LAV TROCKI rodio se 1879. godine u selu Janovka u današnjoj Ukrajini. Radi se o jednom od najvažnijih lica iz ruske povijesti te povijesti socijalizma 20. stoljeća. Trocki je djelovao kao revolucionar, general i upravitelj. Nakon Lenjinove smrti ulazi u sukob sa Staljinom. Njegov progon i neuspjeh da ga se postavi na čelo sovjetske države smatraju se velikom, ako ne i najvećom prekretnicom u povijesti SSSR-a.

Odrastao u vrijeme Prve ruske revolucije

Trocki je rođen u židovskoj obitelji na području tadašnjeg Ruskog Carstva. Od mladosti je bio zainteresiran za politička pitanja te je kao tinejdžer postao aktivan u socijalističkom pokretu. Početkom 1900-tih pridružio se ruskoj socijalističkoj stranci, a 1905. godine igrao je važnu ulogu u revoluciji, što ga je učinilo važnom figurom unutar radikalne ljevice.

Tijekom ovog perioda Trocki je prepoznat kao sjajan govornik i pisac, a njegova karizma i intelektualna moć učinili su ga popularnim među radnicima i studentima. Iako se tada još nije pridružio boljševicima, već je bio dio umjerenije struje, odnosno menjševika, Trocki je bio ključan u vođenju organizacija koje su radile na rušenju carskog režima.

Oktobarska revolucija i stvaranje Crvene armije

Tijekom Prvog svjetskog rata se priključio boljševicima, pokretu koji je predvodio Vladimir Lenjin. 1917. postao je jedan od glavnih organizatora Oktobarske revolucije, kojom su boljševici srušili privremenu vladu i preuzeli vlast u Rusiji. Trocki je imenovan narodnim komesarom za vanjske poslove, a kasnije i narodnim komesarom za vojna pitanja.

Lenjin ga je smatrao iznimnim, a trebao ga je jer je bio jedan od rijetkih uglednih članova boljševika. U slobodno vrijeme Trocki se bavio književnošću i filozofijom, a manje pljačkanjem, spletkarenjem i ubijanjem, kao što je slučaj kod Staljina.

Jedan od njegovih najvažnijih doprinosa bilo je osnivanje i vođenje Crvene armije, vojske koju su boljševici stvorili kako bi obranili revoluciju od unutarnjih i vanjskih neprijatelja tijekom Ruskog građanskog rata. Pod njegovim vodstvom Crvena armija postala je visoko organizirana i učinkovita vojna sila, koja je uspjela savladati mnoge protivničke snage i očuvati boljševičku vlast.

Vojne i organizacijske sposobnosti osigurale su mu ključnu ulogu u održavanju sovjetskog režima kada je zemlja bila napadnuta iznutra (Bijeli u građanskom ratu) te izvana (Poljaci u Poljsko-sovjetskom ratu). Njegov uspjeh u stvaranju učinkovite vojske bio je još vidljiviji u danima pred Drugi svjetski rat, kada je Crvena armija postala manje učinkovita zbog Staljinovog rukovodstva, koje se uglavnom temeljilo na političkim čistkama.

Sukob sa Staljinom

Nakon Lenjinove smrti 1924. godine Trocki se sukobio s Josifom Staljinom oko smjera u kojem bi Sovjetski Savez trebao ići. Trocki je zagovarao politiku "permanentne revolucije", smatrajući da bi sovjetska država trebala podržavati revolucije u drugim zemljama kako bi socijalizam mogao opstati. S druge strane, Staljin je zagovarao koncept "socijalizma u jednoj zemlji", smatrajući da je prioritet stabilizirati Sovjetski Savez prije nego što se posveti međunarodnoj revoluciji.

Ovaj ideološki sukob prerastao je u otvoreno neprijateljstvo. Staljin, koji je postupno preuzimao sve veće ovlasti u stranci i državi, uspio je marginalizirati Trockog i njegove pristaše. Do 1927. godine Trocki je bio isključen iz Komunističke partije, a 1929. protjeran iz Sovjetskog Saveza.

Kasniji život i smrt

Nakon protjerivanja je živio u raznim zemljama, uključujući Tursku, Francusku i Norvešku, a na kraju je završio u Meksiku. Tijekom izgnanstva nastavio je pisati i kritizirati Staljinovu vladavinu, upozoravajući na opasnosti od staljinizma. Trocki je smatrao da Staljinov režim iznevjerava ideale revolucije i da vodi Sovjetski Savez prema represiji i diktaturi.

Godine 1938. Trocki je osnovao Četvrtu internacionalu, međunarodnu socijalističku organizaciju koja se protivila staljinizmu i zagovarala svjetsku revoluciju. Četvrta internacionala privukla je brojne ljevičare koji su bili nezadovoljni Staljinovom politikom, iako nikada nije imala utjecaj na svjetskoj sceni.

Njegovo kritiziranje i protivljenje Staljinovom režimu postali su nepodnošljivi za Staljina, koji ga je smatrao velikom prijetnjom. Staljin je poslao nekoliko agenata kako bi organizirali atentat na Trockog. Napadi su se nastavili sve dok agent NKVD-a, sovjetske tajne policije, Ramón Mercader nije izvršio uspješan atentat 20. kolovoza 1940. godine u njegovu domu u Meksiku. Mercader je Trockog udario planinarskim štapom u glavu te je preminuo sljedeći dan, 21. kolovoza 1940.