KINA je 2010. ozbiljno stupila nogom na svjetsko gospodarsko tržište i počela na njega značajno utjecati. Zapad je do 2008. godine Kinu doživljavao kao nezrelog financijskog igrača i predviđao je da će prije ili kasnije ta zemlja pretrpjeti snažan gospodarski pad. No to se nikada nije dogodilo. Umjesto toga, financijska kriza pogodila je Zapad, piše politički komentator Martin Jacques za The Guardian.

Tako je Kina, a ne SAD, svake godine tijekom proteklog desetljeća bila glavni izvor globalnog gospodarskog rasta. U 2014. godini, prema podacima Svjetske banke, kinesko je gospodarstvo nadjačalo ekonomiju SAD-a i postalo najveće na svijetu, kada se gleda usporedba kupovne moći.

Iako je kineska stopa rasta u prošlom desetljeću opala na sadašnjih 6,2%, njeno gospodarstvo je još uvijek jedno od najbrže rastućih na cijelome svijetu. Danas je ono u ekonomskom smislu dvostruko veće nego u 2010. godini.

Ovakav uspon Kine izazvao je egzistencijalnu krizu u SAD-u i Europi koja bi mogla trajati i do kraja ovog stoljeća, smatra Martin Jacques. Osnaženje Kine jedna je od onih svjetskih promjena koje se događaju vrlo rijetko u povijesti, a tek je tijekom proteklog desetljeća Zapad počeo shvaćati da će uspon Kine značajno promijeniti svijet.

Jeftina “kineska roba“

Kinesko gospodarstvo je u stalnom pokretu i mijeni. Prije pet do deset godina, Kina je bila sinonim za jeftinu proizvodnju. Zapad je smatrao će ta zemlja nastaviti s financijski dostupnom tržišnom imitacijom proizvoda jer je zapravo nesposobna za inovacije. No Kina je pokazala upravo suprotno, da je zrela za izgradnju nevjerojatno inovativnog gospodarstva. Tako sada Huawei, Tencent i Alibaba konkuriraju Microsoftu, Googleu, Facebooku i Amazonu, a što se tiče inovacija, Kina je lani prijavila gotovo polovicu svih patenata u svijetu.

Možda je najbolja demonstracija rastućeg utjecaja Kine izgradnja snažne prometne infrastrukture - mreže autocesta, željeznica, luka. Budući da sadašnji međunarodni sustav polako gubi svoju moć, ova inicijativa izgradnje prometnih veza može se simbolično shvatiti i kao zametak novog poretka.

SAD strahuje i gubi moć?

Tijekom više od četiri desetljeća odnos između Kine i SAD-a bio je relativno benigan. Kada je 2016. Donald Trump došao na vlast, došlo je do promjena po tom pitanju i novog trgovinskog rata. Uzrok tome je što SAD strahuje da Kina predstavlja prijetnju njenoj dominaciji na globalnom planu. Taj je strah dijelom potaknut sve većom proaktivnom ulogom Kine na svjetskoj sceni, ponajviše inicijativom za izgradnju prometne infrastrukture, ali i formiranjem Azijske infrastrukturne investicijske banke kojoj je Britanija bila prvi neazijski potpisnik.

Sve veća nespremnost SAD-a da podrži međunarodne sustave poput NATO-a i Svjetske trgovinske organizacije pokazuje da se Sjedinjene Države na neki način povlače. Već je postalo jasno da Trumpov trgovinski rat s Kinom nije postigao za njega željene rezultate: Huaweijev 5G vjerojatno će prevladati u većem dijelu svijeta, uključujući i u većini Europe.

Novi Hladni rat

Mada su odnosi između SAD-a i Kine sve napetiji i počinu nalikovati novom Hladnom ratu, ovoga puta stvari neće ići istim tokom. Naime, za vrijeme Hladnog rata između SAD-a i SSSR-a, Sjedinjene Države su proživljavale gospodarski rast, dok sada doživljavaju pad (za razliku od Kine). Također, tada je jedna od karakteristika Hladnog rata bila vojna moć, a Kina se nikada u svojoj povijesti nije gurala na poziciju neke vojne sile. Njen gospodarski uspon, u usporedbi s agresivnim ekspanzionizmom SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, bio je drugačije prirode – suzdržan u vojnom smislu i neagresivan.

U sljedećem desetljeću čeka nas kontinuirana fragmentacija zapadnocentričnog međunarodnog sustava, zajedno s rastućim utjecajem kineski orijentiranih institucija. Proces će biti nejednolik, nepredvidiv i, ponekad, krhak - ali u konačnici nezaustavljiv, zaključuje politički komentator Martin Jacques.