FRANJO Ferdinand jedna je od najpoznatijih ličnosti 20. stoljeća. Bio je član dinastije Habsburg, vrlo obrazovan čovjek koji je svoj život posvetio vojničkom pozivu. Doživio je velik zaokret kada ga je Franjo Josip I. imenovao prijestolonasljednikom. U Austro-Ugarskoj bio je poznat po političkim stavovima koji su bili posve novi i drukčiji, ali nije ih stigao provesti u djelo. Ubijen je u atentatu u Sarajevu, nakon čega je počeo rat koji je promijenio sliku Europe.

Vojnik Franjo Ferdinand

Franjo je tijekom svoje mladosti imao najbolje profesore i tutore u Europi. Poučavali su ga stranim jezicima, matematici, politici, gospodarstvu i povijesti. Franjo je najviše uživao u predavanjima o vojsci i vojnoj tehnologiji. Njegovi najbolji prijatelji bili su oni s kojima je pohađao vojnu akademiju. 

U vojsci je dobio razne titule te je od kadeta postao nadvojvoda pa i general. Često je napuštao Beč kako bi sudjelovao u vojnim paradama diljem zemlje. To nije radio samo zato što je to njegova pozicija tražila, već je iskreno guštao družeći se s vojnicima i generalima.

Budući austrijski car

Franji se život okrenuo naglavačke 1896. godine. Tada je pod čudnim okolnostima umro sin Franje Josipa Rudolf i zemlja je ostala bez prijestolonasljednika. Franjo Josip htio je imenovati svog mlađeg brata Karla Ludovika nasljednikom, no Karlo ga je od toga odgovorio.

Karlo Ludovik bio je miran čovjek, najpoznatiji po svojoj ljubavi prema Crkvi i svemu vjerskom. Nikada nije propuštao mise, slobodno vrijeme je provodio s popovima, a Katoličkoj crkvi davao je puno novca za razne projekte diljem monarhije. Nije bio ljubomoran na svoga brata cara, već mu je pomagao u njegovim državničkim poslovima.

Kada mu je Franjo prišao s idejom da postane prijestolonasljednik, Karlo Ludovik je objasnio bratu da je on već svoju ulogu u monarhiji odigrao te da bi pametnije bilo imenovati njegovog sina, punog energije i ambicije, carem. On se s time složio i Franjo Ferdinand je postao prijestolonasljednik. Tada je imao 33 godine.

Prezirao je Mađare i htio je stvoriti hrvatski dio monarhije

Međutim, takva promjena nije se svidjela baš svima. Iako do 1896. godine Franjo nije bio ništa više od carevog nećaka, svi su jako dobro znali tko dolazi na tron nakon Franje Josipa. To je bio čovjek koji je otvoreno zagovarao decentralizaciju Austro-Ugarske te je javnosti već tada bio poznat kao "progresivni Habsburgovac" i "donositelj novih ideja".

Franjo Ferdinand je više puta dao izjave koje nisu baš bile u skladu s bečkom politikom. Smatrao je da je okupacija Bosne i Hercegovine krivo izvedena, govorio je da treba davati ostalim narodima u monarhiji njihova nacionalna prava te je više puta prozivao Budimpeštu zbog njenih agresivnih politika prema slavenskom stanovništvu. 

Svoju antipatiju prema Mađarima gotovo i nije skrivao. Premda je bio zapovjednik pukovnije u koju je većina vojnika stizala iz Mađarske, svatko je znao da se "pred nadvojvodom ne govori mađarski, samo njemački".

Kada je postao prijestolonasljednik, nagovijestio je da će jednoga dana uvesti trijalizam u monarhiju te da će pored austrijskog i mađarskog dijela postojati i južni dio pod nazivom Hrvatsko-katoličko Kraljevstvo. Ono bi uključivalo slovenske zemlje, Hrvatsku i BiH te Vojvodinu. 

1905. godine napisao je: "Svi Mađari su rulja, bez obzira na to jesu li ministar ili vojvoda, kardinal ili građanin, seljak, husar, sluškinja ili revolucionar." Mađarske premijere nazivao je ondašnjim verzijama plamenih jazavaca.

Neki su ga zbog toga voljeli, drugi su ga kritizirali, no on je uz takve stavove i dalje bio vrlo radišan prijestolonasljednik, koji je početkom 20. stoljeća konstantno obilazio sve centre u svojoj državi, upoznavao se s diplomacijom i prisustvovao vojnim paradama.

Preživio je tri pokušaja atentata

Na nekim od tih parada pokušali su ga ubiti pripadnici raznih ilegalnih udruženja. Izvedena su tri pokušaja atentata na Franju od 1902. do 1910. godine. U Češkoj je atentat bio neuspješan jer je netko cinkao atentatore par dana prije dolaska Franje, a u Grazu su anarhisti bacili bombu pod njegovu kočiju, ali ona nije eksplodirala.

Godine 1910. Franjo je stigao u češki grad Moravske Ostrave. Tamo se događala još jedna vojna parada na koju je išao posjetiti kolege iz vojne akademije. Članovi srpskih nacionalističkih udruženja planirali su ga tamo ubiti. Njihov je plan bio da nekolicina njih pozira kao austrijski vojnici koji ispaljuju metke. Umjesto ćoraka Srbi su napunili oružje čovjeku iz Travnika po imenu Pero Golić, na kojeg je pala odluka da puca u najvećeg protivnika svih Srba. 

Međutim, Pero nije baš bio vičan u strijeljanju te je promašio Ferdinanda i pogodio u nogu jednog generala pored njega. Cijela je operacija zapravo bila krajnje nespretna, baš kao i ona u Sarajevu 1914. godine.

Smrt u Sarajevu

Franjo Ferdinand je pred ljeto 1914. godine stigao u Sarajevo kako bi prisustvovao vojnim vježbama tamošnje austrijske vojske. U Sarajevo su stigla i trojica atentatora pod organizacijom Mlade Bosne koji su bili naoružani revolverima i bombama. Svaki od njih u jednom je džepu imao i malu količinu cijanida koju su trebali progutati ako budu uhvaćeni. 

Prema izvorima, prvi atentator je imao priliku ubiti prijestolonasljednika, no napustila ga je hrabrost. Drugi je odlučio iskoristiti dobivenu bombu i bacio ju je pod auto Franje Ferdinanda. Vozač je uočio bombu i ubrzao, a ona je eksplodirala i ranila ljude u vozilu iza Franje, koji su bili visoki austrijski časnici.

Franjo, krajnje emotivan i rastresen, tada je naredio svojim ljudima da ga smjesta odvedu do bolnice u kojoj se nalaze njegovi ranjeni prijatelji. Vozač je protestirao, ali jedan pogled najvažnije ličnosti u monarhiji bio je jasan znak. Vozač je zatim stao u jednoj maloj ulici jer je shvatio da je pogriješio put do bolnice.

Baš je tamo stajao mladi Gavrilo Princip, treći atentator, koji je nakon eksplozije bombe krenuo kući. Smatrao je da nisu uspjeli te da će Srbija i Srbi zauvijek patiti jer ih strane sile žele podrediti. Ali, tada trlja oči i shvaća da je pred njim vozilo Franje Ferdinanda i njegove žene Sofije.

Gotovo 20 godina Franjo Ferdinand bio je simbol novog doba nakon Franje Josipa, kada nacionalizam nije gušen, već priznat, te kada stiže vrijeme progresivnih politika koje će učiniti Austro-Ugarsku ponovo slavnom kao 1815. godine.

Sve je to nestalo u par minuta 28. lipnja 1914., kada je Gavrilo iskoristio svoju priliku i jednim metkom promijenio tijek povijesti.