Za razne gluposti novca se uvijek nađe, a za bolesnu djecu ga nema
Foto: Goran Jakus/ Pixsell
POČETKOM ove godine ministar obrane Damir Krstičević je, pod utjecajem viška testosterona, najavio ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u trajanju od dva mjeseca. Cijena – samo 500 milijuna kuna godišnje. Nije preskupo, tvrdio je ministar, da mladići i djevojke nauče orijentaciju u prirodi, ispravno slaganje vojničkog kreveta i osnove prve pomoći.
Danas u dječjoj bolnici u zagrebačkoj Klaićevoj ulici sedmero djece oboljelih od maligne bolesti, neuroblastoma, i njihovi roditelji moraju slušati da nema novca kojim bi se platio lijek koji bi povećao šanse za njihovo preživljavanje. Cijena – 10 milijuna kuna. Preskupo da bi se pokušalo spasiti sedam dječjih života.
Tumor im tjera oči iz glave
Ovisno o dijelu tijela koje je neuroblastom napao, dijete pati od nateklina, nekontrolirano mokri, pritisne li venu, krv se iz mozga ne može vraćati u srce pa mu koža poplavi, ako je u blizini dušnika, dijete ne može disati i gutati, ponekom djetetu spusti se očni kapak, a nalazi li se tumor u blizini kralježnice, dijete ne može pokretati ruke ili noge. Neuroblastom se širi i na kosti te izaziva jaku bol, često napada kosti oko očiju koje doslovce guraju jabučice vani. Djeca su umorna, imaju stalne proljeve, teško dišu, znoje se, mišići im se grče i udovi nekontrolirano miču, teško govore. I djeca umiru od neuroblastoma. Može ih se pokušati spasiti, ali novca nema.
Za svašta u ovoj zemlji ima novca, ali za sedmero bolesne djece nema. Da je porezna uprava naplatila Milanu Bandiću dug, a ne ga unedogled odgodila zahvaljujući pravničkim smicalicama njegovog odvjetnika, našlo bi se 18 milijuna kuna u proračunu. Taj novac ne bi spasio državu. Ne, taj novac bi bio skoro pa dovoljan da se sedmero djece liječi dva mjeseca. Da im se poveća šansa za preživljavanje zloćudne bolesti. No, Milanu Bandiću se taj novac neće uzeti i dati djeci jer bi mu se time „nenadoknadivo narušilo pravo osobnosti“. Djeci se samo oduzima pravo da se bore za život, što je daleko manje važno.
Zajebali, izgubili na sudu i platili 43 milijuna kuna
Prošle je godine iz proračunske pričuve isplaćeno 23,6 milijuna kuna za podmirenje naknada i troškova po sudskim presudama. U prijevodu to znači da je država zajebala u nekoliko slučajeva i morala platiti naknadu štete. Da nije zajebala, bilo bi novca za još dva i pol mjeseca liječenja djece u Klaićevoj. No, birokratima je lakše zasrati pa platiti i onda reći da nema novca za djecu. Jer su ga potrošili. I neki sud ih je osudio zbog toga. Do kraja veljače iste godine na račun sličnih svinjarija su platili još 20 milijuna kuna. Još dva mjeseca liječenja za djecu za koju nema novca. No, ne brinite za birokrate, imaju na raspolaganju još 179.5 milijuna kuna za plaćanje svake greške zbog koje ih netko tuži.
Žbuka u vladinoj dvorani vrijedi dva dječja života
Na stranicama vlade aktualan je troškovnik za uređenje dvorane za sjednice. Na prijenosima se ne čini da ministrima i premijeru žbuka pada po kosi, niti da im prijeti opasnost od lustera nad glavom. Zapravo, dvorana izgleda sasvim pristojno, puno pristojnije nego likovi koji u njoj jednom tjedno stoje. No, ipak su je naumili obnoviti za još 2,3 milijuna kuna. Eto novca kojim bi se još dvoje djece moglo mjesec dana liječiti, ali neće. Jer novca za njih nema.
Prije nekoliko tjedana vlada je iz proračunske zalihe odobrila isplatu pet milijuna kuna Državnome odvjetništvu za troškove dnevnica i putovanja zamjenika iz drugih državnih odvjetništava, angažmana financijskih stručnjaka i vještaka koji bi trebali istražiti koliko se i kako zamračivalo u Agrokoru. Ne bi im trebao taj novac da se godinama nisu ni pokušavali petljati u svoj posao i odbijali istražiti bilo što u toj mega kompaniji. Sada će potrošiti i lijekove za pola mjeseca liječenja djece u Klaićevoj.
Važnija politička koža od dječjih života
Dok na zvuk avionskih motora napaljena hrvatska predsjednica sanja o borbenoj eskadrili vrijednoj stotine milijuna eura, u Klaićevoj djeca umiru jer nema novca za lijekove koji bi im pomogli. Nema, jer zvuk dječjih hroptaja kada im neuroblastom pritisne dušnik ne izaziva orgazme kao probijanje zvučnog zida. Nema novca jer samozaljubljeni Andrej Plenković ima previše posla na spašavanju vlastite političke kože da bi se brinuo za dječje živote. Novca nema, pa nema. Zametnuo se negdje daleko od dosega liječnika koji samo žele spasiti sedam mladih života. Među njima je možda netko s potencijalom za budućeg borbenog pilota, službenika koji neće zajebati svoj posao pa država neće izvisiti na sudu, gradonačelnika koji neće kampanju financirati lažnim donacijama, poduzetnika čiji posao neće morati istraživati deseci državnih odvjetnika.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati