Foto: M.P.Š./Index

DOK već mjesecima slušamo kako političari po milijunti put prosipaju lažna predizborna obećanja, autobusi za Njemačku i dalje odlaze puni. Samo iz Zagreba svakodnevno odlazi 20-ak autobusa za razne gradove u toj zemlji, a među putnicima su rijetko oni koji odlaze u turističku posjetu.

I ovoga smo puta na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu zatekli uplakane supruge koje ispraćaju svoje muževe. Roditelje koji s nestrpljenjem iščekuju polazak autobusa kako bi vidjeli svoje dijete. Ljude svih dobnih skupina koji su razočarani Hrvatskom i koji ovdje ne vide nikakvu budućnost. Spakirali su kofere, a neki od njih i bez da su našli posao ipak odlaze u Njemačku.

Iako smo već nekoliko puta radili ovakve reportaže, nikad nije jednostavno prisustvovati rastanku obitelji. Bilo da se odvajaju od roditelja ili od muževa, žena, djevojaka. Uvijek je taj prizor jednako tužan, a istovremeno pokazuje i onu pravu sliku Hrvatske.

U Hrvatskoj mu ostaju žena i četvero djece

Bračni par iz Sesveta kratko je porazgovarao s nama dok su čekali da suprugu krene autobus za Munchen. Ivica posljednjih šest mjeseci radi u njemačkom gradu Tuttlingenu, gdje vozi gradski autobus. Prije toga je vozio kamione.

U Hrvatskoj je također bio zaposlen, a i njegova supruga, kako su nam rekli, ima dobar posao. No sve to je nedovoljno za normalan život. Imaju četvero djece, a zbog spleta životnih okolnosti, supruga je u blokadi.

"U Hrvatskoj možeš preživjeti samo ako imaš dobar posao i nemaš kredite. Inače ne. I suprug i ja smo radili i imali normalne plaće. Onda nam se dogodila nesreća pa smo završili na sudu, bila sam žrtva prevare i od strane odvjetnika, i na kraju sam zbog ovrhe blokirana. Tako da radim, kao što je radio i suprug, no nismo mogli preživjeti. Zato je suprug otišao van, a vrlo vjerojatno ćemo i mi za njim. Imamo četvero djece. Za njih ne vidim nikakvu budućnost u Hrvatskoj", rekla nam je Ivičina supruga.

"Trebate vidjeti ulice Petrinje i Siska za vrijeme praznika"

Porazgovarali smo i s Dariom iz Petrinje. Iako nema posao u Njemačkoj, odlazi u Munchen, gdje već par godina radi njegov brat.

"On je diplomirao ekonomiju i već dvije godine radi u jednoj banci. Ima tamo stan i super mu je. Ja sam nažalost dugo bez posla, kojeg je vrlo teško naći i u Petrinji i u Sisku. Tamo je općenito jako loša situacija. Ljudi masovno odlaze iz tih mjesta, znam ih bar petero do 30 godina starosti koji su otišli u Njemačku. Trebate vidjeti Sisak za vrijeme Božića i Uskrsa, ceste su pune njemačkih tablica", rekao nam je 37-godišnji Dario.

Iako posla nema, kaže kako se već prijavio na njemačku burzu preko koje ide na doškolovanje. Po struci je tokar, a kako nije imao iskustvo rada u struci, tamo će ići na dodatne tečajeve jer se majstori traže.

U Petrinji, kako tvrdi, nema baš nikakve perspektive.

"Tamo može živjeti samo onaj koji je imao nekakve veze pa ga je netko uspio zaposliti, a oni koji nemaju baš nikakve veze, nemaju niti posla. Tako to ide u Hrvatskoj. Zato svi i odlaze u Njemačku ili Irsku", zaključuje Dario, koji je bio vidno raspoložen jer napušta zemlju.

"Drago mi je da mi je sin otišao, ovdje nema perspektive"

Vesele smo zatekli i supružnike iz Zagreba koji odlaze u posjet sinu koji također živi u Munchenu.

"Sin već godinu i pol živi tamo. Radi u rent-a-caru na aerodromu i jako je zadovoljan. Prije je radio neke druge poslove, no otkako živi tamo, našao si je ovaj na aerodromu", rekao nam je Zagrepčanin Zlatko.

Na pitanje kako mu je bilo nakon što mu je sin rekao da odlazi, tvrdi da je bio izuzetno sretan.

"Moram reći da mi je bilo drago jer ovdje nema perspektive. Njemu je 29 godina i tu nije mogao naći posao. Iako i supruga i ja u Zagrebu imamo dobro plaćene poslove, da sutra ostanemo bez njih, bez razmišljanja bi i mi odselili k njemu. On inače dolazi u Zagreb, ali otkako ima novi posao dugo već nije bio, pa mi sad idemo k njemu. Doduše, da me krivo ne shvatite, naravno da mi je kao roditelju bilo teško što odlazi, ali ipak je prevladao onaj osjećaj sreće radi njega, budući da vidim koliko je tamo zadovoljan. Ima dobar posao i sretan je. Gore je potpuno drugačije, a u Hrvatskoj godinama neće biti bolje. Ja inače radim na terenu po cijeloj Hrvatskoj. Trebate vidjeti Slavoniju, tamo je tek pustoš", rekao nam je Zlatko.

"Najveći problem je naći stan"

Kaže kako u Njemačkoj nije nikakav problem naći posao. Jedini problem je, kaže, pronaći stan, pogotovo u većim gradovima.

"Ako te na poslu nisu prijavili, teško ćeš uspjeti iznajmiti stan. No brzo se nađu poslovi s prijavom, a pogotovo osobama koje znaju njemački. Oni ga bez problema mogu naći. Znam i za dosta njih koji odlaze preko agencija za zapošljavanje koje im nalaze poslove", ispričao nam je Zlatko.

Porazgovarali smo i s tri djevojke koje odlaze u posjet prijateljici koja već tri godine radi u Munchenu.

"Po struci je matematičarka, završila je PMF i sad u Njemačkoj radi u jednoj firmi u financijama. Jako je zadovoljna. Taj je posao našla još dok je bila u Zagrebu. I nakon što ga je dobila, odselila se. U Zagreb uvijek dolazi kad su praznici, a mi sad idemo malo k njoj u posjetu", rekle su nam djevojke.

Još je puno onih koje smo zatekli jer su istovremeno za Njemačku putovala tri autobusa, jedan za Berlin, dva za Munchen. Svi puni. Odlaze jer u Hrvatskoj ne vide budućnost.

U Osijeku ista slika kao u Zagrebu

Istu situaciju zatekli smo i na autobusnom kolodvoru u Osijeku. Iako je Slavoncima primarna destinacija i dalje Irska, velik broj njih odlazi i u Njemačku. Gotovo svi putnici koji su odlazili s osječkog kolodvora pristali su s nama podijeliti svoje priče, ali su tražili da naši razgovori budu anonimni.

Gospodin iz Đakova ispričao nam je priču svoje obitelji. Na kolodvor je stigao s velikom torbom i koferom kako bi se u Nürnbergu pridružio svojoj supruzi i dvoje djece, koji su otišli tamo još prije tri godine. Ne vjeruje kako će se itko od njih vratiti u Slavoniju.