KRSTO Frankopan bio je hrvatski plemić koji je živio i djelovao početkom 16. stoljeća, u vremenu turskih provala i političke nestabilnosti u Ugarskom Kraljevstvu. Vodio je brojne ratove protiv Turaka i Mlečana te ostao upamćen u hrvatskoj povijesti kao ban koji je obranio Hrvatsku od Osmanlija.

Iako je puno hrvatskih banova zapamćeno kao sposobni vojskovođe, Krsto Frankopan dokazao se kao militaristički vođa kada su Osmanlije bili neuništivi. U 15. stoljeću konstantno su dolazile vijesti s Balkana da su Turci osvojili ovu ili onu utvrdu, a moral domaćeg stanovništva i vojske bio je na vrlo niskoj razini. Krsto je uspio motivirati svoje vojnike da se ipak hrabro suprotstave stranoj vojsci i pokažu Osmanlijama da nisu nepobjedivi.

Rođen je u jednoj od najutjecajnijih hrvatskih obitelji, koja je sudjelovala u političkim odlukama tadašnje hrvatsko-ugarske države. Već od 1505. godine sudjeluje u vojnim kampanjama protiv Mlečana te dobiva niz titula i posjeda u današnjoj Sloveniji. U ratovima s Mlečanima uspio je nanijeti Veneciji niz poraza, osvojivši Tržič i Udine, no ubrzo je zarobljen i četiri godine provodi u venecijanskom zatvoru.

Od 1523. godine ponovo djeluje u Hrvatskoj te se bori protiv Osmanlija. Pokušava dobiti zapovjedništvo nad Senjom, no to mu nije uspjelo. Međutim, na današnji dan 1525. slomio je opsadu Jajca, okupivši preko 5000 vojnika kako bi spasio Jajačku banovinu.

U 16. stoljeću rijetko se moglo čuti da Osmanlije nisu uspjeli osvojiti neku utvrdu ili prostor, stoga je ova vijest dočekana s veseljem u cijeloj srednjoj Europi. Ludovik II. proglašava ga zaštitnikom Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Uskoro do njega dolazi vijest da se sprema velika osmanska ofenziva u Mađarskoj, stoga se vraća iz Njemačke i priprema se za novi obračun s Turcima.

Ugarski plemići mjesecima su slušali kako Turci pljačkaju njihovu zemlju i htjeli su što prije u rat. Krsto Frankopan nije stigao na bojište sa svojom vojskom, a Bitka kod Mohačkog polja 1526. završila je teškim porazom hrvatsko-ugarske vojske koji će rezultirati velikom političkom nestabilnošću i omogućiti Turcima da zauzmu još teritorija, između ostalog i Jajačku banovinu.

Krsto je imenovan banom i upravnikom Hrvatske nakon Mohača, a svoju je poziciju iskoristio da se prikloni krugu plemića okupljenih oko Ivana Zapolje. Ivan Zapolja bio je mađarski kandidat za kralja hrvatsko-ugarske države i tako se suprotstavio Ferdinandu Habsburškom. Unutarnja nestabilnost dogodila se upravo zbog njih dvojice pa započinju sukobi plemića u cijeloj zemlji.

Hrvatski ban sudjeluje u borbama kako bi proglasili Ivana Zapolju novim hrvatsko-ugarskim kraljem, no poginut će nakon što ga je ranila topovska kugla kod Varaždina. Unutrašnje borbe završit će proglašenjem Ferdinanda za novog hrvatsko-ugarskog kralja 1527. godine i tako će Hrvatska ući u zajednicu s Austrijom u kojoj će ostati sve do 1918. godine.

Krsto Frankopan istaknuo se kao vješt vojskovođa dok su Turci žarili i palili gdje god su stigli. Hrabri hrvatski ban pokazao im je da nisu neuništivi, no umro je prerano i tako Hrvatska ostaje bez jednog od najbitnijih vojskovođa kada je takav bio prijeko potreban.