijekom hladnoga popodneva u veljači, bilo je teško ne primijetiti hihot i zaigrane uzvike 7-godišnje Bane al-Abed i njezina dva brata.

Dok su poskakivali na trampolinu, krvavi rat u njihovoj domovini Siriji izgledao je poput davnoga sjećanja.

Ali Bana je s obitelji tek u prosincu pobjegla iz istočnoga dijela Alepa koji je bio pod opsadom.

Njezina je priča počela globalno odjekivati kada je, uz pomoć svoje majke Fatemah, počela tvitati o nevoljama ljudi koji su živjeli u gradu koji je razoren ratom.

Kada je tvitnula da voli čitati, književnica J. K. Rowling poslala joj je sve e-knjige iz serije o Harryju Potteru.

Uspješno evakuirani

Obitelj je na kraju uspješno evakuirana - i sada se susreću s potpuno drugačijom stvarnošću. "Vrlo sam sretna, ima toliko sigurnosti, mira i igre, nema bombardiranja", rekla je Bana njihajući se naprijed-natrag na ljubičastoj njihalici u obliku dinosaura.

Njezin 3-godišnji brat Nour trčao je s jednoga tobogana na drugi i dovikivao bratu da ga brže vrti.
Prije nego su došli u Tursku, Nour nikad nije bio na igralištu. Rat je barem dvije godine stariji od njega - i tijekom sukoba Fatemah je svoju djecu skrivala kod kuće.

"Nismo smjeli izlaziti. Zbog bombi ih nisam mogla slati u školu jer je bilo toliko opasno. Stoga su cijeli život proveli u kući. Ne poznaju nikoga, samo mene i svojega oca", Fatemah je rekla CNN-u.

"Kada djeca vide stranca, misle da je neprijatelj", dodala je.

Posjetili smo hotel u kojemu je obitelj odsjela prije nego smo zajedno otišli u park.

Bolna sjećanja

"U dječjoj sobi s Fatemah, 5-godišnji Mohammed-Laith brzo je otpuzao prema stolu i sklupčao se ispod njega.

Dječaci - koji ne znaju ni za što osim za rat - nisu toliko otvoreni ni razgovorljivi kao njihova sestra.
Banu proganjaju i sjećanja na vrijeme provedeno u rodnome gradu. "Sanjam da sam još u Alepu i da još traju zračni napadi. Gledala sam kako djeca umiru", rekla je Bana. "Postajem tužna i plačem".
I njezina se majka bori s ratnim traumama.

"Katkad čujem zvuk brzog auta i pomislim da je to ratni avion. Kada čujem glasno kucanje na vratima, mislim da je to bomba", rekla je Fatemah.

Bana i njezina majka tvitale su o situaciji u Alepu dok su bile pod opsadom.

Sretniji od većine

"Kao i stotine drugih, obitelj al-Abed bila je prisiljena pobjeći iz svojega doma nakon što su dijelove Alepa koji su bili pod opsadom pobunjenika ponovno osvojile vojne snage predsjednika Bashara al-Assada.

Ali vjeruju da su sretniji od većine obitelji koje su bile smještene u izbjegličke kampove na turskoj granici.

Turska vlada toplo ih je primila. Nakon osiguravanja azila u Turskoj, obitelj se sastala s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom i prvom damom Turske.

Obitelj trenutno odsjeda u malenome hotelu u tihome susjedstvu Ankare.

Fatemah, koja je bila učiteljica engleskoga prije sukoba u svojoj zemlji, rekla je da joj se, ubrzo nakon što su stigli u Tursku, slomilo srce kada je vidjela da su djeca zadivljena najjednostavnijim stvarima koje su im nedostajale dok su živjeli pod opsadom koja je trajala četiri godine".

"Mama, mi smo u raju"

"Kada je moj sin vidio slatkiše, banane i jabuke, (rekao je), 'mama, mi smo u raju’", rekla je Fatemah.
„Kada obitelj ide u restoran, dječaci žele naručiti sve s jelovnika jer im je tako dugo nedostajala hrana“, dodala je.

Bana i njezina majka govorile su strastveno o tome da žele učiniti više za sirijsku djecu koja su još uvijek zarobljena u sukobima i za milijune Sirijaca koji su raseljeni i žive u kampovima.

Fatemah želi organizirati marš za potporu izbjeglica, za koje vjeruje da su stigmatizirani. Ljudi gledaju izbjeglice ili s prijezirom ili sa žaljenjem, rekla je.

Bana, u međuvremenu, želi nastaviti služiti se svojim utjecajem na društvenim mrežama kako bi podigla svijest o nevoljama sirijske djece".

Pismo Donaldu Trumpu

"Prošli je mjesec Bana - uz pomoć svoje majke Fatemah - napisala pismo predsjedniku Donaldu Trumpu u kojemu moli za pomoć sirijskoj djeci. Objavile su pismo na Twitteru prije nego je predsjednik potpisao izvršnu odluku kojom zabranjuje Sirijcima i građanima šest drugih zemalja ulazak u SAD.

"Nije mi odgovorio, još mi uvijek nije odgovorio", rekla je Bana dok je ispijala vruću čokoladu u kafiću u Ankari.

"Poslala sam mu pismo u kojemu ga molim da pomogne sirijskoj djeci, voljela bih da sirijska djeca ostanu živa, ali on je zabranio Sirijce. Djeca nisu teroristi", rekla je.

Izostanak odgovora nije ju obeshrabrio i Bana – s velikim osmijehom na licu – ponavlja: "Dragi Donalde Trumpe, zovem se Bana, želim da podupreš djecu iz Sirije i pomogneš nam".