DOK SE RUSI oporavljaju od povlačenja, što je za njih najveći geopolitički poraz od pada Sovjetskog Saveza, Ukrajinci i Zapad slave oslobođenje Hersona. Nema sumnje da je Putinovo povlačenje značajan obrat koji je potpuno uništio ruske snove o jednostavnom osvajanju velikog dijela ukrajinskog teritorija koje su imali na početku rata. Istovremeno, ukrajinski san o vraćanju Krima nikad se nije činio realnijim. Putinov najuži krug je bijesan, a percepcija Putina kao gotovo magičnog "oca Rusije" lagano blijedi, piše u svojoj analizi Guardian..

No, dok SAD povlačenje iz Hersona naziva "izvanrednom pobjedom", je li ipak malo prerano za proglašenje Putinovog potpunog poraza? Rusija će ovo povlačenje sigurno iskoristiti za učvršćivanje svojih linija obrane i jačanje svojih snaga. Nastavit će i testirati Zapad svojim "energetskim igricama", ali moguće i kroz terorizam.

Iako je u Rusiji trenutno puno Putinovih kritičara, još više je njegovih simpatizera koji tvrde da je stanje samo trenutno primirenje. Ako ništa, neki Rusi sada imaju još apokaliptičniji pogled na cijelu invaziju pa rusko vodstvo sada pozivaju da se golim rukama izbore s "dekadentnim" zapadnjačkim društvom koje je u Rusiji izgradila moskovska elita.

Svjetski igrači još uvijek nisu usuglašeni po pitanju Rusije

Još važniji aspekt svega ovoga je da veliki svjetski igrači još uvijek nemaju isto mišljenje o Putinovoj invaziji. Dok Zapad situaciju u Ukrajini vidi kao rat između reda i kaosa, slobode i imperijalizma, vladavine prava i ekspanzističke anarhije, mnogi drugi smatraju da situacija nije crno-bijela, već siva.

To je razlog zbog kojeg se neke zemlje sudionice G20 ne mogu složiti s međunarodnom osudom Putinove invazije na Ukrajinu. Jedna od njih je Kina, ali i Indija koja je zahvaljujući zapadnim sankcijama povećala uvoz ruske nafte i oružja. Istovremeno se Saudijsku Arabiju, zemlju poznatu po trolanju Amerike kroz diplomaciju, optužuje da je podizanjem cijena nafte kroz koordinaciju OPEC+ pomogla financiranju ruske invazije.

Mnogi u slabljenju Zapada vide svoju priliku

Zapad bi zbog ovoga trebao biti zabrinut, sve upućuje da je raskol na svjetskoj sceni sve veći. Nije tajna da Kina s Rusijom dijeli san o raspadu zapadne "sfere utjecaja", što će Pekingu omogućiti da proširi svoju vlast nad azijsko-pacifičkim područjem. No, fleksibilniji pristup granicama također bi mogao odgovarati drugim silama u usponu, od Indije koja teži strateškom širenju u spornoj regiji Ladakh, do Turske, čiji predsjednik Erdogan želi ojačati svoje uporište u sjevernoj Siriji.

Washington se ne može nužno osloniti ni na potporu američkih demokracija - budući brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, južnoamerički ljevičar stare škole, poznat je po napadanju američkog "imperijalizma".

Jasno je da svjetska scena nije ujedinjena, ispod površine se stvara situacija nalik onoj u Hladnom ratu. Zapadnjačke elite za to su dijelom i same krive, već duže vrijeme vode se dogmatskim uvjerenjem da će širenje slobodnog tržišta i kapitalizma dovesti do toga da svi prihvate liberalnu demokraciju.

Ova vizija sada sve više blijedi, nije tajna da su mnoge azijske i afričke zemlje s ekspanzionizma prešle na defenzivu. Dok se Zapad nekoć predstavljao kao prosvijećena civilizacija koja želi utopijsku integraciju svake zemlje u jedan veliki homogenizirajući McTheme park, sada se drži kao mudar savjetnik koji štiti globalni "poredak" od novog mračnog doba.

"Zapad slab, ali i licemjeran"

Problem je u tome što kritičari zapadnih zemalja više ne smatraju da su oni samo slabi, već i licemjerni. Zapadne elite posljednjih se godina sve više optužuje za kršenje pravila, i to ne samo vezano za invaziju na Irak 2003. i svrgavanje Gadafija 2011. U problemima je i Europa koja se muči s vlastitom egzistencijalnom krizom.

Političari od Britanije do Italije pokušavaju obraniti svoje granice od ilegalne imigracije. EU se nastavlja sukobljavati sa svojim članicama oko mnogih pitanja, od politizacije domaćih sudova do graničnih provjera.

Pobjeda Ukrajine u Hersonu mogla bi biti pokazatelj snage Kine, a ne Zapada. Bude li Kremlj ponovo eskalirao svoju ofenzivu, američke će mogućnosti biti ograničene. Njezin plan da sankcijama slomi Rusiju do sada se nije pokazao uspješnim, dijelom zahvaljujući velikim ruskim rezervama, ali dijelom i zbog manjka suradnje njihovih zapadnih saveznika.

Kina sada u rukama drži gotovo sve adute za sprječavanje nuklearnog napada na Ukrajinu. Putin se najviše boji reakcije kineskog predsjednika Xija, koji je već ukorio Kremlj zbog nuklearnih prijetnji. Xi ima moć da ruskom gospodarstvu zada smrtonosni udarac nametanjem ograničenja uvoznih cijena energije.

Iako je Putin možda na rubu ponora, slično se događa i Zapadu. Svako proglašenje potpunog ruskog poraza trenutno bi bila velika zabluda.