NA DANAŠNJI dan 1922. godine dogodio se Marš na Rim, organizirane demonstracije pod pokroviteljstvom talijanskih fašista koje su dovele Mussolinija na vlast. Fašisti su protestirali protiv lošeg stanja u državi te tražili da se s njima podijeli vlast. Kako bi spriječio građanski rat, tadašnji kralj odlučuje ih priznati kao novu vlast u zemlji.

Marš je prvotno planiran kao miran događaj, ali je uključivao brojne inicijative koje su poticale nasilje i nemire. Mussolini je mobilizirao tisuće svojih pristaša, a pozivajući se na patriotizam i nacionalnu jedinstvenost, uspio je pridobiti podršku i onih koji su se bojali socijalističkih ideja.

Svi putevi vode u Rim

Toga dan tisuće fašista krenule su prema Rimu iz raznih dijelova Italije. Organizacija je bila temeljita, marš se odvijao u različitim kolonama koje su se sastajale na putu prema glavnom gradu. Dok su se fašisti kretali prema Rimu, stvorili su strah i paniku među građanima, a vlasti su se našle u dilemi o tome kako reagirati.

U to vrijeme talijanska vlada, na čelu s premijerom Luigijem Factom, bila je neodlučna. Zbog straha od krvoprolića Facta je pokušao osigurati podršku vojske, ali je ona bila nevoljna intervenirati protiv fašista. Mussolini je to iskoristio, što je dodatno povećalo njegovu popularnost. Kada su crnokošuljaši stigli u Rim, kralj Viktor Emanuel III. pozvao je Factu u ured te zatražio njegovu ostavku.

Facta je inicijalno protestirao, no kada je kralj rekao da će u protivnom abdicirati i tako će nastati još veći problemi u državi, odlučio je dati ostavku.

Fašizam u Italiji

Situacija u Italiji je u godinama prije Marša bila zaista grozna. Ogorčenost rezultatima iz Prvog svjetskog rata ostala je glavna tema u politici, dok su bili zanemarivani gospodarski problemi koje ni jedna vlada nije znala riješiti. Ljudi su sve više počeli razmatrati alternativne političke opcije, poput Mussolinijevih fašista ili talijanskih socijalista, koji su također postajali sve popularniji.

Fašisti su bili svjesni da će Italiju ubrzo zadesiti radikalna promjena, pa su osigurali svoju pobjedu organizacijom državnog udara. Od 1922. godine Italijom vlada režim koji će prvi dio svoje vlasti provesti temeljito progoneći sve političke neistomišljenike, osobito socijaliste.

Fašisti su isto tako brzo počeli provoditi sveobuhvatnu propagandu, gasiti neovisne medije te postavljati svoje ljude na čelne državne institucije. Italija je uskoro postala njihov talac, a takva totalitaristička država uskoro će početi tražiti saveznike na sjeveru, gdje će se desetak godina kasnije dogoditi slična priča.

Uspjeh u totalitarizmu, neuspjeh u ekonomiji

Marš na Rim službeni je početak fašizma u Europi. Kraljevina Italija odabrala je radikalan put nakon općeg nezadovoljstva versajskim poretkom. Svoju su popularnost izgradili na brojnim obećanjima koja su trebala odvesti zemlju u fazu ekonomskog boljitka. U praksi su njihove dobre politike bile malobrojne, rezervirane tek za određene grane industrije. Ostale su bile neefikasne, loše provedene ili uništene korupcijom.

Režim je završio 25. travnja 1945. godine, kada su partizani oslobodili Milan od njemačke okupacije.