EMMANUEL Macron je novi/stari francuski predsjednik. On je izabran na drugi petogodišnji mandat pobijedivši Marine Le Pen, koja je ostvarila najbolji rezultat krajnje desnice od 1958. godine.

Macron prvi reizabrani predsjednik u zadnjih 20 godina

Aktualni predsjednik Macron je u drugom krugu izbora osvojio 59 posto glasova, a Marine Le Pen 41 posto. Macron je ujedno postao prvi francuski predsjednik koji je reizabran u zadnjih 20 godina. 

"Nisam više kandidat jednog tabora nego sam predsjednik svih. Znam da su mnogi Francuzi glasali za mene kako bi blokirali krajnju desnicu. Želim im zahvaliti i reći da me njihov glas obvezuje. Znam što vam dugujem. Želim osigurati konkretne projekte za sve i želim da Francuska postane velika ekološka nacija", rekao je Macron.

Međutim, ovaj dobar rezultat Le Pen otvara neka druga pitanja, prije svega u smislu jačanja desnice kroz prizmu nadolazećih parlamentarnih izbora u Francuskoj. Prije pet godina na predsjedničkim izborima također su u drugom krugu bili Macron i Le Pen, samo što je ona tada osvojila 34 posto glasova, a Macron čak 64 posto.

Kompleksan sustav parlamentarnih izbora

U Francuskoj su parlamentarni izbori sredinom lipnja, odnosno 12. i 19. lipnja. Njihov sustav dosta je kompleksan. Bira se 577 zastupnika, od kojih svaki predstavlja područje od oko 125.000 stanovnika. Ako u prvom krugu 12. lipnja jedan kandidat dobije više od 50 posto glasova, nema potrebe za drugim krugom.

Predsjednički sustav francuske Pete Republike Macronu daje velike ovlasti, ali one, dakako, malo znače ako Macron izgubi parlament. Njegova stranka "Republika ide naprijed" trenutno ima većinu u parlamentu, ali to se u lipnju može promijeniti. 

Pobjedom na predsjedničkim izborima, Macron automatizmom bira premijera, kojeg ipak imenuje - parlament. Kad bi izgubio parlamentarnu većinu, oporbeni šef koji je skupio najviše glasova na parlamentarnim izborima teoretski bi mogao postati premijer, što bi Macronu itekako otežalo posao.

To se dva puta dogodilo nekadašnjem predsjedniku Françoisu Mitterrandu, kojemu su premijeri bili Jacques Chirac 1986. te Édouard Balladur 1993. godine, što mu je znatno otežavalo predsjedničke manevre.

Le Pen rezultat na predsjedničkim izborima daje razlog za optimizam na onim parlamentarnim. Ona je nakon poraza na predsjedničkim izborima odmah govorila o izborima za parlament. Pozvala je svoje pristaše da se okrenu "velikoj bitci".

"Večeras pokrećemo veliku bitku parlamentarnih izbora. Vodit ću ovu bitku zajedno s Jordanom Bardellom, sa svima onima koji su imali hrabrosti suprotstaviti se Emmanuelu Macronu u drugom krugu, sa svima kojima je Francuska u srcu", rekla je ona.

Uspjeh očekuje i ljevica

Osim nje, uspjeh očekuje i ljevičar Jean-Luc Mélenchon, kojemu je drugi krug predsjedničkih izbora pobjegao za samo 1.4 posto glasova. On vjeruje da može osvojiti većinu na parlamentarnim izborima u lipnju.

"Ako se ne borim za ovu pobjedu, što da radim? Da kažem kako im treba dati svu moć? Ne, ne želim da gospođa Le Pen bude predsjednica i ne želim da gospodin Macron zadrži vlast. Zato sad počinje treći krug. Na Francuzima je da odluče tko će biti šef vlade", rekao je.

O čemu zapravo govore rezultati jučerašnjih izbora? Što možemo očekivati na parlamentarnim izborima i što na njima može postići desnica, koju predvodi Marine Le Pen?

Bandov: Rezultate ne treba čitati kao podršku politikama predsjednika Macrona

Prof. dr. sc. Goran Bandov, redoviti profesor međunarodnih odnosa i diplomacije te stručnjak za međunarodne odnose Sveučilišta u Zagrebu, kaže da su izbori potvrdili kako Francuska ostaje vjerna europskim idejama i daljnjem snaženju Europske unije. 

"Već nakon nekoliko minuta od objave prvih službenih rezultata, predsjednika Emmanuela Macrona nazvao je njemački kancelar Olaf Scholz te su zajedno potvrdili vjernost europskoj ideji, zajedničkim europskim projektima, suradnji i solidarnosti.

Treba podsjetiti kako je upravo europska ideja koju danas živimo izvorno francusko-njemačka ideja koju su iznjedrili otac francuske Pete Republike predsjednik general Charles de Gaulle te njemački kancelar Konrad Adenauer.

Obojica su prepoznali okvir tadašnjem Europske zajednice za ugljen i čelik te Europske ekonomske zajednice, preteče Europske unije, kao najbolja rješenja za mir, slobode i suradnju među europskim narodima", dodaje.

"Ipak, treba biti potpuno jasan, rezultate ne treba čitati kao podršku politikama predsjednika Macrona. Reforme predsjednika Macrona imaju dosta slabu potporu među građanima, a njegov reizbor treba sagledati kroz kontekst da su građani imali u ponudi njega i Marine Le Pen. Da je u drugi krug ušao kandidat ljevice Jean-Luc Mélenchon, pozicija predsjednika Macrona bi bila značajno ugroženija.

Mélenchon bi imao šanse da je dobio podršku ljevice

Svaka strana političkog spektra se može vidjeti kao dobitnik. Centar jer je upravo njihov kandidat osvojio izbore. Ljevica jer je njihov Jean-Luc Mélenchon odnio visoku podršku od preko 22% te je bio treći po broju glasova.

Da su i drugi kandidati ljevice i lijevog centra stali iza njega, on bi imao vrlo ozbiljne šanse da ugrozi poziciju predsjednika Macrona. Također, i desnica ima ozbiljnih razloga za slavlje jer je postigla najbolji rezultat nakon niza godina te je uz Le Pen uspjela isprofilirati još jedno ime - Érica Léon Zemmoura", kazao je.

Pitali smo ga koliko je rezultat važan u smislu geopolitičke situacije u Europi. Bandov odgovara kako je Francuska jedina država EU koja ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, jedina članica EU koja ima nuklearno oružje, druga ekonomija po jačini i druga država po broju stanovnika. 

"Pod vodstvom Le Pen Francuska bi bila otvorenija suradnji s Rusijom"

"Uz to, ona je i ključni europski motor uz Njemačku. S druge strane je i uloga predsjednika Francuske izrazito moćna, tako da ne čudi što je svijet ove izbore pratio s velikom pažnjom. Izbor Macrona govori kako na vanjskopolitičkom planu Francuska ostaje vjerna smjeru koji je i do sada vodila. 

Da je došlo do promjene na mjestu predsjednika, mogli smo očekivati zaokret francuske politike, koja bi ugrožavala stabilnost EU. Podsjetimo samo kako je Marine Le Pen na predsjedničkim izborima zagovarala izlazak Francuske iz EU te napuštanje eurozone.

Tijekom ove predsjedničke kampanje to nije više spominjala, no teško je vjerovati da bi kao predsjednica u potpunosti odustala od svih svojih antieuropskih politika. Pod njezinim vodstvom bi se Francuska unutar EU približila Mađarskoj, a na vanjskopolitičkom planu bi bila puno otvorenija za blisku suradnju s Rusijom, s kojom je i u dosadašnjem političkom angažmanu bila vrlo usko povezana", govori nam Bandov.

Novi izbori, nova podjela karata

Što temeljem ovih rezultata možemo očekivati na skorim parlamentarnim izborima?

"Novi izbori su uvijek nova podjela karata. Tako će biti i na ovim izborima. Ovi izbori su pokazali vrlo jasno kako su upravo ekonomske teme i pitanje ekonomske sigurnosti građana teme koje posebno zanimaju birače. Slijedom toga se očekuje kako će se u tom području nadmetati sve stranke, i one s ljevice, i one s desnice, kao i one s centra. 

Također, pitanje ekološke osviještenosti se nameće kao tema, posebice zanimljiva mlađim biračima pa vidimo da su gotovo svi kandidati i na ovim izborima, a osobito u kampanji pred drugi krug, naglašavali svoju brigu za održivi razvoj i ekologiju", rekao je. 

"Prezime Le Pen je postalo uteg desnice"

Konstatiramo da Le Pen opetovano gubi izbore. 

"Marine Le Pen je izgubila predsjedničke izbore 2012., 2017. i 2022. Iako je postigla bolji rezultat od prethodnih izbora, to je i dalje gubitak izbora. Na početku karijere joj je snažno pomoglo prezime Le Pen, koje je u desnim krugovima već proslavio njezin otac.

No s vremenom je ono postalo njezin uteg, pa i uteg cijele desnice. Promijenila je ime stranke, izbacila je oca iz nje, promijenila je retoriku, više ne spominje antieuropske politike. No i dalje ostaje gubitnica predsjedničkih izbora", kaže.

Bandov misli da se na desnici može očekivati borba između Érica Léona Zemmoura i Marine Le Pen. Zemmour je desničarski ekstremist, a njegova tvrdolinijska kritika islama i imigracije učinila ga je polarizirajućom figurom, privlačeći potporu Le Penove biračke baze i glavne konzervativne desnice.

"Zbog toga desni birači traže nova lica. Tako se i pojavio Éric Léon Zemmour, koji nije potpuno novo lice Francuzima, ali je novi igrač na političkoj sceni. I upravo se na desnici očekuje bitka između Érica Léona Zemmoura i Marine Le Pen. 

Upravo je Zemmour indirektno pomogao Le Pen da se doima manje radikalnom, bliže centru. Nakon prvog kruga pozvao je svoje glasače da daju glas Marine Le Pen, ali ih je pozvao na vjernost za parlamentarne izbore, na kojima se planira boriti za svoje politike. Ubrzo ćemo vidjeti hoće li naredni tjedni iznjedriti još neko novo lice na političkoj sceni desnice", kazao je Bandov.

Koliko je Le Pen zapravo desno?

Međutim, koliko je sama Le Pen desno? Bitno je to pitanje u predvečerje parlamentarnih izbora na kojima ona može ostvariti dobar rezultat. Kako smo pisali nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, njen otac je Jean-Marie Le Pen, vjerojatno najpoznatiji francuski ekstremni desničar koji je godinama vodio stranku Nacionalna fronta. 

>>Ne podnosi NATO i simpatizira Putina. Mogla bi postati predsjednica Francuske

Otac Le Pen je ostao zapamćen po svojim rasističkim i antisemitskim ispadima, a vrhunac političke karijere mu je bio kada je kao kandidat Nacionalne fronte 2002. uspio ući u drugi krug predsjedničkih izbora sa 16 posto glasova, u kojima je onda spektakularno izgubio od Jacquesa Chiraca. 

Predsjednica Nacionalne fronte postala je 2011., naslijedivši na čelu stranke svog oca, koji ju je vodio od osnivanja 1972. Nakon preuzimanja stranke prvi put se kandidirala za predsjednicu Francuske te je na izborima 2012. osvojila treće mjesto sa 17.9 posto glasova. Na sljedećim predsjedničkim izborima ušla je u drugi krug s 21.3 posto pa izgubila od Macrona, osvojivši 33.9 posto glasova. 

Na svojem putu prema Elizejskoj palači Marine Le Pen je donekle modernizirala Nacionalnu frontu te se ogradila i od niza kontroverznih izjava svog oca. On je čak izbačen iz stranke 2015. godine. Promijenila je i ime stranke u Nacionalno okupljanje.

Marine Le Pen je kao žestoka kritičarka NATO-a uvijek imala simpatije za ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog njegove "suverenističke" politike, a svakako je pomoglo i to što je njena stranka dobivala financijsku podršku od Rusije. 

Le Pen je Putin 2017. primio u Kremlju, a ona je pozivala na savez Rusije, Europe i SAD-a "u borbi protiv islamista". Putin je indirektno podržao Le Pen na prošlim predsjedničkim izborima u Francuskoj, ali mu operacija nije uspjela kao u slučaju Trumpa. Le Pen se nakon ruske invazije na Ukrajinu ogradila od Putina.

"Ne smijemo se zavaravati, politika Le Pen je rasistička i islamofobična"

Istraživačica komparativnog prava na Sveučilištu u Toulouseu Rim-Sarah Alouane za New York Times je ususret drugom krugu predsjedničkih izbora pisala upravo o Le Pen i njezinoj političkoj poziciji.

"Imala je koristi od još tvrdokornijeg Érica Zemmoura, čija je jeziva osoba učinila da se gospođa Le Pen, naprotiv, čini razumnijom. Ipak, također se upustila u sveobuhvatne napore da ublaži svoj imidž, preimenovavši svoju stranku, umanjujući oštrije elemente svoje platforme i predstavljajući se kao topla, čak i narodna žena koja voli svoje mačke.

Ali nitko se ne smije zavaravati. Na čelu stranke u kojoj su dugo bili nacistički suradnici, gospođa Le Pen je autoritarka čija duboko rasistička i islamofobična politika prijeti pretvoriti Francusku u skrivenu državu koja nije liberalna. Možda se pretvara da je obična političarka, ali ostaje opasna kao i uvijek. Za dobrobit manjina i same Francuske, ona ne smije pobijediti", piše.

"Ako se gospođa Le Pen sada doima više mainstream, to je zato što mainstream više sliči na nju", piše Alouane za New York Times.