Ispovijest tajnice zloglasnog Goebbelsa: Drago mi je da mi se život bliži kraju, ništa nisam znala
Foto: Getty, Screenshot: YouTube
BRUNHILDE Pomsel radila je u srcu nacističke propagandne mašinerije. Bivša tajnica nacističkog ministra propagande, zloglasnog Josepha Goebbelsa, sada ima 105. godina. Britanski Guardian donio je njenu veliku ispovijest, a povodom filma o njenom životu koji je upravo objavljen.
"Rijetko smo ga viđali ujutro", šefa se sjeća Brunhilde Pomsel. "Prošetao bi od njegove malene palače kod Brandeburških vrata, a na koju se naslanjalo ministarstvo propagande. Šetao je po stepenicama poput malog kneza", kaže bivša Goebbelsova tajnica o svom šefu.
Pomsel nije puno govorila u javnosti. Intervju u 106. godini života zapravo je jedan od rijetkih, svakako najveći. Prošle godine je izgubila vid. Priznaje da joj je drago što su joj dani odbrojani.
"Nemam djece iza sebe o kojima bih brinula, ovo je olakšanje za mene", kaže Pomsel i dodaje kako se nada da se svijet neće još jednom okrenuti naglavačke, kao tada.
Veliki intervju vjerojatno posljednje žive osobe koja je radila u užem nacističkom vodstvu nije, kaže, pokušaj čišćenja savjesti.
Priznaje da je radila u srcu nacističke propagandne mašinerije, a posao joj je bio smanjivanje broja mrtvih njemačkih vojnika baš kao i napumpavanje brojke o silovanim Njemicama od strane Crvene armije. No ona svoj posao opisuje kao "samo još jedan posao".
Film 'A German Life' koji je prikazan na Minhenskom filmskom festivalu, a koji je nastao kao rezultat više od 30 sati razgovora s bivšom tajnicom , razlog je javnog istupa Brunhilde Pomsel.
"Važno mi je da prilikom gledanja filma mogu prepoznati zrcalnu sliku u kojoj mogu razumjeti sve što sam napravila krivo. Međutim, u stvarnosti, nisam radila ništa osim tipkanja u Goebbelsovom uredu", kaže starica.
Kako su nacisti začarali Njemačku
Iako životne ispovijesti pred kraj života često odišu kajanjem, Pomsel kaže da se naprosto ponašala kao većina Nijemaca u to doba.
"Ovi koji danas kažu da bi se digli protiv nacista, ja vjerujem da su oni iskreni kada to kažu, ali, vjerujte mi, većina njih nebi", priča Pomsel koja se sjeća da je nakon rasta NSDAP-a (nacističke stranke) cijela država bila pod nekakvom čarolijom.
Pomsel je dobila prilično plaćeni posao u nacističkoj mašineriji kojeg je brzo prihvatila. Sjeća se i prijatelja i poznanika koji su nakon dolaska Hitlera na vlast imali problema jer su Židovi ili homoseksualci. No, priznaje da je u to vrijeme živjela u nekakvom balonu, nesvjesna stvari koje se događaju oko nje.
"Znam da nam danas nitko ne vjeruje, svi misle da smo sve znali. Nismo znali ništa, to se sve čuvalo kao tajna". Odbija vjerovati da je bila naivna kad je povjerovala da su Židovi koji su nestali, poput jedne njene bliske prijateljice, bili preseljeni u sela na jugu.
"Povjerovali smo to, progutali smo to, činilo nam se moguće", kaže.
Za svog šefa Goebbelsa kaže da je bio uvijek dotjeran. "Imao je dobro održavane ruke, sigurno je svakodnevno išao na manikuru. Zaista ga se nije moglo po ničemu kritizirati", kaže. Čak joj ga je i bilo žao jer je šepao, a to je, kaže, "nadomjestio arogantnošću".
Tek nakon zatvora saznala za nacističke užase
Samo je povremeno imala prilike vidjeti pravu narav čovjeka koji je laganje pretvorio u umjetnost, a sve u službi zloglasnih nacističkih ciljeva. Bila je prestravljena kad je u veljači 1943. slušala njegov govor o totalnom ratu. Bilo je to nedugo nakon poraza kod Staljingrada, ona i prijateljica sjedele su odmah iza Magde Goebbels, supruge ministra propagande.
'Niti jedan glumac ne bi mogao bolje izvesti takvu transformaciju od elegantnog i civiliziranog čovjeka do pravog grubijana, poput bijesnog patuljka je urlao', objašnjava Pomsel.
Njen život kojeg je do tada poznavala završio je dan nakon Hitlerovog rođendana 1945. godine. Goebbels i njegova pratnja dobili su naređenje da se pridruže Hitleru u bunkeru. Rat se bližio kraju i bilo je odavno jasno da za nacističku Njemačku nema spasa.
"Osjetila sam da je nešto u meni umrlo. Pokušali smo pribaviti što je više alkohola kako bismo ostali tupi", kaže Pomsel. Njen šef Joseph Goebbels ubio se zajedno sa ženom i djecom dan nakon Hitlera.
Nakon što je uhićena, Pomsel je provela pet godina po zatvorima. Tek nakon što je došla kući postala je svjesna postojanja Holokausta. Uskoro se zaposlila na jednom radiju, a dogurala je do pozicije glavne tajnice direktora programa. U mirovinu je otišla 1971. godine.
Tek 60. godina nakon kraja rata Pomsel je odlučila saznati što se dogodilo s njenom prijateljicom Židovkom koja je nestala. Saznala je da njena prijateljica nikada nije preseljena na nikakvo selo, kako su je tada uvjeravali. Ispostavilo se da je 1943. deportirana u Auschwitz, a a 1945. je proglašena mrtvom.