AMERIČKI predsjednik Donald Trump zaprijetio je prošlog mjeseca, još jednom, vojnom akcijom protiv Irana. Povod je bio napad dronovima i projektilima na saudijska naftna postrojenja koji je preko noći prepolovio naftni kapacitet te zemlje.

Iako su za napad odgovornost preuzeli iranski saveznici Hutiji, SAD i Saudijska Arabija za napad su okrivili upravo Iran. Ipak, Trump je na kraju, još jednom, odustao od napada. Umjesto toga, uveo je novi paket sankcija Iranu - "najteže dosad", kako ih je opisao. 

Kako piše analitičar CNN-a Sam Kiley, Trumpova odluka da ne napadne Iran bila je pametna i etički ispravna, s obzirom na stratešku prijetnju totalnog rata koji je i ograničeni napad mogao izazvati.

Što se napada na saudijska naftna postrojenja tiče, saudijsko ministarstvo obrane predstavilo je dokaze da je napad "nesumnjivo sponzorirao Iran", kako ostatke dronova i projektila, tako i podatke o smjeru iz kojeg su došli - sa sjeverozapada, a ne iz Jemena, koji je jugozapadno od mete. Zapadne obavještajne službe došle su do istog zaključka. Da Iran stoji iza napada,ustvrdili su i britanske, francuske i njemačke vlasti.

Još nitko nije izravno optužio Iran da je izvršio napad na Saudijsku Arabiju

Američki državni tajnik Mike Pompeo nazvao je napad "ratnim činom". No iako su obavještajni izvori navodno rekli svojim vladama da su 100% sigurni u svoje zaključke, nitko još nije javno ustvrdio da su upravo Iranci izveli napad.

>> Trump kaže da je spreman za napad na Iran. Prazne prijetnje ili uvod u rat?

Izostanak takve optužbe vjerojatno je potaknut željom da ostave otvorena vrata za diplomaciju između Irana i njegovih protivnika i tako izbjegnu opasan ratni scenarij. Jer optužiti izravno jednu državu za ovakav drski napad na drugu označilo bi i kraj diplomacije i početak priprema za rat.

Kao što je i kontroverzni saudijski princ prijestolonasljednik Mohamed bin Salman upozorio u intervjuu za emisiju "60 minuta" američke televizije CBS, rat Saudijaca i Iranaca doveo bi do "potpunog kraha svjetskog gospodarstva". "Opskrba naftom će se poremetiti i cijene će skočiti do nezamislive razine, što u životu nismo vidjeli", dodao je princ, koji je i sam izložen optužbama za ratne zločine u Jemenu i ubojstvo novinara Washington Posta Jamala Khashoggija  u saudijskom konzulatu u Istanbulu.

I iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif upozorio je da bi u slučaju napada na njegovu zemlju izbio "totalni rat". A predsjednik Irana Hasan Rohani još je u kolovozu zaprijetio da je "rat s Iranom majka svih ratova".

>> Saudijski princ: Izbije li rat s Iranom, cijene nafte bit će nezamislive

Iako su svi dosadašnji napadi koji se pripisuju Iranu bili bez ljudskih žrtava, čini se da su bili pažljivo kalibrirani kako bi signalizirali vojne sposobnosti Irana, dok ih u isto vrijeme ta zemlja poriče. 

I izostanak akcije nosi rizik 

No odustajanje od vojne akcije nosi za sobom drugu vrstu rizika: da će Iran ovakvo oklijevanje, pogotovo u svjetlu ranijih, po svemu sudeći iranskih napada na britanske i emiratske tankere i na iransko obaranje američkog drona, protumačiti kao slabost Amerike i njenih saveznika. 

A to bi onda moglo dodatno ohrabriti Iran i, paradoksalno, izazvati još veću eskalaciju na koju Saudijci i Amerikanci ne bi imali izbora nego odgovoriti. 

Iran vjerojatno u tom sukobu ne bi bio sam. Osim svojih vojnih i paravojnih saveznika u regiji - Iraku, Siriji, Libanonu, Palestini i Jemenu - Iran bi vjerojatno mogao računati i na podršku Rusije, a možda čak i Kine. Nije slučajnost da ove tri zemlje, od kojih su dvije nuklearne sile, planiraju prvu zajedničku pomorsku vježbu u Indijskom oceanu. 

>> Ozbiljno upozorenje Americi: Iran sprema vojnu vježbu s Rusijom i Kinom

Stoga bi u slučaju napada na Iran uslijedio kompleksni međunarodni rat koji zapadni saveznici jednostavno ne bi mogli dobiti - a mogli bi ga lako izgubiti, piše CNN-ov analitičar.

Iran će vjerojatno prikriti strateške ciljeve za slučaj napada

Kako bi takav sukob izgledao? Počeo bi kao odmazda na eventualni novi iranski napad. Koalicija predvođena SAD-om htjela bi kalibrirati vlastiti protunapad tako da bude bolan za Irance, ali i da sugerira da je moguća i mnogo jača eskalacija.

Očite mete bile bi, među ostalim, strukture za zapovijedanje i kontrolu Korpusa iranske revolucionarne garde (IRGC), protuzračna obrana, strateška komunikacijska središta i skladišta oružja. Mogli bi biti gađani i elementi zamrznutog iranskog nuklearnog programa.

No Iran je sigurno svjestan toga i poduzet će, ili je već poduzeo, mjere da zaštiti ili sakrije takve mete. IRGC i njegova elitna postrojba za međunarodno djelovanje, Kuds snage, pokušat će ukopati strateški najvažnije objekte u planine i postaviti lažne mamce. Sigurno će proučavati, ili su već proučili i dosadašnje američke zračne kampanje u Iraku, Srbiji, Kosovu i Libiji. 

A iranski protunapad bio bi dalekosežan. Šijitske paravojne postrojbe u Iraku imaju stotine tisuća boraca, odanijih ajatolasima u Teheranu nego središnjoj vladi u Bagdadu. Iako su te postrojbe manje ili više integrirane u iračku vojsku, a SAD je saveznik Iraka i ključan čimbenik pobjede nad Islamskom državom u toj zemlji, situacija bi se mogla preokrenuti preko noći. Šijitski borci mogli bi izvesti napade na američke vojne baze diljem Iraka. 

Iranski protunapad preko posrednika: Irak, Libanon, Sirija, Palestina...

Usto, deseci tisuća šijitskih boraca iz libanonskog Hezbolaha te iračkih i afganistanskih milicija pod iranskim zapovjedništvom, kao i regularnih iranskih vojnika, bore se u Siriji na strani diktatora Bašara al-Asada protiv pobunjenika, stjeranih u kut u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib. Obavještajni izvori se boje da bi oni, kao i regularna iranska vojska, mogli biti poslani da ponovo zauzmu Golansku visoravan koja je od 1967. pod kontrolom Izraela. 

Hezbolah na jugu Libanona ima čak 130 tisuća projektila usmjerenih prema Izraelu i spremnih za novi rat, po izraelskim procjenama. Neki od njih u stanju su doseći i Tel Aviv, a pitanje je koliku će zaštitu Izraelcima pružiti njihova Željezna kupola u slučaju takvog masovnog napada, većeg od svih dosadašnjih. Hezbolah je vjerni saveznik Irana i gotovo je sigurno da bi se izvršio svaku zapovijed Teherana. Naravno, taj bi sukob bio još katastrofalniji po Libanon nego po Izrael, s obzirom na izraelsku vojnu nadmoć.

I iz palestinskog pojasa Gaze mogao bi biti pokrenut novi napad na Izrael. A iako je susjedni Jordan također američki saveznik, više od polovice stanovništva u toj zemlji potomci su palestinskih izbjeglica iz današnjeg Izraela. I oni bi mogli pokrenuti ustanak iz solidarnosti s Libanoncima i s braćom Palestincima u Gazi. 

Blokada Hormuškog tjesnaca i raketni napadi na naftna polja

Zaljevske monarhije, pogotovo one manje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, također se boje razornih raketnih napada iz Irana. Neimenovani zaljevski dužnosnik rekao je CNN-u da Iran sa svojim raketnim arsenalom ima "potencijal držati regiju za taoca". Jedan pogodak u aerodrom u Dubaiju, primjerice, potopio bi do daljnjega unosni turistički sektor te zemlje. 

A tu je i uvijek prisutna prijetnja iranske blokade prometa naftom kroz strateški Hormuški tjesnac. Kroz njega svoju naftu izvoze i Saudijska Arabija i Emirati, Kuvajt, Bahrein i Katar. Vjerojatno iransko miniranje tankera prošlih mjeseci samo je naznaka onoga što bi bio u stanju napraviti na prometnom pravcu kroz koji prolazi gotovo 20% svjetske nafte. 

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ili novi napadi na Saudijsku Arabiju i Emirate, odnosno na njihova naftna postrojenja, mogli bi gurnuti cijenu barela nafte na 100 ili čak 150 dolara. 

A tu je i mogućnost terorističkih napada diljem svijeta na Amerikance, Izraelce ili njihove saveznike. Iako su sunitski teroristi posljednjih godina bili daleko aktivniji nego šijitski, Hezbolah i iranski obavještajci vjerojatno imaju sposobnosti za takve napade. Kako je vojni analitičar tvrtke Stratfor Omar Lamrani rekao za portal Vice, Iran ima "ćelije diljem svijeta", bilo izravno ili preko Hezbolaha.

Sve su ovo razlozi zašto je alternativa diplomaciji i novom sporazumu s Iranom, koji bi zamijenio onaj iz kojeg je SAD lani izašao, katastrofalna. Sviđalo nam se to ili ne, Iran je u stanju prouzrokovati ozbiljan kaos - u regiji i šire.