Screenshot: Flightradar
 
POSTOJE stvari koje su u Hrvatskoj loše. Ali postoje i stvari na koje se možemo ponositi – među tim stvarima gdje smo zaista na vrhu svjetskih standarda je sigurnost putnika naše nacionalne zračne kompanije, Croatia Airlines.

>> NEMAJU POJMA S Tuđmana se oglasili o putnicima koji su završili u Rimu umjesto Dubrovniku

>> Javio nam se putnik iz Rima, nitko im nije objasnio zašto su završili u Italiji umjesto u Dubrovniku

>> SKANDAL U TURISTIČKOJ ZEMLJI Nakon ponoći nije radila nijedna zračna luka u Hrvatskoj

Hrvatska kao zemlja uopće nije jednostavna za letenje – iako je veći dio godine u pitanju ugodna zemlja umjerene klime i komercijalni avion uglavnom ugodno klizi na autopilotu tijekom tih 45 minuta ili sat leta koliko nam treba kroz Lijepu Našu, postoje trenuci kada priroda pokaže tko je gazda. Tko nije doživio buru, ne zna što je vjetar. Nestalan, s „rupama“ niskog tlaka dovodi do iznimno teških uvjete letenja. Ako ste zimi slijetali po buri u Pulu, Split ili Dubrovnik, uvijek se na kraju možete diviti vještini letačke posade.

U avio-prometu sve je regulirano (teško za povjerovati, ali prva pravila sežu još na kraj 18. stoljeća, kada su se pojavili baloni na topli zrak!), mogli bi ovdje naravno satima o 19. tehničkih aneksa Čikaške Konvencije, uredbama EU, pravilima EUROCONTROL-a, no uhvatit ćemo se samo jednog od temeljnih načela – u zračnom prometu sve je barem podvostručeno: komercijalni zrakoplov ima dva motora, dva pilota i tako dalje. Pa tako postoje i alternativni aerodromi.

Sigurnost zračnog prometa je na takvoj razini da imate bitno veću mogućnost stradati vozeći se automobilom do zračne luke nego na samom letu. U pitanju je definitivno najsigurniji način prijevoza, ma koliko se neki bojali leta.

Čudna poruka iz Zagreba

U konkretnom slučaju, imali smo let za Dubrovnik, gdje se iznenada, kako to zna biti na Jadranu razvila bura. Meteorološki instrumenti smješteni na Zračnoj luci pokazali su kako je jačina vjetra iznad maksimalnih dopuštenih kriterija Croatia Airlinesa za sigurno slijetanje. To naravno ne znači da iznimno sigurni i vrhunski zrakoplov Airbus 320 ne bi mogao sletjeti – no, to se jednostavno ne radi. Ako je propisom definirano da je maksimalna brzina vjetra za sigurno slijetanje X, onda nema X+1, kao još „dovoljno sigurno“. Netko je taj X postavio na temelju iskustava i on se poštuje.

Pravila o sigurnosti leta govore i kako zrakoplovu mora ostati dovoljno goriva za sletjeti na alternativan aerodrom. U konkretnom slučaju, Airbus je napravio par krugova negdje iznad Pelješca čekajući da bura oslabi, a kako se ista nije stišavala, javio je kako se trebaju vratiti u Zagreb.

Onda je uslijedilo ono što se nikako nije smjelo dogoditi. Priopćenje same CA govori: „Zbog iznenadne bure, odnosno jačine vjetra koji je sinoć na dubrovačkom području prelazio maksimalne dopuštene kriterije Croatia Airlinesa za sigurno slijetanje, zrakoplov Croatia Airlinesa na letu OU664 Zagreb – Dubrovnik nije mogao sletjeti u dubrovačku zračnu luku. Zbog toga je odlučeno da se zrakoplov na letu OU664 preusmjeri natrag u Međunarodnu zračnu luku (MZL) Zagreb, no MZL Zagreb obavijestila je kompaniju da prihvat zrakoplova Airbus 320 i 124 putnika u to doba (oko ponoći) više nije moguće obaviti.“

Umjesto u Zagreb, Airbus je sletio u Rim, gdje je Fiumicino – Aeroporto Internazionale Leonardo da Vinci bio dežuran cijele noći.

Naredba o radnom vremenu

Zbog svoje važnosti satnica otvorenosti aerodroma regulira se naredbom. Tako je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture donio Naredbu o radnom vremenu otvorenosti aerodroma (donosi se dvaput svake godine, za ljetno i zimsko razdoblje) i u istoj se navodi kako aerodrom u Zagrebu od 26. ožujka do 28. listopada 2017. mora biti otvoren 00-24 sata.

U zemlji koju dnevno prelijeće par tisuća aviona i gdje tijekom ljeta zaista zna biti gužva na granici kapaciteta obalnih zračnih luka (primjerice Split za Ultre), sigurnosno je i na sve druge način potpuno razumljivo i opravdano kako Zagreb mora raditi cijelu noć, neovisno da li je netko najavio dolazak.

Zašto se radi smanjenim kapacitetom?

No, da je samo ovo gore navedeno, bilo bi jednostavno. Informacija koju je dobila Croatia Airlines, da prihvat zrakoplova "više nije moguće obaviti" u biti se slaže s onim što je objavljeno u Zborniku zrakoplovnih informacija (AIP).

Naime, uredno je objavljeno kako se noću protupožarna kategorija u Zagrebu smanjuje sa 6 (potrebna za Airbus 320), na 4 (kategorija za primjerice Dash, za manje upućene, "onaj s propelerima"), što znači da je operator aerodroma uredno objavio kako noću 22-04  (dakle 00-06 po našem vremenu) u Zagreb ne može sletjeti ništa više od relativno malog putničkog aviona.

Zašto je onda CA uopće zvala Zagreb, ako noću ne rade slijetanja Airbusa 320? No, postavlja se i još važnije pitanje: ako je odlučeno na razini Ministarstva da Zagreb bude alternativni, pa i dežurni aerodrom, zašto je onda dopušteno da to noću bude samo za manje putničke zrakoplove?

Ne govorimo sada da bi trebao biti spreman u dva ujutro primiti Boeing 747 s 500 putnika, ali Airbus 320 je standardni avion CA! Činjenicom da Zagreb radi do 22 u kategoriji 6 (uz najavu može ići i do kategorije 9), a nakon toga u kategoriji 4, zaista je Rim postao alternativni aerodrom na noćnom putu do Dubrovnika.

Ovo, čini nam se, nema smisla. Ako imamo nekakvu državu i nekog nacionalnog prijevoznika, pa valjda bi trebao za ovakve slučajeve dežurati jedan aerodrom u državi za standardne avione upravo tog prijevoznika!

Zbog malog broja informacija koje su za sada dostupne javnosti nećemo nikoga optuživati, no pozivamo nadležne, Ministarstvo pomorstva, Hrvatsku agenciju za civilno zrakoplovstvo i druge, da žurno ispitaju što se dogodilo te obavijeste javnost. I da – očekujemo da Zagreb može primati zrakoplove hrvatskog nacionalnog prijevoznika 24 sata, ostalo je jednostavno – jadno.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala