KOLIKO je različito dužnosničko shvaćanje politike u Hrvatskoj i u zemljama zapadnih demokracija postalo je posebno očito posljednjih nekoliko dana s događanjima u Velikoj Britaniji.

Suočio se s ostavkama suradnika

Britanski premijer Boris Johnson je izgubio potporu svojih zastupnika i danas je podnio ostavku na čelu Konzervativne stranke, dok bi dužnost premijera trebao obnašati do jeseni, kad su novi izbori.

On se ovih dana suočio s više od 50 ostavki dužnosnika i otvorenom pobunom brojnih konzervativnih zastupnika u parlamentu. Neki su ministri otišli u Downing Street reći Johnsonu da mora otići.

>> Ovo su 5 stvari koje su dovele do Johnsonovog pada

>> CNN: Johnson je usred najveće krize do sada. Što se točno dogodilo i što slijedi?

>> Johnson pristao dati ostavku nakon što ga je napustilo preko 50 ljudi

Dan nakon što je preuzeo dužnost, jer je njegov prethodnik dao ostavku u znak prosvjeda protiv načina na koji je britanski premijer Boris Johnson postupio u vezi s navodno neprimjerenim ponašanjem člana njegove stranke, novi ministar financija Nadhim Zahawi u četvrtak je premijeru rekao da podnese ostavku.

Problem je jer je lagao

"Morate učiniti pravu stvar i odmah otići", dodao je. Zahawi nije rekao da je on dao ostavku, ali je rekao da je u premijerov ured u Downing Streetu s kolegama iz kabineta u srijedu navečer otišao kako bi Johnsonu rekao da "dostojanstveno ode".

Ostavke su uslijedile nakon što je Johnson tijekom dana bio prisiljen na ponižavajuću ispriku zbog svog rješavanja spora oko osramoćenog zamjenika glavnog šefa parlamentarnog kluba konzervativaca Chrisa Pinchera, nakon što se pokazalo da je premijer zaboravio da mu je već ranije bilo rečeno o prethodnim optužbama protiv Pinchera za "nedolično" ponašanje.

Pincher je ostavku na dužnost podnio prošli tjedan nakon tvrdnji da je pipkao dvojicu muškaraca u privatnom klubu, no Johnsonu su za optužbe protiv njega rekli još 2019. Tu je i slučaj kršenja covid-lockdowna. U travnju ove godine britanski premijer kažnjen je zbog kršenja pravila karantene kada je bio na okupljanju za svoj rođendan u lipnju 2020. Johnson se ispričao jer je tijekom prvog lockdowna otišao na zabavu u Downing Streetu.

Inače, prošlog mjeseca Johnson je odboru Donjeg doma britanskog Parlamenta rekao da su on i njegovi suradnici poštovali sve smjernice. Sada odbor istražuje je li premijer svjesno obmanuo Parlament.

Plenković nakon kriminala ministara govori da je sve u redu

Dakle, Johnson uskoro neće biti premijer zato što je lagao oko nečega što ne uključuje budućnost zemlje, ali i zato što su se kršile mjere u lockdownu. Hrvatski premijer Andrej Plenković doslovno se mora nositi s kriminalom svojih ministara, a uporno odaje dojam samouvjerenosti i onoga koji sve drži pod kontrolom.

Recimo tako i da je Plenković vlast držao s USKOK-ovim osumnjičenicima Tomislavom Sauchom i Milanom Bandićem. Martina Dalić morala je otići da bi spasila fotelju samog premijera kad je Index otkrio da je upravo Plenković bio šef skupine Borg.

Kuščević, Dalić, Žalac, Horvat...

Iz vlade je zbog afera morao otići i Lovro Kuščević, današnji USKOK-ov optuženik, a tu je i slučaj Gabrijele Žalac, koja je aferama obilježila svoj mandat u vladi.

O njoj se pričalo jer je prvo autom udarila djevojčicu u Vinkovcima, a onda se otkrilo kako je vozila iako joj je vozačka dozvola istekla 2016. godine. Potom je u njenom dvorištu snimljen luksuzni Mercedes, a objašnjenja što takav auto ondje radi bila su sve samo ne uvjerljiva.

Danas je na udaru USKOK-a i bila je uhićena, i to u poznatoj aferi Software, koju su proveli europski istražitelji. Žalac se također tereti kao jednu od 27 osumnjičenika u slučaju Vjetroelektrane. Plenković ju je godinama branio.

Tu je, evo, i današnji primjer Tomislava Tolušića, nekadašnjeg ministra i potpredsjednika vlade, koji si je, kako se pretpostavlja, pokušao nelegalno pribaviti više od četiri milijuna kuna, a od toga mu je isplaćeno najmanje približno dva milijuna kuna.

Uhićen je po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), zbog sumnje na to da je nelegalno izvlačio EU novac kroz poticaje za svoju vinariju.

Nakon uhićenja aktualnog ministra Plenković je govorio da je vlada stabilna

Branio je Plenković i ministra graditeljstva Darka Horvata, koji je uhićen kao aktivni član vlade. Što je poslije svega rekao Plenković? Napao je DORH i USKOK, ali i poručio da je vlada stabilna te da neće biti prijevremenih izbora.

Uglavnom, to je model koji Plenković stalno koristi. Ministrima se doslovno otkrivaju afere koje zalaze u područje kriminala, neki od njih su i pod istragom, neki su i uhićeni, a premijer uporno pokušava prikazati stvari stabilnima i normalnima, a sebe onim koji, je li, te stvari takvima i čini u praksi.

Kad usporedimo stvar s Velikom Britanijom, vidimo kolika je razlika između ova dva poimanja političke kulture. Između tih dvaju svjetova otvara se cijela jedna ponornica.

Puhovski: I ovo u Velikoj Britaniji je presedan

Na ovu temu smo popričali s političkim analitičarem Žarkom Puhovskim.

"Ovo što se događa s Borisom Johnsonom je presedan u parlamentarnim demokracijama jer je premijer doživio - i preživio - to da mu nekolicina zastupnika njegove stranke iskazuje nepovjerenje. To se praktički nikad ne događa, a kad se potencijalno dogodi, takvi premijeri daju ostavku ili zastupnici napuštaju stranke.

Ovdje se ništa od toga nije dogodilo. On bi, 'kompromisno', trebao napustiti vodstvo stranke, ali premijer ostaje do jeseni. Vrhunac krize započeo je prije nekoliko dana kad su ostavke podnijeli kancelar državne blagajne Rishi Sunak i ministar zdravstva Sajid Javid. Oni su, zapravo, rekli da ne mogu podnijeti Johnsonovu neozbiljnost, a posebice razinu laži koja se kod njega uvriježila", govori.

Ističe kako je problem u laganju.

"Pritom se, dakle, ne radi o sadržaju, odnosno ozbiljnosti prekršaja, nego o laži. Slično je bilo s Clintonom, kad nije bilo prvenstveno sporno pitanje oralnog seksa, nego laganja o tomu. Johnson je lagao javnosti, lagao je Parlamentu, svima.

No on je napravio karijeru na laži. I to kao novinar, političar i gradonačelnik Londona. Imao bi pravo reći: 'Znali ste tko sam ja kad ste me birali.' No očito je došla točka u kojoj je pretjerao i među svojima, kada je velik broj stranačkih koleg(ic)a pokazao da im je otpor takvome ponašanju iznad stranačke discipline.

Ovdje se radi o nizu u osnovi sitnih i pretežito moralističko interpretiranih skandala koji su se skoncentrirali na osobu premijera jer je svima njima barem djelomično lagao", dodaje Žarko Puhovski.

"Kod nas su ozbiljniji prekršaji ministara, dok je premijer stabilan"

Dotaknuo se pitanja Hrvatske.

"Kod nas se pak radi o znatno ozbiljnijim prekršajima koji se pripisuju bivšim ili sadašnjim ministrima, dok je premijer Plenković u udobnoj sjenci, zaštićen činjenicom da nije trebao davati izjave pa nije ni bio na kušnji da laže. 

On je uvijek imao sličnu taktiku. Do neke bi mjere ministre podržavao, govoreći da 'ćemo vidjeti što će biti ako im se dokaže eventualno prekršaj ili kazneno djelo'.

Nota bene, Tolušić ipak nije njegov problem jer je on bio ministar u ranijoj fazi. Osim ako se pokaže da je činio nedjela dok je bio u vladi, što, kako se sada čini, nije slučaj. Ne može Plenković jamčiti za sve ministre nakon što im prestane mandat kada ne može ni za one koji su trenutno u vladi.

Ali oporbu, kao i dio medija, do bjesnila dovodi to što ne mogu doprijeti do Plenkovića. Mogu doći u predsoblje, do ministara, do potpredsjednika, do ljudi koji rade u tajništvu, ali do njega ne mogu doći, on ostaje nepoljuljiv, stabilan.

Tomu je tako zato što s jedne strane počiva na solidnoj parlamentarnoj većini, ne velikoj, nego čvrstoj, kao što počiva i na potpunoj impotenciji oporbe, ali i zato što ne mogu doći do njega osobno. Ne mogu ga okrznuti, osim da mu kažu kako bira krive ljude (što je evidentno). 

Kako on odgovara? To je indikativno. Tako što u posljednje vrijeme bira ljude koji nisu iz HDZ-a. Zadnja dva ministra mu nisu iz HDZ-a, to su Ivan Paladina i Marko Primorac, kao i kandidat za gradonačelnika Splita Zoran Đogaš. Vidjet ćemo kakav će tu imati uspjeh, no rizik je očit; već se čuje brundanje iz stranke (zbog koje je, očito, i postavljao neke od kadrova)."

"I u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji je premijer važniji od stranke"

Usporedio je Veliku Britaniju i Hrvatsku.

"U usporedbi Velike Britanije i Hrvatske važi paralela prema kojoj je premijer važniji od stranke. Britanski se parlament, kao uzor svim drugim parlamentarnim sustavima, temelji izvorno na nestranačkom pluralizmu.

Kako je to bilo prvotno zamišljeno, postojale su razlike u stajalištima pojedinih zastupnika koji nisu bili stranački sinkronizirani, nego individualno birani. Tek kasnije se razvijaju klubovi, stranke… Dio toga je ostao u njihovoj tradiciji.

Kod nas, međutim, stranke imaju ogromnu funkciju  U Račanovo vrijeme se pojavio svojevrsni politbiro na kojem su se predsjednici stranaka iz koalicije prije sjednica vlade i sabora dogovarali u kojem će smjeru nastupati. To su kasnije prihvatile druge koalicije. Velika Britanija ima drugačiju tradiciju.

"Kod nas je javnost strano tijelo, u Britaniji samorazumljiv dio političkog procesa"

Kad su Sunak i Javid davali ostavke, oni su ih predali premijeru i u roku nekoliko sati ih dali na uvid javnosti. U Hrvatskoj je Zdravko Marić obavijestio premijera, onda je to išlo do Milića juniora, koji mi izgleda važnijim faktorom od većine iz vlade, pa se s njim dogovorilo kako će se dozirati informacija.

Onda je stvar išla na uži kabinet, pa na koaliciju, zatim javnost i na zadnjem mjestu Parlament. Ali sabor ionako kod nas (i ne samo kod nas), s obzirom na strogu stranačku stegu, nema posebnu funkciju, nego samo formalno odlučuje.

Mislim da je osnovna razlika u ta dva modela, bez obzira na razlike u povodima, u tomu što se kod nas javnost pojavljuje kao vrsta stranog tijela koju treba pokušati izbjeći ili ograničiti. U britanskom modelu javnost je samorazumljiv dio političkog procesa (ma koliko je elita prezirala)."

"U nas su političari i javno rekli da će lagati ako treba"

"Novinar i vojni povjesničar Max Hastings u Timesu je napisao da je Johnsonu istina strana, da je on stranac u odnosu na istinu. To je naveo kao prvi prigovor, a tek potom to da ne vodi konzekventnu politiku. A mi smo imali političare koji su i javno rekli da će lagati ako treba.

Dalekosežno indikativno, bivši predsjednik sabora Luka Bebić svojevremeno je jednom oporbenom zastupniku rekao da ne spominje termin 'laž', nego da bude pristojan i kaže 'neistina'. Mislio je da se radi o stupnju uljudnosti, ne shvaćajući da je razlika među pojmovima bitna.

Neistinu mogu reći u dobroj vjeri, zato što mislim da govorim istinu, jer, npr., prenosim nešto što sam čuo, pročitao… A laž govorim kada znam da je to što govorim ili pišem ustvari neistina; laž je svjesno iznošenje neistine kao istine. Kada se zbog nakane ili neznanja zamagljuje ova razlika otvara se prostor ne samo za manipulaciju nego za prevaru.

A konkretno - kad dođe do ozbiljnog kaznenog postupka, funkcionari govore naprosto: 'Nismo znali.' Ili da se htjelo pomoći onima koji su ih izabrali. Dobra bi namjera tako nadilazila činjenicu da je nešto ozbiljno pogrešno, a očuvanje vlastite (ili stranačke) pozicije obvezu istinosne komunikacije", dodaje.

"Kod nas su manje teme seksi za skandal"

Ističe i da je znano da se kod nas za manje stvari reagira oštrije i radikalnije nego za velike.

"Imali smo najveće demonstracije za Radio 101 i tri stabla u Varšavskoj ulici. Kad su sindikati tražili da se izađe na ulice zbog odnosa prema radu, pojavilo se svega 50 ljudi. A to je ipak važnija tema od ovih prije navedenih. Manje teme kao da su seksi za skandal. 

Pa i u slučaju Tolušića se javnost gotovo više bavila njegovim cipelama nego ozbiljnošću prekršaja. To je jedan opasan cinizam kad nitko nije iznenađen time što je neki ministar optužen za malverzacije pa detalji izbijaju u prvi plan. 

Uostalom, realno se i očekuje da se političar obogati kad ode na funkciju, onaj tko se tako ne obogati nailazi čak na nerazumijevanje okoline. Kažu mu/joj: Pa što ti radiš?.

To je socijalni pritisak koji dovodi do toga da i sami birači pomisle kako bi isto radili da su na njegovom mjestu pa onda ne smiju preoštro osuđivati 'duhovno životinjsko carstvo' oko sebe. Riječju, ni u naznakama nije uspostavljena politička kultura, pa ni elementarni moral ne funkcionira u tom pogledu.

"I u EU korupcija gubi na značaju u javnim raspravama"

I u Europskoj uniji korupcija gubi na značenju u javnim raspravama. I Ursula von der Leyen je prije nego što je postala predsjednica Europske komisije bila suočena s optužbama da su veliki novci išli u ruke njezinih prijatelja. Ispostavilo se i da je u privatnim dopisivanjima dogovarala cijenu cjepiva sa šefom farmaceutske tvrtke.

I to, očito, ne ugrožava njezinu poziciju. Korupcija se sve više smatra endemskom bolesti političke klase. 

Za polurazvijene države Balkana je ona specifičan problem jer je izrasla u ne-baš-novu normalnost, a drugdje je usputna popratna pojava nad kojom se skandaliziraju, no nije glavni politički problem."

Pitamo gdje onda nastaje razlika u uspjehu u zemljama Balkana i onima sa Zapada.

"Kod nas se nitko ne osjeća osramoćenim"

"Razlika je ono što nazivamo političkom kulturom, a ona se iskazuje u kapacitetu za sramotu. Kod nas se nitko ne osjeća osramoćenim. Kad se grozne stvari koje su političari počinili pojave u javnosti, nitko se ne osjeća postiđenim. Mirno traže nove poslove, od lukrativnih firmi do ustavnog suda, ili neke treće instance. 

Koncept sramoćenja je važan za političku kulturu i moralnu prosudbu. Kod nas se ne čuje da se netko srami ružnih postupaka - vlastitih ili kolektiva kojemu pripada. HDZ se, primjerice, svakako trebao ispričati zbog presude stranci, trebali su reći da nastavljaju tradiciju stranke koja je učinila puno dobra, ali je imala fazu u kojoj su učinjene stvari koje su rezultirale pravomoćnom sudskom presudom. No nisu.

I Dinamo se nema potrebu ispričati zbog svojih malverzacija niti tu potrebu pokazuje predsjednik države koji za suprugu kaže: 'To su mame.' A u središtu problema je uvijek najmoćniji element političkog života, vlada. O tomu da bi se ona ispričala zbog grešaka, propusta ili lažnih obećanja, kroz usta premijera po mogućnosti, može se samo fantazirati", kaže.

"Zašto bih se mijenjao ako mi dobro ide?"

Dodajemo da je onda u srži priče ponovo javnost, kojoj isprika očito ne treba.

"HDZ-u je mandat stabilan, SDP-u je nakon užasnih stvari koje su radili unutar sebe mandat također stabilan. Zašto bi se mijenjali? Osnovno pravilo u psihologiji glasi da se odrasli mijenjaju samo kad naiđu na teške neuspjehe. Zašto bih se mijenjao ako mi dobro ide?

Kako se to kaže u nogometu - momčad koja pobjeđuje se ne mijenja. Kod nas se vladajuća momčad doduše mijenja, ali klub svejedno pobjeđuje. I to zato što je klub važniji od momčadi, ali i od javnosti. Klub je, već generacijama, HDZ", zaključio je Puhovski.