KRIZA. Riječ je toliko puta ponovljena u medijima da se malo tko obazire na nju. Ipak, većina ljudi zapravo i ne zna o čemu se radi i spremna je kriviti sve i svakoga, pa čak i misliti da im je netko podmetnuo paniku.

Tko je kriv? Najjednostavnije rečeno, nitko i svi. Diljem financijskog sustava razni igrači vodili su se raznim idejama, formulama i predviđanjima, a kompletan opseg faktora na tržištu bio je nemoguć za predvidjeti. Iako većina ljudi s dobrim ili ne baš dobrim argumentima za krizu voli optužiti pohlepu velikih banaka, podosta je jasno koji je događaj uzrokovao najveću recesiju moderne povijesti. Radi se o krizi na američkom tržištu hipotekarnih kredita, poznatoj i kao "subprime" kriza.

"Subprime" označava rizične kredite koje su banke, počevši krajem 90-ih godina, davale klijentima s lošim i rizičnim ("subprime") kreditnim rejtingom. Dvije institucije koje su odigrale ključnu ulogu u tome poznate su pod punim nazivom Federal National Mortgage Association i Federal Home Loan Mortgage Corporation, ili Fannie Mae i Freddie Mac. Fannie Mae osnovana je 1938. godine u sklopu New Deala, kako bi pomogla obiteljima s niskim primanjima pri dobivanju kredita. 1968. Fannie Mae je pretvorena u instituciju u privatnom vlasništvu sa sponzorstvom vlade, a dvije godine kasnije vlada je osnovala Freddie Mac kao konkurenciju Fannieu. Treba spomenuti kako Fannie Mae i Freddie Mac nisu davali kredite, nego ih kupovali od banaka i osiguravali ih. Tijekom godina, i pod pritiskom različitih vlada, te su institucije sve više poticane na pomaganje s dobivanjem kredita ljudima sa sve manjim kreditnim rejtingom.

Problem prvi: Politikantstvo

Samo, ništa nije bilo slično pritisku koji je na te institucije provela administracija Billa Clintona. U vrijeme Clintonove administracije cijeli je zapadni svijet zabilježavao nikad prije viđen napredak. Ono što je zasmetalo mnoge članove Demokratske stranke bila je rasna i socijalna nepravda. Unatoč tome što je broj Hispanaca i Afroamerikanaca vlasnika kuća u tim godinama zabilježio velik porast, on je još uvijek zaostajao za brojem bijelaca koji su imali vlastite nekretnine. Jedan od zadnjih poteza Clintonove administracije bio je natjerati Fannie Mae i Freddie Mac na davanje sve više "subprime" kredita. To je jedan od faktora koji se po medijima spominju, ali im se ne pridaje velika pozornost, jer je neugodno priznati kako u samom središtu krize nisu bile isključivo zle kapitalističke banke, nego politikantstvo Demokratske stranke, one američke političke opcije koju svi vole.

Problem drugi: Balon nekretnina

Ipak, ne može se reći da je Clintonova administracija namjerno gurnula obitelji s niskim primanjima u grotlo iz kojeg se nisu znali izvući. 1997. je već bio počeo rast cijena nekretnina diljem SAD-a. Kad je početkom novog milenija SAD zahvatila kriza dionica, ona nije sa sobom povukla nekretnine. Umjesto ulaganja u dionice, ljudi su se okrenuli ulaganju u nekretnine, a to je bilo olakšano i činjenicom da su Federalne rezerve, američki ekvivalent centralne banke, držale ključnu kamatnu stopu na vrlo niskoj razini. To je pak omogućilo bankama da daju hipotekarne kredite s niskim, najčešće s promjenjivim kamatama. Rast cijena nekretnina omogućavao je pak korisnicima kredita sigurnost, budući da im je nekretnina imala veću vrijednost nego kredit, pa su u slučaju nemogućnosti plaćanja rata mogli refinancirati kredite dizanjem novih kredita po manjim kamatama ili dizanjem novih hipoteka na kuću. U ožujku 2007. procijenjeno je da je vrijednost "subprime" hipotekarnih kredita dosegla 1,3 bilijuna dolara.

Problem treći: Pucanje balona nekretnina

Radi se o sličnoj logici kojom su se u Hrvatskoj vodili ljudi koji su kupovali precijenjene nekretnine. Vjerujući kako nije problem dići kredit čija rata iznosi više od polovice mjesečnih primanja i Hrvati i Amerikanci su ulazili u rizične akvizicije. Također, uporno su se dizali krediti s promjenjivim kamatama, jer se nitko nije bojao njihovog dizanja. Tako je nastao balon. Treba spomenuti da balon nekretnina nije bio specifičan za SAD, nego je postojao diljem svijeta. Problemi su krenuli kad su Federalne rezerve počele dizati kamatne stope u razdoblju između 2004. i 2006., ali i kad su krajem 2005. cijene nekretnina dostigle svoj vrhunac i počele padati tijekom 2006. Odjednom se velik broj ljudi našao u situaciji u kojoj su suočeni s povećanjem kamata, a kuće su im odjednom vrijedile manje od kredita. S vremenom se efekt pucanja balona nekretnina proširio sa SAD-a na sve ostale zemlje.

Problem četvrti: Kreditna izloženost balonu nekretnina

Dok je balon rastao, banke su koristile sredstva od kredita za izdavanje financijskih instrumenata kao što su vrijednosnice (dionice i obveznice) vezane za hipoteke (Mortgage-backed securities ili MBS), ili zloglasni Credit-default swapovi. Ti su im instrumenti omogućili višestruko povećanje kapitala, ali su ih istodobno izložili ogromnom riziku. U spekulacije na američkom tržištu nekretnina uključile su se financijske investicije iz cijelog svijeta. Jedno od najvećih svjetskih tržišta postalo je i jedno od najriskantnijih.

Domino efekt

Krajem 2006. i početkom 2007. godine postalo je jasno da dolaze opasna vremena. Malo pomalo su banke koje su izdavale hipotekarne kredite počele proglašavati stečaje, a razina ovrha i neplaćanja rata kredita dramatično se povećala.  Oko ožujka 2007. "subprime" tržište doživljava kolaps. Do kraja godine gomilaju se stečaji, otkriva se da je ogroman broj svjetskih financijskih institucija izložen američkoj hipotekarnoj krizi, centralne banke mlako reagiraju. 2008. postaje jasno da se stvari neće popraviti. U ožujku 2008. investicijska banka JP Morgan Chase uz pomoć vlade za bagatelnu cijenu preuzima investicijsku banku Bear Stearns. Stečajevi se gomilaju, a onda, u rujnu 2008. američka vlada najavljuje preuzimanje Fannie Maea i Freddie Maca, koji su u tom trenutku garantirali polovicu tržišta hipoteka vrijednog 12 bilijuna dolara. Nekoliko dana kasnije, Lehman Brothers, još jedna velika investicijska banka, proglašava stečaj.

Gotovo istodobno financijska tržišta hvata panika. Burzovni indeksi diljem svijeta padaju neviđenom brzinom, stečajevi i propasti banaka gomilaju se. Svijet je suočen s krizom kakvu dugo nije vidio. Mjesec dana kasnije američka vlada donosi svoj program financijske pomoći, ali on ne djeluje odmah. Financijska tržišta tek su u ožujku ove godine počela pokazivati znakove oporavka.

Kreditni balon i balon sirovina

U međuvrmenu je kriza prešla i na kreditna, i na tržišta valuta, ali i na tržišta sirovina. Dijelom je to prelijevanje imalo negativne, dijelom pozitivne učinke (primjerice, cijena nafte pala je s drastičnih 150 dolara po barelu iz studenog 2008. na oko 30 dolara po barelu u ožujku 2009. godine. Trenutno je na malo manje od 70 dolara po barelu).

Rizik prisutan na kreditnim tržištima najbolje je došao do izražaja u listopadu 2008. Vrijednost američkih obveznica, najsigurnijeg sredstva ulaganja na svijetu, počela je rapidno padati, ugrožavajući američki kreditni rejting. Istodobno, vrijednost credit-default swapova rijetkih preostalih, kao i propalih investicijskih banaka, bila je ozbiljno ugrožena. Opasnost je bila u tome što je tržište CDS-ova doseglo vrijednost od 60-ak bilijuna dolara, a rizični pomaci na njemu učinili bi da hipotekarna kriza izgleda kao lagani povjetarac. Nije došlo do sloma, iako su listopad i studeni bili vrijeme u kojemu su promatrači grizli nokte.

No, efekti financijske i kreditne krize prelili su se u sektor "realne" ekonomije. Tek tada se kriza u Hrvatskoj počela ozbiljnije pratiti...

Nastavak slijedi.

Jovan Dragišić
Foto: AFP