Foto: Al Jazeera

KARTA svijeta mogla bi se dosta promijeniti narednih godina. Kod nekih država zbog sigurnosnih i političkih razloga, dok bi se neke zemlje mogle suočiti s klimatskim promjenama.

Iako je malo tko u to vjerovao, tri kompleksne savezne države u Europi raspale su se krajem 20. stoljeća. Čehoslovačka se razišla mirno, pa su stvorene Češka i Slovačka, Sovjetski Savez se rasformirao više-manje mirno i nastalo je 15 novih država, no Jugoslavija se nije rastala mirno, a osamostaljenje novih državnih jedinica trajalo je dugo, duže od desetljeća, piše Al Jazeera.

Prošle je stoljeće obilježeno raspadanjem i stvaranjem novih država, a neka istraživanja američkih medija pokazala su da bi i ovo stoljeće moglo biti slično. Prognoziraju nestanak Velike Britanije, Kanade, Južnog Sudana, Tajvana, Sjeverne Koreje, a tom bi s popisu, prema onome što se trenutno događa, mogle pridružiti i Sirija, Irak, Libija, a moguće i Somalija te Ukrajina.

Što je potrebno da država prestane postojati u političkom smislu objasnio je bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji, a danas predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld Božo Kovačević.

Razmirice mogu dovesti do podjele država

"Uvjeti koji se moraju ispuniti su slabljenje ili raspad središnje vlasti, težnja nacionalno osviještenih dijelova stanovništva koje živi na kompaktnom teritoriju da se izbori za samostalnost i aktivna pomoć vanjskih sila, odnosno neprijatelja zemlje koja se raspada", rekao je Kovačević.

"Razmirice u etnički i vjerski šarolikim društvima mogu dovesti do podjele država s obzirom na to da jedan narod često smatra da je diskriminiran, da previše daje zajednici ili ako jednostavno želi svoju državu. Zbog toga se raspala SFRJ", objasnila je novinarka Politike Jelena Stevanović.

Da će se granice država prekrajati i u ovom stoljeću mnogi nisu prognozirali, no već se dugo govori o odvajanju Katalonije, rascijepu Belgije, no stvari su ipak u političkom smislu kompliciranije.

"Možda bi se Katalonija mogla odvojiti od Španjolske ili Škotska od Britanije, ali izražene težnje za odvajanjem nikako ne znače da će se to sigurno pretočiti u državotvornost jer vidimo da je škotski referendum propao, kao i da katalonski separatisti ne uspijevaju proglasiti otcjepljenje", napomenula je Stevanovnić.

"U demokratskim državama slobodno izražena volja građana (koji se kao osviještena nacija žele osamostaliti) trebala bi biti ključna. To bi se moglo odnositi na Belgiju, Veliku Britaniju, Kanadu, Španjolsku", dodaje Kovačević.

Posve je druga priča, smatra, kad su neke zemlje Bliskog istoka ili sjevera Afrike u pitanju, Ukrajina, te Rusija za koju smatra da je u velikoj opasnosti od novih podjela.

"Sirija, Irak i Libija raspale su se pod utjecajem vanjskih faktora i oni će, vjerojatno, biti ključni u definiranju njihovih novih granica i političkog uređenja. Za Rusiju i Ukrajinu presudne će biti sposobnosti središnjih vlasti da zadrže kontrolu nad cijelim teritorijem. Postoje znatne centrifugalne sile uvjetovane ekonomskom nejednakošću, etničkom i/ili vjerskom kompozicijom stanovništva i snažni interesi trećih zemalja da na tim teritoriji bude uspostavljen neki drukčiji oblik vlasti", objasnio je Kovačević.

Stevanović pak vjeruje kako je "uvijek moguće da se prekrajaju granice neke zemlje i da joj se nasilno oduzme dio teritorija, kako bi se ona kaznila ili naučila pamet, kao što je napravljeno Srbiji s Kosovom". Također smatra kako Sirija i Irak jednostavno ne funkcioniraju kao države, zbog čega je, tvrdi, moguće da će se njihove granice promijeniti.

Čeka li svijet novo stoljeće ratova?

Procesi dezintegracije država i stvaranja novih u Europi bi trebali – s obzirom na demokratski karakter tih zemalja – trebali biti provedeni mirno i na osnovi nekakvog političkog dogovora. Što se ostalih tiče, ratovi nisu isključeni, a negdje se već i vode, kao što su to Ukrajina i dijelovi Ruske Federacije te Bliski Istok", kaže Kovačević.

Uz navedene, on navodi i Srbiju te Makedoniju kao potencijalna krizna žarišta, odnosno zemlje u kojima bi moglo doći do promjena. Upozorava ipak kako se "na Balkanu ne može sa sigurnošću predvidjeti kakva je sudbina tamošnjih zemalja".

"Vjerujem da bi integracija u Europsku uniju, ako EU opstane, mogla biti korisna za smanjivanje centrifugalnih sila i za posezanje za demokratskim rješenjima", zaključio je Kovačević.