U SLJEDEĆIH 30 godina zbog klimatske krize moglo bi biti raseljeno više od milijarde ljudi, javlja CNN.

1,2 milijarde ljudi bit će raseljeno do 2050. godine

Registar ekoloških prijetnji koji vodi Institut za ekonomiju i mir (IEP) iz Sydneya predviđa kako će 1,2 milijardi ljudi diljem svijeta biti raseljeno iz svojih domova do 2050. godine. Nijedna zemlja na svijetu neće biti pošteđena utjecaja klimatske krize, no najsiromašnije i najranjivije države bit će najteže pogođene.

"Ekološke prijetnje i klimatske promjene predstavljaju ozbiljne izazove globalnom razvoju i miru. Najneprilagodljivije zemlje, kada se suoče s ekološkim slomovima, vjerojatno će doživjeti građanske nemire, političku nestabilnost, društvenu fragmentiranost i ekonomski kolaps", stoji u danas objavljenom izvještaju IEP-a.

Izvještaj se temelji na podacima koje prikupljaju organizacije poput UN-a, Međunarodnog centra za nadziranje raseljenja, FAO-a te prethodnog izvještaja IEP-a. Pomoću tih podataka napravljena je projekcija mogućih prijetnji poput rasta populacije, nestašice hrane, poplava, suša, rasta temperature i razine mora.

31 država neće se moći adekvatno suočiti s nastajućim promjenama

U izvještaju se navodi da u 31 državi, u kojoj živi sveukupno više od milijardu ljudi, neće biti dovoljno kapaciteta za suočavanje s nastajućim ekološkim promjenama. Najpogođenije će biti zemlje koje se nalaze u subsaharskoj Africi, Južnoj Aziji, Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Bolje pripremljene države koje se nalaze u Sjevernoj Americi i Europi lakše će se nositi s posljedicama nadolazećih katastrofa, no vjerojatno će se suočiti s velikim priljevom izbjeglica.

"To će imati ogromne društvene i političke učinke ne samo za zemlje u razvoju, već i razvijene zemlje jer će masovno raseljavanje dovesti do većih izbjegličkih valova u najrazvijenijim zemljama", rekao je Steve Killelea, osnivač IEP-a. Dodao je i kako su ekološke promjene "sljedeća najveća globalna prijetnja za planet".

Do 2050. godine na svijetu će biti 10 milijardi ljudi

Na svijetu trenutno živi 7,8 milijardi ljudi. Do 2050. godine očekuje se da će taj broj dosegnuti 10 milijardi. Većina ovih ljudi rodit će se u zemljama gdje se sada odvijaju oružane borbe. Osim toga, globalne potrebe za hranom će do 2050. godine narasti za 50 posto, a 3,5 milijardi ljudi živjet će u uvjetima gdje neće imati sigurnost opskrbe hranom.

Još veći problem predstavljat će oskudica vode. Već sada 2,6 milijardi ljudi ili nema dovoljno vode koliko im je potrebno ili im je opskrba vodom nestalna.

Više od pola stanovništva imat će problema s opskrbom vode

Klimatske promjene već sada su dovele do poremećaja s padalinama, što dovodi do rasta temperatura i drugih učinaka koji pridonose krizi vode. U 2019. godini šesti po veličini grad Indije Chennai skoro je ostao bez vode. Voda je svakodnevno kamionima dovožena u taj grad, dok su ljudi satima čekali u redovima. 

Predviđa se da će do 2040. godine 5,4 milijarde ljudi, odnosno više od polovice stanovništva, živjeti u zemljama gdje će postojati problem opskrbe vodom. Među tim zemljama bit će dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Indija i Kina.

To bi moglo dovesti do još većih sukoba i nasilja, koji neće samo destabilizirati ekonomije, već i dovesti do masovnih migracija. 

Osim toga, posljednjih godina svjedoci smo sve većih i razornijih prirodnih katastrofa poput požara u Kaliforniji, toplinskih valova u Europi te sve opasnijih uragana na jugu SAD-a. Najviše je pogođena azijsko-pacifička regija, gdje se dogodilo 29 posto svih prirodnih katastrofa u posljednjih 30 godina.  

Prošle godine je raseljeno 25 milijuna ljudi

Zbog prirodnih katastrofa prošle godine najviše ljudi se iselilo iz Indije. Pet milijuna ljudi moralo je napustiti svoje domove. Sveukupno prošle godine je raseljeno 25 milijuna ljudi, a prema projekcijama izvještaja taj broj će samo rasti.

Prirodne katastrofe najviše pogađaju najsiromašnije zemlje. Kod njih umire sedam puta više ljudi nego u razvijenijim zemljama. I to ne zato što su prirodne katastrofe razornije ili češće u siromašnijim zemljama, već zato što se te države teže nose s posljedicama i upravljanjem krizama.

Izvještaj zaključuje kako će međunarodna suradnja te pomoć biti ključne u nošenju s ovim izazovima u budućnosti.