Woodrow Wilson doživio je moždani udar
2. LISTOPADA 1919. godine prva dama SAD-a Edith obavljala je uobičajenu jutarnju rutinu kada je ugledala svog muža Woodrowa Wilsona kako leži ispred kupaonice. Američki predsjednik tog jutra doživio je moždani udar, a na svojoj funkciji je ostao sve do kraja mandata 1921., unatoč zdravstvenim poteškoćama.
Wilson vraća demokratima moć nakon gotovo 20 godina
Wilson je bio demokrat koji je izabran za predsjednika 1912. godine. U očima mnogih Amerikanaca on nije bio vibrantni i karizmatički predsjednik, no tada se događao raskol u Republikanskoj stranci, pa je odnio laganu pobjedu. U svojim javnim nastupima je često naglašavao kako neće slati američke trupe da se bore u Europi, što su pozdravili mnogi. Javnost u SAD-u smatrala je da je politika izoliranja od europskih poslova i ratova najbolje što može učiniti tijekom Velikog rata.
Ipak, razne interesne skupine htjele su da se SAD pridruži ratu kako bi se on napokon okončao, a SAD počeo dobivati novac od svojih saveznika koji su posudili pozamašnu svotu tijekom rata. 1917. godine Wilson šalje američke trupe u rat.
Najvažnije djelovanje Wilsona kao američkog predsjednika dogodilo se tijekom Pariške mirovne konferencije, gdje su se skupile tisuće diplomata, dužnosnika, kraljeva i vojvoda kako bi kreirali novi svijet.
Sukob s Talijanima zbog Rijeke
Wilson je na konferenciju stigao s programom od 14 točaka, a neke od njih ubačene su upravo zbog našeg prostora. Točka o samoodređenju nalagala je da sporni teritorij treba pripasti onoj zemlji za koju se odluči tamošnje stanovništvo plebiscitarnim glasanjem.
Druga važna točka nalagala je prekid tajne diplomacije, a uvedena je prvenstveno jer je Wilsonu Londonski ugovor, potpisan 1915. godine, stvarao mnoge probleme.
Jedna od najvećih svađa tijekom Pariške mirovne konferencije dogodila se zbog grada u Kvarnerskom zaljevu po imenu Rijeka. Naime, Talijani su htjeli preuzeti kontrolu nad gradom, iako nije bio većinski talijanski niti je obećan Londonskim ugovorom.
Talijanska delegacija opravdavala je priključenje Rijeke svojoj državi načelom samoodređenja. Talijani su tvrdili da je grad većinski talijanski, pa da ima smisla da pripadne njima. Wilson, koji se rodio u dalekoj Virginiji, pojma nije imao tko čini većinu u tom gradu, a još manje je znao britanski premijer Lloyd George, koji je tijekom konferencije stekao reputaciju nepoznavatelja osnovnih pojma iz geografije. Više puta pitao je svoje savjetnike da mu objasne "tko su ti vražji Slovaci".
Francuzi su, doduše, znali malo više. Francuski savjetnici rekli su premijeru Clemenceauu da Talijani lažu. Grad je možda bio većinski talijanski, no kada bi se u obzir uzeli cijela urbana regija te okolna sela, većinu su činili Hrvati.
Wilson je do kraja Konferencije držao oštar stav prema Talijanima i odbio popustiti. Tek kada je mirovna konferencija završila i kada su se strane vojske povukle, Talijani su prisilili Jugoslaviju da sjedne za pregovarački stol. Rijeku je okupirao Gabriele D'Annunzio, a kasnije su ju preuzeli fašisti.
Edith i Woodrow
Nakon što se vratio doma, svojoj je ženi rekao kako smatra da je Pariz bio njegova sudbina i da je djelovao kao alat božji u donošenju barem malo mira u ovaj buran svijet. Međutim, konferencija ga je vidljivo iscrpila, a iste godine uslijedio je moždani udar.
Ostatak mandata proveo je u puno lakšem ritmu nego ranije. Edith je na njega pazila te mu određivala raspored: kad jede, kad spava, a kad se bavi predsjedničkim poslovima. Većinu savjetnika je poslala doma, lažući da je predsjednik rekao kako bi htio malo mira u Bijeloj kući.
Pametna Edith nastojala je spriječiti da javnost odmah sazna da je Wilson bolestan. Kada je vijest ipak izašla u javnost, podrška mu se nije bitno promijenila, no percepcija Edith itekako jest. Smatrali su ju najmoćnijom Amerikankom jer je vodila predsjedničke poslove punih godinu i pol dana. Neki su ju zvali i prvom američkom predsjednicom.